Aikido (Put ujedinjenja sa Ki-jem) je vještina čiji je osnivač Ueshiba Morihei. Ueshiba je najprije vježbao Daitoryu-jujitsu da bi s vremenom počeo stvarati temelje novoj vještini koja je u početku nosila ime Aiki-Budo, kasnije promijenjeno u Aikido. Veliki utjecaj na stvaranje nove vještine imala je Omotokyo, Shinto religija čiji je Ueshiba bio sljedbenik. Boreći se sa vlastitim nezadovoljstvom u borilačkim vještinama, za koje je Sensei smatrao da u svojim ciljevima pripadaju prošlim, drugačijim stanjima života, Ueshiba je neumorno slijedio principe harmonije sa univerzumom. Shvatio je da svijet ulazi u “mekanu fazu” i da govor oružja i borbe više ne smije biti primaran; važnije je sad svladavati izazove samog života nego se baviti pukom obranom ili napadom. Čovjek se zapravo mora sukobiti sa samim sobom, sa svojim egom koji ga neumorno uznemirava, kako bi ušao u sferu prosvijetljenja u kojoj će doseći jedinstvo sa univerzumom, svoj potpuni mir.

 <<< Morihei Ueshiba (1883-1969)

  Formalno, aikido karakterizira odsustvo fizičkih udaraca koje zamjenjuju “udarci uma”. Transformirajući ono naučeno i posve ga usklađujući sa principima kija, Ueshiba je stvorio tehnike u kojima su oba partnera jednaka u izvođenju. Oni se ne sukobljuju, već se kroz primjenu principa trude bolje razumjeti; ne natječu se.

  Majstor Ueshiba, na žalost nije stvorio sistem za podučavanje samom Ki-ju, već je učio svojim primjerom. Kad je preminuo, ostavio je iza sebe jednu prazninu u dubljem razumijevanju vještine, pa su se učenici upustili  samo u vježbanje tehnika. Ipak, jedan od njegovih učenika koje je posebno cijenio jer se sa ki-jem upoznao i prije vježbanja aikidoa, Tohei Koichi, odlučuje ostati na učiteljevoj stazi. Upravo je on osmislio stil kojem je puni naziv Shin-Shin Toitsu Aikido (Aikido ujedinjenog uma i tijela) , ili kraće Ki-aikido. U njemu se vježba put ujedinjenju uma i tijela kao osnovi za kvalitetnije življenje. Tohei je osvijestio da tijelo slijedi um, što znači da su um i tijelo jedno. Ovdje su osnovni ciljevi percepcija samoga sebe, uspostavljanje kontrole nad samim sobom, te percepcija i komunikacija sa partnerom, sa drugim čovjekom.

Budući se uspješni rezultati mogu ostvariti samo na osnovi ujedinjenja uma i tijela, vježbanje ovog aikidoa ima dvije faze (one su povezane, s tim da se posebno naglašava prva). Najprije, vježbač nastoji primijeniti četiri načela ujedinjenog uma i tijela:

• Držati točku ( mentalna snaga sabrana u točki ispod pupka)

• Potpuno se opustiti ( umiriti um u točki)

• Držati težinu s donje strane (kad se drži točka težina tijela je na donjoj strani)

• Ekstenzirati ( širiti Ki ; širenje mentalne energije prema van)

Broj jedan i četiri su načela uma, a dva i tri, načela tijela, ali tu razlika ne postoji. Kad je jedno načelo zadovoljeno, vrijede i ostala, kao i obratno, ako jedno nije ostvareno, ni jedno ne vrijedi.

Zatim, prelazi se na vježbanje tehnika, koje nisu ništa drugo nego primjena ranije navedenih principa kojima se dodaju novi, vezani za tehnike:

Ekstenzirati ki ( širenje kija prethodi pokretu)

Spoznati um svog partnera ( spoznati um = percepcija partnerova pokreta

Poštovati ki svog partnera ( ujediniti se s partnerom)

Staviti se na mjesto svog partnera ( razumjeti način razmišljanja    partnera)

Raditi sa sigurnošću 

Ujedinjenje uma s tijelom je istinski temelj i cilj ove vještine. Ona nije puko vježbanje tehnika. Tehnike će samo slijediti ispravno držanje principa, ako ih se ispravno ostvaruje. Ovdje nije važno nagomilavati tehnike. Ispravni ciljevi se mogu doseći i na samo jednoj tehnici. Vrlo je lako biti agresivan, ali prava umjetnost je doseći istinski mir, istinsku snagu ujedinjenog uma i tijela.

nastavlja se...