 |
|
 |
 |
 |
|
| Media |
 |
| 54 VJESNIK Subota/nedjelja 18. i 19. studenoga 2006.
TOMISLAV BEKAVAC RONJENJE NA DAH Splicanka Vedrana Vidovic drži hrvatski ženski rekord Pet minuta pod vodom »Djevojke imaju bolje predispozicije od muškaraca za bavljenje ovim sportom. Nisu opterecene nadmetanjem, imaju sporiji metabolizam i sporije otkucaje srca, pa zato mogu napredovati puno brže od muškaraca«, kaže rekorderka |
| Mira JURKOVIĆ
Kultni film Luca Bessona »Veliko plavetnilo « mnogim zaljubljenicima u morske dubine bio je poticaj da se okušaju u neobicnoj sportskoj disciplini ronjenja na dah i time ispitaju granice svojih plucnih i psihickih kapaciteta. Inspiraciju u tom legendarnom filmu dijelom je potražila i Vedrana Vidovic, tridesetogodišnja Splicanka koja je dosad cak šest puta obarala hrvatski rekord u ronjenju na dah. U disciplini statike, odnosno zadržavanju daha, drži rekord od pet minuta i devet sekundi, a u dubinskim disciplinama (No-limit i Variable weight) rekorderka je sa zaronom od 43 metara. Vidovic je jedna od najtrofejnijih hrvatskih ronioca, a na prošlogodišnjem medunarodnom natjecanju u Grckoj, u iznimno jakoj konkurenciji, pobijedila je u zaronu u dubinu, dok je u disciplini statike odnijela visoko trece mjesto. Istice kako su posebno zanimljivi dubinski zaroni koji se obaraju uz pomoc sleda, specijalizirane sprave visine dva metra, koja roniocima služi za spuštanje u dubine. »Na dnu sleda postavljeno je 30 kilograma utega pa se prilikom spuštanja u more postiže brzina od dva metra u sekundi. U ruci držim kocnicu kako bih mogla zaustaviti ili spustiti sled. Dok se spuštam u more mislim na ljepotu trenutka i onoga što me okružuje. Sve što se cuje jest zvuk konopa na sledu i predivan osjecaj mora koje klizi niz lice«, kaže naša sugovornica.Disciplina statike je posve drukcija jer se održava u bazenu, a ronilac ne uranja u dubinu, nego je prsima okrenut prema dnu bazena. Nije baš lagan posao biti bez daha više od pet minuta, a treba biti i psihicki jak za ostvarivanje cilja - obaranje rekorda. »Uvijek držim oci zatvorene, nikad ne brojim sekunde i trudim se misliti ni o cemu. U suprotnom, situacija nije jako ugodna, posebice ako pocnu navirati ružne misli. U pripremama mi puno pomažu vježbe joge«, istice Vidovic koja svakodnevno trenira do cetiri sata. |
 |
| Vedrana Vidovic na plaži Kašuni gdje povremeno roni |
| Devet mjeseci trenira u moru, a u najhladnijem razdoblju, od prosinca do ožujka, u bazenu. Premda je svakodnevno u kontaktu s morskim dubinama, ne pamti kad se posljednji put suncala ili opušteno uživala u plivanju. Uvijek je u ronilackom odijelu, željna svladavanja sve vecih dubina. Kaže da je prvo naucila roniti, a tek onda plivati, no njezina velika ljubav prema moru, cvrsta želja i upornost doveli su je do izvrsnih rezultata. »S obzirom na to da se od ronjenja na dah ne može živjeti, imam stalni posao u racunovodstvu na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Cijela placa ode na troškove putovanja, premda imam dva sponzora, a pomaže mi i moj klub KŠR Split. No, kad su strast i ljubav u pitanju, onda ništa nije teško«, kaže naša sugovornica. Ronjenjem na dah bavi se sve više djevojaka pa je u svijetu, ali i Hrvatskoj, konkurencija jaka, osobito u bazenskim disciplinama. »Imamo državnu rekorderku, Zagrepcanku Karlu Fabrio, a treba istaknuti i Splicanku Lidiju Lijic koja je izvrstan potencijal i mislim da ce uskoro poceti obarati rekorde «, rekla je Vidovic napominjuci kako se ronjenjem na dah može baviti vecina žena. »Ne treba imati veliku snagu ili golemu mišicnu masu, a nije potrebno ni puno f izickog rada da bi se postigli dobri rezultati. Ronjenje na dah je 90 posto psihicki sport, važno je imati volju i želju. Djevojke cak imaju i bolje predispozicije od muškaraca za bavljenje ovim sportom jer nisu opterecene nadmetanjem, imaju sporiji metabolizam i sporije otkucaje srca. Zato djevojke mogu napredovati puno brže od muškaraca«, zakljucuje Vedrana Vidovic kojoj je želja zaroniti u dubine toplih mora. |
|
 |