BULEVAR 21. JUL 2001.

Sa verom u skolu i vladinu uredbu

Kako je i zasto na precac uteran veronauk u skole, kome se to dopada a kome ne, i zasto je Djindjicu ovo trebalo bas sada


"Ucenici prvih razreda osnovnih i srednjih skola u Srbiji ucice od septembra novi opcioni predmet - veronauku ili obrazovanje za demokratiju, ljudska prava i toleranciju", saopsteno je iz Vlade Srbije 5. jula, dakle na svega sezdesetak dana od pocetka nove skolske godine. Presudnu ulogu u takvom koraku imao je, po svemu sudeci, premijer Srbije Zoran Djindjic. Iako je zapravo samo ispunio obecanje DOS-a, lider Demokratske stranke je obavio i znacajan marketinski posao. Najpre, poznato je da je jugoslovenski predsednik i lider DSS Vojislav Kostunica tradicionalno blizi SPC i patrijarhu Pavlu od racionalnog lidera demokrata. Medjutim, iako se poglavar SPC u vise navrata sreo sa predsednikom SRJ, iz tih susreta se nije izrodio nijedan znacajniji poen za Crkvu. Medjutim, vec posle prvog sastanka sa Djindjicem, SPC je isposlovala povratak verske nastave i osnivanje konzorcijuma za zavrsetak izgradnje hrama Svetog Save na Vracaru. Tek da se zna ko ima realnu moc u rukama, a kome je po Ustavu sudjeno da pise cestitke. Pored toga, premijer Srbije bio je verovatno dobro upoznat sa raspolozenjem gradjana. Istrazivanje agencije Partner, radjeno pre mesec dana pokazalo je da se cak 67 odsto gradjana Srbije, bez Kosova, zalaze za veronauku u skolama. Od toga, 21 odsto smatra da bi ta nastava trebalo da bude obavezna, a 46 odsto izborna. Protiv veronauke se izjasnila samo petina ispitanika. Takodje, istrazivanje je pokazalo da u srpskom drustvu relogioznost belezi znacajan rast u odnosu na prethodne godine. Dakle, ukoliko bi se pitali gradjani povratak veronauke nije nimalo sporan potez. Ono sto jeste sporno je nacin na koji se do toga doslo. Uredbom Vlade, bez rasprave u parlamentu, uz punu podeljenost clanica DOS-a po tom pitanju, sa nejasnim idejama o programu nastave i kadrovima koji ce je drzati. Podele u vladajucoj koaliciji su cak isle i dotle da je ministar za sport i prosvetu Gaso Knezevic otvoreno najavljivao da verske nastave sledece skolske godine sigurno nece biti. Medjutim, premijerova je bila poslednja.

Gaso u problemu

Ne tako davno, u maju, ministar prosvete i sporta Srbije Gaso Knezevic izjavio je na tribini "Vera i skola" u Beogradu da veronauku ne treba uvoditi na principu svrsenog politickog cina i bez sire strucne diskusije. Knezevic je tada naveo da u srpskoj skolskoj praksi u poslednjih 100 godina nijedan predmet nije uveden bez barem dve godine priprema, a da u slucaju veronauke, cetiri meseca pre skolske godine, ne postoji ozvanicen program, udzbenici i spremni kadrovi. Dodao je da uvodjenje verske nastave podrazumeva uvodjenje novih kadrova, izmedju 800 i 1.200, i zapitao se da li ckrkva trenutno ima dovoljno obrazovanih kadrova za rad sa decom. Prema njegovim recima, uvodjenjem veronauke razbio bi se koncept integralne nastave u prvom razredu skole. Knezevic je naveo da uvodjenje verske nastave izaziva polemike u drustvu, tako da treba izbeci nove podele, posebno kada se u obzir uzme protivan stav "liberalnih intelektualaca ciji broj i drustveni uticaj ne treba podceniti". Ministar je dodao da bi veronauka dovela i do fizickog razdvajanja dece. "Nas se predlog svodi na postepeno pripremanje planova, kadrova i udzbenika. Veronauku bi mogli uvesti, posle strucne rasprave, u nekoliko pilot-skola u skolskoj 2002-2003. godini, a kasnije bi se mreza skola prosirila. Do tada bi ona mogla biti obavljana pri crkvama", rekao je Knezevic u maju. Medjutim, posto je u medjuvremenu premijerova bila poslednja Knezevic je 5. jula novinarima u Vladi Srbije saopstio da ce veronauke ipak biti od nove skolske godine, kao i da nastavni planovi i programi, udzbenici i izbor nastavnika, nece biti u nadleznosti njegovog Ministarstva.

Lici na haos

Tada se i saznalo da ce sadrzina opcionog predmeta, alternativnog veronauci, biti "obrazovanje za demokratiju, ljudska prava i toleranciju". Prema najavama, odgovornost za sadrzaj nastave veronauke snosice verske zajednice, dok ce drzava pregledati udzbenike, utvrdjivati da li imaju ekstremnih sadrzaja i nakon toga izdavati saglasnost. Takodje je saopsteno da drzava i verske zajednice imaju "razlicite racunice" u vezi sa brojem nastavnika. "Oni (verske zajednice) misle da mogu da zadovolje zahteve sa 300 veroucitelja, nas broj je minimalno 500", rekao je Knezevic. Bez obzira na njihov broj, nove ucitelje placace drzava. Deca nece imati mogucnost da se ispisu sa predmeta koji budu izabrali, jer ce on od tog trenutka za njih postati obavezan. Jos nije utvrdjeno da li ce ocene iz tih predmeta ulaziti u prosek ucenickog uspeha. Tajna je i sadrzaj udzbenika, ali se pretpostavlja da ce se verske zajednice, donekle i zbog nedostatka vremena, opredeliti da prepisuju sadrzaj ucila iz zemalja u kojima vec postoji verska nastava. Uvodjenje verske nastave pratice radno telo, u ciji su sastav usli po jedan predstavnik velikih verskih zajednica i tri predstavnika. SPC je navela da ce verska nastava biti redovan skolski predmet, koji ce biti obavezan za sve ucenike, osim onih koji se opredele za alternativni predmet. Veronauka ce biti organizovana za sve tradicionalne religije u Srbiji, bez obzira na broj vernika u odredjenoj sredini. Ukoliko u odeljenju, ili citavoj skoli, postoji manje od odredjenog minimalnog broja ucenika za izvodjenje nastave odredjene veroispovesti, organizovace se blok nastava zajedno sa ucenicima te veroispovesti iz vise odeljenja, odnosno vise skola. Verska nastava i njoj alternativni predmet trebalo bi da zazive u skolama najverovatnije od oktobra. Posto je u srpskom drustvu, pre odluke o povratku verske nastave, bilo zestokih polemika na tu temu, bilo je i za ocekivati da ce konacna odluka takodje izazvati potrese. Jedan od krupnijih desio se u samom Ministarstvu prosvete, gde je zamenik ministra Vigor Majic podneo ostavku zbog uvodjenja verske nastave. Takav stav Majica podrzao je i sam Knezevic koji je priznao da je "veronauka uvedena na precac". "Ministarstvo prosvete je vise puta isticalo da bi skole za uvodjenje veronauke bile spremne tek 2002 - 2003. godine", rekao je Knezevic. Protiv verske nastave izjasnio se i Obrazovni forum u Beogradu, nezavisna grupa strucnjaka za pitanja obrazovanja, koji su optuzili Djindjica da je "proizvoljno i samovoljno" doneo odluku o uvodjenju veronauke u skole. Ta organizacija je ocenila i da je Ministarstvo prosvete "aminovanjem odluke dovelo u pitanje svoj kredibilitet u trenutku kada najavljuje pocetak ozbiljnih i nuznih promena u obrazovanju". Opozicija je uvodjenje veronauke pokusala da pretvori u svoj politicki poen pa je optuzila premijera Srbije da je tim potezom pokusao da ublazi "negativne efekte protivustavnog akta" izrucenja Slobodana Milosevica Hagu. Uvodjenje veronauke vladinim dekretom kritikovala je i Socijaldemokratska unija, ciji je lider Zarko Korac potpredsednik iste te Vlade. SDU je navela da je znacajan korak, ipak, odustajanje crkava da verska nastava bude obavezan predmet. Slaba uteha, posebno kada se zna da su verske zajednice od pocetka predlagale varijantu u kojoj bi ucenici mogli da se izjasne da li zele ili ne da izucavaju versku nastavu. Medjutim, bilo je i drugacijih tonova. Ministar vera Srbije Vojislav Milovanovic izjavio je da je veronauka vracena u skole zato sto je "pravo na obrazovanje u skladu sa verskim uverenjima jedno od osnovnih ljudskih prava". "Verska nastava, buduci da je iznova koncipirana, bice organizovanija i savremenija od programa i udzbenika drugih predmeta za koje je od smene vlasti dosad bilo vremena i uslova samo za mehanicke redukcije", rekao je on. Milovanovic je dodao da ce procenjeni troskovi uvodjenja veronauke u predstojecoj skolskoj godini iznositi dva promila godisnjeg budzeta Ministarstva prosvete i sporta. Prema njegovim recima, uvodjenje veronauke ni u kom slucaju nije iznenadna odluka, vec nacelan stav DOS-a. Do povratka verske nastave mozda ne bi ni doslo da nije bilo jakog zajednickog pritiska najvecih verskih zajednica u SRJ. Predstavnici nevladinih organizacija, koji su listom bili protiv veronauke, pokusavali su zahteve za povratak tog predmeta da pripisu megalomanskim teznjama SPC. Medjutim, taj adut ispao im je iz ruku onog trenutka kada su se jugoslovenske verske zajednice zajednicki zalozile za sto brzi povratak veronauke. Tako je 26. juna od drzave zatrazeno da od naredne skolske godine omoguci deci roditelja koji to zele da dobiju odgovarajuce versko obrazovanje i vaspitanje u drzavnim skolama. "Uvereni smo da niko u ime vernika ne moze odlucivati o tome da li ce oni koristiti svoje pravo na versku nastavu. Istovremeno, predlazemo da se deci ciji roditelji ne zele da im deca pohadjaju versku nastavu omoguci pohadjanje alternativnog predmeta - etike", navodi se u saopstenju verskih zajednica. Interesantno je da su saopstenje zajednicki potpisale Srpska pravoslavna crkva, Islamska zajednica Sandzaka, Islamska zajednica Srbije, Biskupska konferencija Jugoslavije, Slovacka evangelisticka crkva, Reformatorska hriscanska crkva, Evangelisticka metodisticka crkva i Jevrejska zajednica Jugoslavije. Nakon odluke o povratku veronauke u skole, verske zajednice su saopstile da ce taj potez doprineti moralnom preporodu drustva. Sudeci po anketama medju gradjanima, Jugosloveni su spremni za taj preporod. Jos samo da se preporodi i Vlada i shvati da se vazne zivotne oblasti ne mogu uredjivati uredbama.

Igor Jovanoviæ