Osnovno sredstvo za dobro lijecenje je komunikacija izmedju ljekara i pacijenta. Da bi pokusali da vam ukazu na vaznost dobre komunikacije, Desiree van den Broek, Marith Volp i Eva Noorda vam donose dio programa koji se izucava u okviru medicinske psihologije na Univerzitetu u Amsterdamu.

Kako dobiti informaciju?
Ljekar centrirana pitanja - odnose se na medicinske reference npr. o prirodi tegoba na koje se pacijent zali. Ove tehnike necemo dalje razmatrati ovom prilikom.
Pacijent centrirana pitanja - sastoje se od istrazivanja i vodjena su informacijama koje pacijent daje o:
Interpretaciji odredjenog (medicinskog) problema i nacinu na koji ga pacijent dozivljava.
Ocekivanjima i zeljama o medicinskoj pomoci.
Pitanjima, brigama i sumnjama o medicinskim problemima i sta oni zahtjevaju u zivotu pacijenta.

Zasto je neophodno "istraziti"?
Pacijent i ljekar dolaze iz "razlicitih svijetova", sa razlicitim vrijdenostima, referencama, iskustvima, itd. Kada vi kao ljekar ne znate nista o gledistima pacijenta, moze postojati nepotrebna istrajnost straha pacijenta, on moze nastaviti da dolazi na pregled, on moze biti nepotrebno poslan u (vecu) bolnicu, i moze biti manje spreman na propisanu terapiju. Ali kada ljekar zna nesto vise o osjecanjima i shvatanjima pacijenta, on ce se osjetiti shvacenim. Ovo shvatanje cini pacijenta mnogo zadovoljnijim. A zadovoljniji pacijenti su spremniji na saradnju pri terapiji.

Kada je neophodno "istraziti"?
Na pocetku bilo koje konsultacije.
U bilo kom trenutku kada ne shvatate (a trebate shvatiti) glediste pacijenta i na cemu se ono bazira.
Kada je pacijent u procesu savladjivanja i prihvatanja date informacije.
Kada pacijent procjenjuje i odlucuje o datoj informaciji.
Kada je pacijent reaguje emocionalno ili tako da se nastavak razgovora cini teskim, tako da pacijent nije u mogucnosti da vas slusa.

Vjestine za istazivanje se sastoje od tri vrste intervencije

Rezime
Ne izabirate jednu informaciju vec sumirate sve date informacije da biste:
Uvjerili pacijenta da ste culi i shvatili sve sto vam je rekao.
Dali pacijentu mogucnost da doda ili ispravi neku informaciju koju ste pogresno shvatili.
Pruzili sansu pacijentu da nastavi o pitanju koje je najvaznije (centralno) za njega.
Provjerili da li ste sve tacno shvatili.
Zatvorili odredjeni predmet.
Struktuirali razgovor.

Refleksija
Odabirate odredjene aspekte price pacijenta koji su relevantni za cilj razgovora ili izgledaju kao centralno pitanje za pacijenta. Refleksija moze biti o:
Cinjenicnoj informaciji: ponavljanje vaznog dijela ili cijele recenice.
Eksplicitnim/implicitnim emocijama: npr. cini mi se da vas ta tema cini nervoznim; jesam li u pravu?
Procesima u okviru razgovora:
O samom razgovoru: npr. izgleda kao da se svadjamo sada, dok...
O procesu prihvatanja ili procjenjivanja date informacije: npr. mora biti tesko razmisljati o nacinu kontracepcije koji ne prihvatate, dok shvatate da je to veoma vazno za vasu zenu.
Refleksija se moze bazirati na migovima: verbalnim ili neverbalnim znakovima pacijenta, a koji ukazuju na pitanja koja su najvaznija (centralna) za pacijenta.

Pitanja koja se odnose na stvari koje vam je pacijent upravo rekao.
Ova se pitanja obicno nastavljaju na migove. Ona su vecinom kratka, jednostavna pitanja poput: Sta vas navodi da govorite tako? Zasto? Sta mislite pod tim? Mozete li mi reci vise o tome?...
Veoma cesto je efikasno koristiti refleksiju prije ovakvog pitanja:
Kazete da bi vas jos jedna trudnoca dovela u neprilike; mozete li mi reci vise o tome?

Kriteriji za provjeru da li su vase intervencije bile istrazivacke ili ne:
U principu kvalitet intervencije postaje ocit nakon reakcije pacijenta na intervenciju. Kada je intervencija efikasna vidjet cete slijedece promjene:
periferna informacija postaje centralna informacija
implicitna informacija postaje eksplicitna informacija
cinjenice postaju osjecaji
umjesto govora u proslom vremenu, pacijent ce pricati u sadasnjem vremenu.
umjesto govora o drugima, pacijent ce pricati o sebi.

Za analizu razgovora mozete koristiti slijedeci kriterij
Sta vam je tacno pacijent rekao, koji su migovi, sta se cini centralnim pitanjem za pacijenta i zasto je to tako?
Da li se vasa intervencija veze na kriterijum?
Da vasa intervencija ne sadrzi mozda nove elemente, sudove ili vlastite interpretacije?
Da li je vasa intervencija specificna i konkretna kao sto je informacija pacijenta, i da li ima isti emocionalni naboj?
Da li intervencija poziva pacijenta da kaze vise o svom problemu?