REPRODUKTIVNO
ZDRAVLJE, PLANIRANJE PORODICE, I JEDAN GROZNI AFRICKI
PROBLEM Za pojam reproduktivnog zdravlja su mnogi culi, kao i za planiranje porodice. Medjutim, pojam zenskog genitalnog sakacenja nije bio toliko poznat siroj studentskoj populaciji. Timur Ceric pokusava da prenese dio saznanja stecenih na IFMSA workshopu o reproduktivnom zdravlju. |
Definicija
reproduktivnog zdravlja prema Fondu Ujedinjenih naroda za
stanovnistvo (UNFPA) glasi: Reproduktivno zdravlje je
stanje fizickog, mentalnog i socijalnog dobrostanja a ne
samo odsustvo bolesti ili slabosti, a na sve nacine
povezano sa reproduktivnim sistemom kao i njegovim
funkcijama i procesima. Reproduktivno zdravlje
podrazumjeva nacin postizanja zadovoljavajuceg i sigurnog
seksualnog zivota kao i mogucnost svakog ljudskog bica da
ima potomstvo i slobodu da odluci kada, kako i koliko. U
vezi sa gornjom definicijom reproduktivno zdravlje se
definise i kao sistem metoda, tehnika i usluga koje
doprinose prevenciji i rjesenju primarnog problema.
Takodje, ovdje se kao jedan od glavnih metoda namece
koncept planiranja porodice. Sada cu prikazati znacaj
planiranja potomstva iz razlicitih aspekata: ZENA: Planiranje porodice pomaze zeni da zastiti sebe od nezeljene trudnoce. Od sezdesetih godina naseg vijeka, programi planiranja porodice pomogli su zenama sirom svijeta da izbjegnu 400 miliona nezeljenih trudnoca. Kao rezultat, mnogobrojni zivoti zena su bili spaseni od trudnoca visokog rizika i nestrucnih abortusa. Kada bi sve zene mogle izbjeci trudnoce visokog rizika broj smrtnosti trudnica pao bi za jednu cetvrtinu. Takodje, mnoge metode planiranja porodice imaju druge zdravstvene pogodnosti. Na primjer, neke hormonalne metode pomazu prevenciju odredjenih tumora, a upotreba kondoma sprjecava sirenje AIDS-a. DIJETE: Planiranje porodice spasava zivote djece pomazuci zenama da nauce znacaj i primjenu odvajanja trudnoca odredjenim vremenskim periodom. Svake godine umre izmedju 13 i 15 miliona djece mladje od pet godina. Da se sva djeca radjaju sa najmanje dvije godine razmaka, 3 do 4 miliona ovih smrti bile bi izbjegnute. MUSKARAC: Na ovaj nacin se pomaze i muskarcima na njihovoj brizi za porodice. Muskarci sirom svijeta tvrde da im planiranje porodice pomaze da obezbjede bolji zivot za njihove porodice. PORODICA:Planiranje porodice poboljsava blagostanje porodice. Parovi sa manje djece su u boljoj mogucnosti, obzirom na generalnu ekonomsku situaciju u svijetu, da obezbjede svojoj djeci dovolno hrane, odjece kao i mogucnost skolovanja. NACIJA: Ne smijemo zaboraviti ni razvoj nacija gdje zene cije su majke imale daleko vise djece nego njihove kceri vidi se brzi ekonomski napredak kao i bolji uslovi zivota. PLANETA: I na kraju imamo planetu Zemlju sa svojim ogranicenim izvorima. Sadasnja populacija nase planete iznosi 5.9 milijardi stanovnika. Metodom planiranja porodice onemogucio bi se sadasnji trend dupliranja stanovnistva u narednih pola vijeka. Buduci zahtjevi za prirodnim izvorima bi bili manji. Svako bi imao priliku za bolji zivot. Nasa djeca i unuci bi imali bolju sansu. Moramo imati i na umu jedan bitan aspekt planiranja porodice kao i reproduktivnog zdravlja uopste, a to je njihova pravna regulacija u dokumentima UNFPA. Sve se vise upotrebljava termin reproduktivnog prava koje ukljucuje pravo zasnovano na priznanju svih parova i individua da odluce slobodno i odgovorno o svemu vezanom za njihovu djecu i da imaju potrebne informacije i sredstva u vezi toga. Jedna tema me je sokirala i uzasnula u vezi reproduktivnog zdravlja a to je zensko genitalno sakacenje (female genital mutilation ili FGM). Namjerno se uzima ovaj terin sakacenje a ne obrezivanje (circumcision) iz prostog razloga sto ovaj cin ukljucuje odsjecanje klitorisa, labia minora a nekad i labia majora. Embrioloski, ovi djelovi korespondiraju glansu, penisu i skrotumu kod muskaraca. Kada se odsjeku ovi dijelovi, to je sakacenje i stoga treba tako da se nazove. Procjenjuje se da je preko stotinu miliona djevojaka i zena sirom svijeta bilo izlozeno ovom ritualnom obredu. I u ovom trenutku najmanje dva miliona djevojaka sirom svijeta se nalazi u direktnoj opasnosti od ovog obreda. Zato ovaj sramni cin treba da ima nasu apsolutnu paznju, kao studenata medicine, ako nista drugo bar da znamo o cemu se radi i koje su posljedice ovog sakacenja. Danas ovaj problem postaje jedan od glavnih problema javnog zdravstva u Africi, a i sire zbog gotovo sigurnih fizickih i mentalnih posljedica koje ostaju na svakoj zeni koja prodje kroz ovaj proces. Zensko genitalno sakacenje se uglavnom praktikuje u istocnoj i sjeveroistocnoj Africi, u nekim djelovima Perzijskog zaljeva kao i na sjevernom dijelu Arabijskog poluostrva. Obred se uglavnom vrsi u dobi od 4 do 10 godina, ali ponekad i na bebama i adolescentima! Nijedna vjerska knjiga bilo Kur'an ili Biblija ne opisuju niti zahtjevaju ovaj proces nad zenama ali on je ipak duboko ukorijenjen u svijest i obicaje tih ljudi koji ga prakticiraju. Zensko genitalno sakacenje vrse i muslimani i katolici kao i neke jevrejske grupe u sjeveroistocnoj Africi. Obred sakacenja najcesce vrse tradicionalne plemenske vracare, i to nesterilisanim nozevima, ziletima ili komadima stakla i bez anestezije. To sa sobom nosi fizicke posljedice u obliku akutnih infekcija, tetanusa, krvarenja, hipovilemijskog ili septickog soka koji na kraju moze dovesti i do smrti. Poteskoce u mokrenju i retencija urina su takodje uobicajene posljedice. Isto tako, postoje i opasnosti kao sto su sterilitet, depresija i psihoze, kao i obsetricke komplikacije kako za majku tako i za dijete. Zatim, vazno je sjetiti se problema koji se namece iz perspektive seksualnog zivota kao sto je vrlo bolna penetracija i druge potencijalne komplikacije zbog samog cina iz prostog razloga sto vanskih genitalnih organa nema. Moramo imati na umu da se ovdje radi prvenstveno o drustvenom fenomenu koji se obavlja iz slijedecih razloga ka sto su: dokaz zenskog identiteta u zajednici, tradicija, higijena, povecanje plodnosti, dokaz djevicanstva i dostojanstva za buduceg muza kao i zbog religioznih razloga. Zbog svih ovih razloga mnoge porodice smatraju ovaj cin necim sto je u velikom interesu za njihove kcerke, kao i za cijelu porodicu. Za rjesenje ili barem umanjenje njegovih posljedica potrebno je mnogo napora i strpljenja jer ukorijenjene navike i obredi se najteze iskorjenjuju. Programi koji tretiraju ovaj problem se zasnivaju na edukaciji i obrazlaganju posljedica kao i ukljucivanjem ljudi visokog ranga njihovog plemena u ovaj proces. Na ovaj nacin pokusava se postici promjena svijesti ovih ljudi prema samom cinu. Pitanje koje se na samom kraju postavlja je: sta bi bi mi kao buduci ljekari uradili da se nadjemo pred samim cinom sakacenja i na koji nacin bi barem umanjili njegove posljedice? |
Objavljeno u broju 1 BoHeMSA zurnala VOX MEDICI, oktobar 1998.
© Copyright BoHeMSA zurnal VOX MEDICI, 1998.