Home · Sadrzaj · Redakcija

BoHeMSA VOX MEDICI

 

 

MEDICUS - SARAJEVSKI GIGANTI POD KOSEVIMA

Njihova odbrana je cvrsta, a napad ubojit. Oni idu svijetlim putevima sarajevske kosarke. Jedan od njih, Nedim Mustafic dobro pamti gostovanje MEDICUSa u Ljubljani.

 


 

Sigurno vec sve znate o BoHeMSA MEDICUSu, kosarkaskoj ekipi koja vec skoro dvije godine djeluje na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Ukoliko ne znate bas sve (a ne moze se uvijek sve znati), tek da ukratko pomenem nasa dostignuca. Dakle, u proteklom je periodu MEDICUS odigrao nekoliko prijateljskih susreta, pa sedam utakmica u okviru NGO lige u Sarajevu (sest pobjeda i jedan poraz), zatim organizovao jedan lokalni turnir, te (nakon zagrebacke zabrane studenata veterine prosle godine) gostovao na "Humanijadi 98" (jos jednom hvala raji iz CroMSIC Rijeka) uz diplomu za fair-play! Pored ove nezaboravne "Humanijade", posebno drago nam je i proslogodisnje gostovanje u Ljubljani.

Kao sto ste sigurno mogli cuti na nekoj od vodecih svjetskih TV stanica tada, MEDICUS je u jednoj lijepoj koasarkaskoj predstavi pobijedila simpaticnu me|unarodnu ekipu SOU (Studentske ogranizacije Univerze), tj. slovenackih studenata i onih stranih zatecenih na razmjenskom boravku u Ljubljani. Konacni rezultat sve govori SOU - MEDICUS 44:66. Kako bi nasim citaocima bilo jasnije o cemu je ovdje rijec, moracu se vratiti nekoliko mjeseci (skoro godinu dana) unazad. Pamtim to kao da je bilo danas...

Dakle, nakon niza diplomatskih aktivnosti nasih rukovodnih struktura (rukovodioca BoHeMSA-e), a na relaciji izme|u Bosna i Hercegovina i Slovenije, dogovoren je jedan prijateljski mec izme|u nasih kosarkaskih ekipa, a sve u cilju smanjenja debalansa u izvozu roba izme|u nase dvije zemlje. Na ovaj nacin se i mi (studenti medicine iz Sarajeva) pridruzujemo naporima nase Vlade za ozivljavanjem domace proizvodnje. Sam boravak u nama prijateljskoj zemlji Sloveniji protekao je vise nego uspjesno. Ovdje moram napomenuti da cak ni na slovenackoj granici nismo imali problema.

Prvi dan u Ljubljani protekao je u upoznavanju kulturno-historijskih znamenitosti grada. U stvari, samo jedan clan nase ekipe je upoznavao vec spomenute znamenitosti dok su ostali u to vrijeme vjerovatno spavali (ovaj clan je poznat po svojoj izjavi noc prije "Veceras hocu lom!", op.u.). Navece smo na prijedlog nase neumorne pratilje Maje Sarajke (jos jednom joj hvala, kao i Amiru, nasem rezidentnom veleposlaniku BoHeMSAe u Sloveniji) posjetili jedno sjajno mjesto koje je u sirokim masama poznato kao Cuba club. Vec tu su nasi igraci, u ritmu juznoamericke muzike, pokazali da su vise nego spremni za fizicke napore svake vrste. To je bio jedan lagani kondicioni trening koji je ispunio sva nasa ocekivanja, a koji se zavrsio u sitne sate narednog dana. A cekala nas je jutarnja (!) utakmica...

Sama utakmica je protekla u jednoj vrlo korektnoj atmosferi pred oko 23 gledaoca. Da posebno spoemenemo i jednog naseg pravog navijaca, malenog Necka, izbjeglicu iz Kozarca. "Necko, pobijecemo za tebe!". Od samog pocetka smo im dali do znanja da nismo toliki put presli da bi izgubili. Rezultat vam govori da su terenom domirali kosarkaski giganti iz Sarajeva u novoj sportskoj opremi, posebno nabavljenoj povodom ovog gostovanja (jos jednom veliko hvala dragim ljudima iz USD Bosna i Kantona Sarajevo). Dozvolite mi da spomenem i glavne krivce za ovako visoku pobjedu nad ekipom kolega iz Ljubljane, ojacanom i internacionalcima.

Dakle: Dzermin Becic, slobodno mozemo reci da spada me|u najbolje centre u... nasoj ekipi. Svojim je varkama (koje je po vlastitom priznanju naucio od pokojnog Drazena Petrovica) pravio pravi haos u protivnickoj odbrani. Kapitenska igra Aldena Begica (valjda sam za ovo zaradio to pice u KUK-u) u kojoj je sa linije 6.25, a bogami i vise cijepao mrezicu vlasnistvo dvorane u kojoj je utakmica odigrana. Timur Ceric igrac za kojeg ce kosarkaski svijet tek da cuje, prolazio je kroz protivnicku odbranu poput Bojana Krizaja kroz kapije za slalom. Mirza Muminovic, koji je u nekoliko navrata izmamio aplauze prisutnih provlaceci loptu protivnicima kroz usi. I na kraju sam i ja dosao na red. Zbog moje Bosnjacke skromnosti ne bih ovdje komentarisao svoju igru, ali cu ostaviti prostora da moji saigraci kazu kako sam bio sjajan.

Objavljeno u broju 1 BoHeMSA zurnala VOX MEDICI, oktobar 1998.


Home - Sadrzaj - Redakcija

Posaljite e-mail

© Copyright BoHeMSA zurnal VOX MEDICI, 1998.