Alden Begic se prisjeca tek malog dijela nezaboravnih dozivljaja "male druzbe", bosanske ekspedicije u zemlji faraona. Izgleda da nije bilo lose...

Nocna voznja do aerodroma u Budimpesti ce nam svima ostati u sjecanju, a zbog neopisive katastrofalne hladnoce koja je vladala nasim autobusom. Ruzna uspomena na prvi i posljednji putnicki aranzman sa SAB Toursom. Koliko-toliko dobro raspolozenje nam je vratila gospo|a Piroska, skoro 70-godisnja bakica a nas vodic kroz prestolnicu Ma|arske. Nocni let za Kairo je protekao prilicno brzo i udobno nasim Malev avionom. Ponavljamo ovo nasim, obzirom da smo se svi vec u avionu nasli, nas tridesetak iz Sarajeva, kao i jos desetak iz Tuzle. A tu su bila i neka vec poznata lica iz Poljske, sa proslih kongresa. Docek na aerodromu u Kairu, u ranu zoru oko 4, zatim nesto duze cekanje na konacni smjestaj u hotel Tiparose, kratak odmor i vec oko 10 u organizirani obilazak Kaira, piramida, Sfinge, kamila... Navecer i otvorenje Kongresa na Univerzitetu, i pocelo je!

Kongres je privukao oko 250 ucesnika, a nasa mala druzba iz BiH je najbrojnija! Kao posebni gosti Kongresa se pojavljuju: jedan ljekar iz Austrije sa (po nekim misljenjima) ne bas dobrom prezentacijom na temu Telemedicine, a tu je i student urednik studentskog izdanja britanskog BMJa. I da ne zaboravim na predavanje iz Egiptologije i medicine. Nase prezentacije proticu prilicno dobro, a sto se tice drustvenog programa, tu smo bez premca! U nasem BH autobusu su svi na nogama, pjeva se, plese se, pravo je dobro. Usput nas poprate blijedi pogledi iz autobusa koji se zaustave pored naseg. Iz Kaira vrijedi jos spomenuti i veceru na brodu koji plovi Nilom, pa svjetlosni sou na piramidama, pa dernek u jednoj diskoteci, pa... ko ce se svega sjetiti! Uglavnom, bilo je vise nego dobro i nezaboravno.

A sve to je doslo kao neka vrsta zagrijavanja za dane koji su uslijedili na postkongresnom izletu u Hargadu na Crvenom moru i u Luksor. Unatoc nemilim doga|ajima iz Luksora s kraja prosle godine, nasa ekspedicija je uz jos pedesetak studenata krenula put Doline kraljeva, hrama kraljice Hacipsut i onog u Karnaku. I zaista je vrijedilo vidjeti sve to! Hargada i Crveno more su bili tek posebna prica za sebe. Kupanje, a tek ronjanje i razgledanje podvodnog svijeta je bilo nesto neopisivo. To more, a tek te ribe raznih boja, velicina i oblika... Neopisivo!

Dva posljednja dana u Kairu se koriste za trosenje preostalih egipatskih funti, a bogami i americkih dolara... Tako|er, ti dani dobro dolaze i kao mali odmor nakon zaista intenzivnih kongresnih i postkongresnih dana i noci. A i za prisustvo na jos dvije svadbe, sto je vec sasvim obicna pojava u nasem hotelu. Povratak u Budimpestu i jos jedno dugo putovanje, ovaj put prema Sarajevu, via Tuzla. Do nekog slijedeceg kongresa, ili mozda dogodine, opet u Kairu...