"Bosansko iskustvo" je bio naziv Medjunarodnog workshopa o medicini, ratu i miru u organizaciji BoHeMSAe, odrzanog u Sarajevu prosle godine. Ujedno to je bila prva studentska aktivnost koja je bila podrzana kroz program "Mir kroz zdravlje". Mirza Muminovic jos uvijek pamti te septembarske dane.

Studenti su dosli vecinom zbog zaista interesantnog programa o medicini i njenom odnosu na ratnu i poslijeratnu situaciju, sa zeljom da cuju vise o radu ljekara u takvim uslovima. "Samo da vidim i ucim otvorenog pogleda" - kao sto neko rece. Ipak, sta je mnoge ucesnike privuklo je i samo Sarajevo. Svi su zeljeli da vide grad o kom su toliko mnogo culi ili procitali proteklih godina, da vide kako izgleda danas, kako je rat uticao na grad, a jos vaznije - kako je uticao na ljude. "Dosao sam da osjetim jedan vazan dio istorije naseg vremena" - neko drugi rece.

Stoga, osim veoma interesantnih predavanja ("veoma dobra, a neka i izvrsna"), Sarajevo je bilo to koje je dalo znacajan doprinos konacnom uspjehu Workshopa. Ne samo grad, vec mnogo vise Sarajlije. Prilika da razgovaraju sa studentima i njihovim pordoicama, svima nama koji smo prosli kroz jedno uzasno ljudsko iskustvo, da cuju svjedocanstva o zivotu i smrti, o opstanku pod ratnom opsadom je bilo zaista "nesto" za sviju. Da vide film "Savrseni krug" koji pokusava da sve to prikaze u tami kino dvorane je bilo i nesto vise. Da ne spominjemo suze u ocima i neku cudnu tisinu poslije projekcije...

Sta se jos svima svidjelo je sretanje novih prijatelja iz razlicitih uglova ovog malenog svijeta i sklapanje novih prijateljstava. Ukupna atmosfera je bila tako dobra i cijela grupa je disala skoro kao jedan. Neformalne i normalne diskusije su bile nesto olaksavajuce za sviju, bilo za kafe ili pauzu za rucak, na ulici navece ili jednostavno uz pivo ili cevapcice na Carsiji. Kakva steta sto mnogi koji su namjeravali doci nisu bili tu, jer su se ili prepali TV vijesti ili ko zna sta vec...

Najvaznije da su svi ucesnici izjavili da su dosta naucili od ovog workshopa. O tako mnogo stvari: o medicini u ratu i miru, o djeci u ratu, o opasnosti od mina, i tako dalje. Bilo da su to bile samo osnove ili mozda tek nedostajuci dijelovi mozaika, svi su bili veoma zadovoljni. Ali vise od svega, mogli su nauciti neke stvari o zivotu. Ne samo zivotu u ratnoj situaciji vec jednostavno - o zivotu.

Ako je nesto nedostajalo, to su mozda bile zvanicne grupne diskusije na predstavljene teme. Jednostavno zbog previse (a ponekad i predugih, ali zanimljivih) prezentacija, nije mnogo vremena ostalo za duze studentske diskusije. Ipak, ovo nije bas toliko nedostajalo jer je nadoknadjeno pitanjima i komentarima tokom predavanja (npr. zbog toga, jedno veoma interesantno predavanje je potrajalo vise od dva sata, umjesto planiranog jednog!).

Sta je jos kao nedostajalo (kako su neki napisali) je bilo jos nekoliko dana za Workshop (!?) ili cak vise vremena za bolje upoznavanje Sarajeva. Ocito, obilazak autobusom i nesto malo vremena navece nije bilo dovoljno. Pa, oni koji su isli sa nama i na izlet u Mostar dan poslije se nisu zalili jer su vidjeli jos jedan nekad tako divan grad, a danas tako razrusen. Ali jos uvijek prelijep, kako moze biti.

Na kraju, zasto ne spomenuti i koncert U2, taj veliki spektakl i za sarajevo i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Komentari ucesnika Workshopa su suvisni jer je Sarajevo jos jednom dokazalo da je "grad gdje se srecu Istok i Zapad". Kao sto neko rece "Predivno je biti u Sarajevu veceras, ali sam siguran da je jos bolje biti Sarajlija!". I kao sto smo mnogo puta ponavljali te Bonove rijeci te noci: "F**k the past! Kiss the future! Viva Sarajevo!".

I da ne zaboravim neciji rukopis na jednom posteru kao uspomenu na te nezaboravne dane: "Ne zaboravi da svaka nesreca u zivotu moze izgledati kao sreca. Sve zavisi kako se prema njoj odredimo".