Semin Becirbegovic donosi pricu o Faruku Sabanovicu, Centru za samopouzdanje Sarajevo i ljudima koje mnogi neopravdano nazivaju invalidima

Faruk Sabanovic, student Akademije likovnih umjetnosti iz Sarajeva, vjerovatno nikada nece zaboraviti martovski dan 1995. godine. Toga dana Faruk je kao i mnoge Sarajlije omamljen bajramskim raspolozenjem obilazio rodbinu i prijatelje. Na snazi je bilo toliko poznato "primirje" koje su neljudi sa brda postovali na sebi svojstven nacin. Na jednoj od sarajevskih raskrsnica "hrabri" snajperista je odlucio da se poigra sa zivotom ovog mladog momka. Pucao je i pogodio ga u podrucje grudnog kosa. Faruk je pretrpio ozbiljnu povredu kicme i postao je paraplegicar.

Ovaj dogadjaj je zauvijek promijenio zivot mladog sarajevskog umjetnika. Nakon detaljnih medicinskih pretraga obavljenih na "Memonides" medicinskom centru u New Yorku, Faruk se suocio sa cinjenicom da svoj zivot mora promijeniti i prilagoditi ga novim okolnostima. Zahvaljujuci IRCu (International Rescue Committee), Faruk boravi na institutu za rehabilitaciju "Kessler". Boraveci u ovoj cijenjenoj ustanovi Faruk spoznaje koliko zivot u kolicima moze biti kvalitetan, zanimljiv i kreativan. Kasnije sam od njega cuo da je covjek sposoban da obavlja ukupno oko 8000 aktvinosti. Covjek u kolicima moze obavljati kojih 2000 poslova manje, dakle oko 6000. Najaktivniji medju nama u toku svoga zivota od ovog potencijala "ispucaju" oko 150 poslova. Ako ovo uporedite sa brojem poslova koje moze obavljati osoba u kolicima vidjecete da je to svega 2,5% od mogucnosti ljudi u kolicima. Fascinantno! Faruk je, medjutim, znao da u SAD postoji zakon (American with Disabilities Act – ADA) koji na kvalitetan nacin rjesava pitanja onesposobljenih, od arhitektonskog okruzenja pa do prednosti pri zaposljavanju. Takve zakonske pozadine u njegovoj Bosni nazalost nema.

Svjestan situacije u kojoj se onesposobljeni nalaze, nakon povratka iz Amerike Faruk osniva nevladinu organizaciju "Centar za samopouzdanje" (Center for Self Reliance Sarajevo). Djelujuci u poslijednje tri i pol godine Centar za samopouzdanje je postao paradigma borbe za ljudska prava u nasem drustvu. Cak sta vise, ova organizacija je postala ideja, prakticno filozofija svih onih koji sa njom dodju u kontakt. Prva i sigurno jedna od najvaznijih aktivnosti bila je prevodjenje zakonskog akta ADA na bosanski jezik i pokusaj njegove implementacije u bosanskohercegovacko zakonodavstvo. To je nema sumnje dugotrajan i mukotrpan posao, ali mislim da nasi sugradjani vec na ulicama primjecuju promjene (trotoari, telefonske govornice, pristupi u javne objekte i slicno). Nakon ovih uspjeha, Centar je organizovao serije prekvalifikacionih kuseva za onesposobljene. Nabavljena je oprema za offset stampariju i sito stampu koja ce nakon prekvalifikacije zaposliti odredjeni broj onesposobljenih. Radeci na seriji kurseva iz oblasti racunarstva doslo se do porazavajce spoznaje da otprilike 80% ljudi u kolicima ima zavrsenu samo osnovnu skolu.

Vjerovatno najtezi zadatak Centra za samopouzdanje bio je kako promijeniti razmisljanje obicnih ljudi. Svi jako dobro znamo da se u nasem jeziku udomacila jedna ruzna tudjica koju smo rezervisali za ljude sa onesposobljenjima a to je INVALID. Skoro niko od nas sigurno nikada nije ni razmisljo o znacenju ove rijeci. Invalid je neko nevrijedan, covjek bez vrijednosti, negacija od vrijedan. Istina, u proslim vremenima ljudi u kolicima su otprilike i bili u situaciji da neko za njih moze reci da su INVALID. Ako ste korisnik kolica, a zivite na primjer u stanu koji je na 20. spratu i uz to vrata od lifta u zgradi nisu prilagodjena vasim kolicima, ne postoji izgradjen prilaz niti jednoj javnoj gradjevini, a kamo li fakultetu koji zelite da studirate, u pozicijii ste da vam neko moze reci da ste INVALID. Covjek koji je u takvoj situaciji jednostavno je osudjen na konstantnu, ali zaista nepotrebnu pomoc drugih ljudi. Nema mogucnosti da se bavi poslovima za koje ima sklonosti jer zbog arhitektonskih barijera ne moze da stekne odgovarajucu kvalifikaciju. Ne moze da se zaposli i zasnuje sopstvenu porodicu. Okruzenje na takvu osobu gleda sa podozrenjem i sazaljenjem.

Da bi ukazao na ovakve stvari i cinio nesto na promjeni stanja, Centar u saradnji sa mnogobrojnim inostranim i domacim organizacijama (IRC, WHO, Queen's University, Project Hope, Federalna uprava za pitanje boraca i invalida domovinskog rata, i drugi) pocinje aktivnu kampanju. Kampanja kontinuirano traje svo ovo vrijeme. Sastoji se iz medijske prezentacije Centra za samopouzdanje na CD ROMu, kreiranja Web stranica koje govore o problemima onesposobljenih. Centar je kreirao, stampao i distribuirao desetine hiljada postera koji su nosili poruku o problemima i potrebama onesposobljenih. Faruk Sabanovic je odrzao citav niz predavanja diljem nase Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Tuzla, Gorazde, Banja Luka...) o svom americkom iskustvu, problemima i projektima za buducnost. Bio je gost novinar u jednom dnevniku TVBiH. Osoblje Centra je uz pomoc prijatelja snimilo promotivne spotove. Neke od njih su vidjeli gledaoci TVBiH. Vrhunac ove kampanje i svojevrsno priznanje Faruku Sabanovicu i Centru za samopouzdanje bio je pozdravni govor kojim je direktor Centra zazelio dobrodoslicu predsjedniku SAD Bilu Klintonu u Narodnom pozoristu u Sarajevu.

Za kraj, ostavio sam vjerovatno najzanimljiviji aspekt rehabilitacije koji se zagovara u Centru za Samopouzdanje. To je rehabilitacija kroz sport. Koliko vas je znalo da se paraplegicari takmice u alpskom skijanju, alpinizmu, padobranstvu? Centar je u dva navrata imao svoje predstavnike na manifestaciji koja se zove International Ski Spectacular, a koja se desava u decembru svake godine u Breckenridgeu, Colorado. I sam sam kao aktivni skijas boravio u Breckenridgeu 1996. godine, na obuci za instruktora adaptivnog skijanja. Centar dakle sada raspolaze sa nekoliko vec aktivnih skijasa adaptivnog skijanja, ski instruktorom, a tu su obnovljene staze na Bjelasnici. Ocekujemo da nasoj javnosti vec u februaru 1999. godine prezentiramo skijase u novoj mono-ski opremi. Centar za samopouzdanje je 1997. godine organizovao posjetu americkih i svedskih timova kosarke u kolicima. Odigran je turnir, a momci iz nasih vec postojecih klubova kosarke u kolicima imali su priliku da razmijene iskustva sa vrhunskim igracima.

Zbog ogranicenog prostora u prilici sam da vas samo generalno upoznam sa postojanjem i aktivnostima Centra za samopouzdanje. Ukoliko zelite da se podrobnije informisete o Centru, posjetite zanimljivu Web stranicu http://www.sarajevocsr.com ili posjetite Centar. Adresa je Centar za samopouzdanje, Koste Hermana 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, tel/fax. (++ 38771) 211 221.