Jedna od veoma popularnih serija medju medicinarima je Hitna sluzba. Mehmed Jamakosmanovic pise o samom stvaranju serije.

Hitna sluzba (Emergency Room iliti samo ER) je po nekim anketama sesta najgledanija emisija na u Bosni i Hercegovini. Polako ali sigurno pridobija sve vise poklonika i prijeti da uzme primat najgledanijoj i najomiljenijoj "Esmeraldi". Kako je sve pocelo?

Neal Bear je 1994. godine bio student koji je "ocistio" (ovo je najbitniji dio) trecu godinu na Medicinskom fakultetu Harvardu. Bas u to vrijeme, dosao je na ideju da pokusa da se ogleda i na polju filma. Naravno niko mu u to doba nije predvidjao da ce se u Los Angelesu zadrzati duze od tri mjeseca. Bilo kako bilo, jos i dan danas Dr Neal Bear se nalazi na zapadnoj obali Amerike, te pored specijalizacije iz oblasti pedijatrije jos uvijek ucestvuje u kreiranju svake epizode.

Svaka epizoda Hitne sluzbe se stvara tako da se odabrana grupa od sedam pisaca-scenarista, od kojih su dojica ljekari sa iskustvom u oblasti urgentne medicine, sastane tri puta u sedmici u trajanju od najmanje cetiri sahata. Rezultat svakog sastanka su ideje, cesto bazirane na stvarnim slucajevima, koje se dalje detaljno razradjuju. Slucajevi se pronalaze i putem konsultacije sa ljekarima koji rade na klinikama sirom Sjedinjenih Americkih Drzava.

Da ER nije samo serija za zabavu, dokazuje i cinjenica da se u seriji iznose i neka nova saznanja i otkrica. Serija naravno ne nudi kontinuiranu medicinsku edukaciju ali u svakom slucaju bar djelimicno otkriva neke male segmente. Broj obuhvacenih pacijenata u svakoj epizodi ERa ne prelazi osam, s tim da u pojedinim ali vrlo rijetkim slucajevima moze biti i veci. Isto tako, po nekom nepisanom pravilu pokusava se obraditi slucaj iz svake specijalnosti. Realnost je zagarantovana jer za vrijeme snimanja uz glumacku ekipu su stalno i dva ljekara hitne pomoci koji se brinu da to sve izgleda sto uvjerljivije.

Efekat koji ova serija proizvodi na americke studente medicine i ljekare je takva da je sigurno da u odredjenim slucajevima pronalaze dio sebe ili cak poistovjecuje sa odredjenim likom. Naravno, i sam odnos ljekara prema pacijentima moze utjecati na studente i mlade ljekare koji se susrecu sa svakodnevnim dilemama: kako se odnositi prema pacijentima oboljelim od HIVa, kako prema nezeljenoj trudnoci, narkomanima, starijim ljudima, siromasnima, razlicitim etnickim grupama... Sto prakticno znaci i sugerisanje na izgradnju stava studenata prema odredjenom problemu. ER omogucava studentima medicine da im se bar malo priblizi zivot i nacin rada u americkim hitnim sluzbama i bolnicama.

Prema anketama provedenim medju studentima medicine, vise od 50 % njih prati seriju i stice neku vrstu saznanja o novim traumama i nacinu kako izlaci na kraj sa njima. Koliko utjecaja i na samu javnost ima ER pokazuje i podatak da se, od pocetka prikazivanja serije, broj studenata koji zele kao svoju specijalnost uzeti urgentnu medicinu povecao za nekoliko postotaka. Koliko i kakve efekte proizvodi na nemedicinsko gledateljstvo, prosudite sami. Anketa sprovedena medju pacijentima hitne pomoci pokazuje da se cak 12 % ljudi obratilo ljekaru radi simptoma koji su identicni nekima prikazanim u seriji. Treba li spominjati da su do tada svi oni mislili da je to samo gripa ili obicna prehlada stomaka!

Likovi iz serije su djelimicno bazirani na stvarnim likovima sa kojima su scenaristi radili u proslosti na raznim klinikama. U seriji su pak svi okupljeni na jednom mjestu. Sto se tice nacina na koji se odredjenoj licnosti daje karakter, u ERu se to postize kroz medjusobne dijaloge i odnose prema pacijentima. Tako se, kao i bilo gdje u zivotu, na jednom mjestu mogu naci i nepopravljivi radoholicari i oni koji se bas i ne primjecuju na istom poslu.

Naravno da sve u seriji i nije bas onako kako izgleda obican radni dan u hitnoj pomoci gdje se cesto desi da vecinu slucajeva cine obicna krvarenja iz nosa i infekcije uha. Medjutim i okolina postaje divlja, te samim tim i postoje slucajevi u kojima i najmastovitiji ostaju zateceni. Ono sto vjerovatno nije moguce opisati ni u kakvoj seriji jeste sami osjecaj da ste upravo spasili neciji zivot. No, nijedna serija nije tako savrsena pa cak ni ER, zar ne?

Serija naravno ima obradjen i socijalni aspekt. Na koji nacin odvojiti privatni zivot od onog u bolnici, da li je dobar ljekar i dobar roditelj, da li je bas pametno imati za partnera kolegu sa kojim radite... Sve ove dileme su stvarnost sa kojima ljekari zive i iznova im pridaju manji ili veci znacaj. Realnost je sasvim sigurno drugacija i vasa sposobnost i brzina donosenja odluke ce sigurno biti kljucni faktor u vasoj karijeri. Od toga ce zavisiti da li cete biti medju cak 25% slucajeva koji bivaju tuzeni radi raznih stvari. Da ne pominjemo mogucnost gubitka zaposlenja ili cak i dozvole za rad. Profesija je svakako zanimljiva ali o njoj treba dobro razmisliti i zbog cinjenice da se nalazi na prvom mjestu po broju psihickog "izgaranja" od svih ostalih profesija.

Postoje i oni koji misle da ama bas nista nema zanimljivo u svakodnevnom mehanizmu rada sa pacijentima u hitnoj pomoci i da postoji vrlo mala ili skoro nikakva komunikacija sa pacijentima ciji se broj niti ne broji. Kako sve to izgleda u stvarnosti, ostaje na nama da osjetimo i vidimo. Na kraju ostaje jos jedno mozda kljucno pitanje: da li poslije 10 godina provedenih kao ljekar bilo ko mari koliko ste strasti ulozili u to ili se gleda "samo" sta ste uradili. Seriju Hitna sluzba u svakom slucaju preporucujem, ako ni zbog cega drugog, a onda da bar vidimo i neke stvari koje ne bi zeljeli raditi...