Ukoliko vec i sam naslov (citat) nije uspio da docara dio atmosfere sa jos jednog sastanka IFMSA, Nedim Mustafic donosi jedan (ne) zvanicni izvjestaj sa ovog medjunarodnog skupa medicinara.

Delegacija BoHeMSA-e se vratila (ziva i zdrava) sa jos jednog sastanka na kojem je, pretpostavljate, nase prisustvo bilo od izuzetnog znacaja. Bosnu i Hercegovinu je na ovom sastanku predstavljalo 12 studenata; i to sest studenata iz Sarajeva, dvije studentice iz Tuzle i cetvoro republikanca iz Banja Luke.

Sam sastanak se odrzavao u jednom selu 4 kilometra udaljen od malo veceg sela, Kranjske Gore. To bi mogla biti i jedna zamjerka organizatoru sto za jedan ovako vazan sastanak nije izabrao malo urbanije mjesto od Martuljka (to je naziv sela u kojem smo bili smjesteni). Da odete na odmor to i nije problem, ali kad idete da radite, gdje ste nakon cjelodnevnog rada u raznim komitetima, izlozeni "strasnim" psiholoskim pritiscima, covjek jednostavno pozeli da se opusti u nekom klubu ili diskoteci. Upravo smo za to bili uskraceni za vrijeme naseg boravka u Sloveniji. Ipak nase kolege iz Slovenije su se potrudile da taj nedostatak nadoknade raznim dernecima koji su bili organizovani u hotelu u kojem smo bili smjesteni i gdje su nam uprilicili druzenje sa kolegama iz svih krajeva ovog dunjaluka.

Prvu noc sve bas i nije ispalo kako je planirano pa se dernek rasuo na male zabave po sobama gdje su iste i zavrsile u "razumno" vrijeme jer nas je sutra cekao izuzetno naporan dan.

Drugi dan smo ostvarili nekoliko znacajnih kontakata od kojih bih posebno izdvojio upoznavanje sa ljubaznim osobljem hotela "Spik". Jozo , Tetka, Samira (poznata kao "Samka, oci moje lijepe"), Ivica (inace nas zemljak iz Tesnja na privremenom radu u Sloveniji) i ostali su se zaista potrudili da nas boravak bude sto ugodniji. Ovaj kontakt ce se pokazati kao izuzetno vazan za ishranu nase delegacije, obzirom da nismo poznati kao vegetarijanci. Cak su i problemi sa "klempom" bili vrlo brzo i uspjesno rjesavani. Tu drugu noc, domacini su nam priredili takozvani "alpine party" gdje smo uzivali u zvucima tradicionalne slovenacke muzike. Za ovu noc je i vezan naslov ovog teksta jer su upravo taj dan poceli pucati prvi stolovi, prve case i ostali inventar ovog hotela.

Treci dan je protekao uglavnom radno, sa simpaticnim vecernjim dernekom (nesto vise vjerovatno nije ni vrijedno pomena obzirom da se autor ovog teksta bas ni ne sjeca).

Cetvrti dan organizator nam je priredio izlet na Bled i u Ljubljanu, ali kako smo mi to vec upoznali prethodnih dana ovog sastanka odlucili smo se za nas samostalni izlet. Tako da je jedan dio nase delegacije otisao u obilazak nekad najrazvijenije opstine bivse Jugoslavije. Naravno svi poga|ate - da, to su Jesenice. Zadrzavanje od 30 minuta dovoljno govori o utiscima. Drugi dio nase delegacije se uputio na siroko slovenacko primorje (Portoroz i Piran). Taj put nas je kostao vise nego smo ocekivali jer smo za sobom ostavljali i tragove na cesti u obliku auto dijelova.

Dosao je na red i posljednji dan odnosno posljednja noc ovog druzenja. Sam naziv "national drink party" dovoljno govori o aktivnostima ucesnika te veceri. Te veceri smo probali raznih otrova (turska Yeni raki, makedonska Zolta i slicne smrtonosne tekucine), ali i nekoliko dobrih pica koje su sa sobom donijeli studenti iz najudaljenijih krajeva svijeta. To je vjerovatno i najbolji dio ovog sastanaka kojeg se valjda pola ucesnika i ne sjeca dok se druga polovina sjeca tek kroz maglu. A o stanju svijesti vecine delegacija govori i podatak da su pored suncem okupane Malte, za domacina narednog sastanka izabrali ledom okovanu divljinu Finske.