2000 - 2005

Privatni gradjevinski nadzor.

 

Obzirom na velike demokratske promene kao i na veliku promenu u razvoju malih preduzeca sagledao sam svoju sansu u kontroli izvodjenja gradjevinskih radova u jednom eksplozivnom ekspanzivnom drustvenom periodu.

Obzirom da sam stekao veliko iskustvo u svakoj oblasti izvodjenja gradjevinskih radova i veliko iskustvo u medjuljudskim odnosima bio sam spreman za samostalno bavljenje ovim poslom.

Moram da priznam da je realnost drustvenih kretanja jos uvek iza onoga sto se uci u skoli a narocito na fakultetu.

U izvodjenju gradjevinskih radova pojavili su se ljudi koji razumeju samo da se tu radi o parama a koriste skoro i hipnoticke metode da bi se zadrzali u poslu - eliminisali ostale.

Ako se kaze da je mana ranijeg sistema bila u tome sto je neko po politickoj liniji mogao da se upetlja u stvari u koje se ne razume sada je jedino opravdanje za to da ga je neko stavio da radi prljavi posao vrdanja propisa i pokrivanja svake nepravilnosti u radu jer to donosi profit  ( ustedu u odnosu na to da se stvari rade po propisu ) a poznanstva se koriste za pokrivanje nepravilnosti u radu mnogo vise nego sto se to u ranijem periodu pokrivalo CK"politikom".

Na zalost u tome se ide tako daleko da cak ni opstinski gradjevinski inspektori nesmeju nista da preduzmu. Jednostavno prijave stoje nerazmotrene.

Osnovna alatka " poslovnih ljudi " ( kako je jedino pravilno da ih strucno lice nazove ) je niska plata u sektoru inspekcijskih sluzbi i strah od gubljenja posla kod zaposlenih u gradjevinskim firmama. Takodje i strah od nepoznatog ( sto su najcesce neodredjena poznanstva sa ljudima koji na ulici menjaju pare po vecem kursu od onog u menjacnicama oko njih a da ih niko ne sprecava u tome, mada svi znaju o cemu se radi - takvi ljudi su svuda oko gradilista jer su kao sto je poznato gradilista mesto gde tece svez novac - u teoriji gradjevinarstva koristi se izraz cash flow ).

Klise razgovora na gradilistu u situaciji suceljavanja opstinskog gradjevinskog inspektora, predstavnika investitora ( predstavnika " poslovnih ljudi " - koji se vrlo cesto na tabli ispred gradilista deklarisu kao grupa gradjana ) i privatnog gradjevinskog nadzora je obicno sledeci:

1.

Predstavnik investitora pokusava da sazna gde je ( u kojoj firmi ) stalno zaposlen privatni nadzor - stavljajuci do znanja svoja velika poznanstva u vladajucoj politickoj strukturi, nadleznoj sluzbi organa reda i lokalnoj strukturi izdavaca gradjevinskih dokumenata potrebnih za izvodjenje objekata na opstini i u gradu. Tako stavljajuci nadzora u poziciju da mu lako moze poremetiti ionako labave pozicije koje intelektualni rad pruza u slucaju da moze doci do njegovog poslodavca ( recimo privatni nadzor se bavi tim poslom i radi u nekoj firmi istovremeno - na sta se prvo cilja, drugo je da nadzorovom poslodavcu pravi probleme pa usled povratne sprege dolazi do eliminacije iz posla ).

2.

Onda odbacuje svaku realnost koja vodi ka priznavanju nepravilnosti u njegovom radu.

3.

Redovno se pokusava da se spreci nadzor da izlazi na gradiliste

- odjednom se zakljucavaju vrata za izlaz na gradiliste

- postaje vrlo tesko doci do uvida u stanje na gradilistu

- pocinje prikrivanje dokumentacije

- nestaje dokumentacija ( koja je obavezna za predaju i koja je javna na opstini )

- pocinju pretnje izlazku nadzora na objekat

( ja sam doziveo da mi nacelnik milicije na opstini objasnjava da cu dobiti krivicnu prijavu od

izvodjaca gradjevinskih radova kako izlazim na gradiliste da bih krao alat )

4.

- organi javnog reda ( milicija ) ne uzimaju u obzir ovlascenja ostecenih lica u postupku kao validna ( tj ne obaziru se na njih ) nego direktno zastupaju intres izvodjaca gradjevinskih radova - koji po njihovom stavu - ima oprstrukciju u radu usled aktivnosti gradjevinskog nadzora. Vec posle 2-3 izlazka organa reda na objekat jasna je promena u stavu policajaca prema situaciji na gradilistu.

U okruzenju koje se angazuje oko poslova privatni gradjevinski nadzor izgleda kao neko ko ometa radove i zabada nos u tudja posla. Ili bar to tako predstavlja izvodjac. Interesanto je medjutim da ima veoma malo poznavaoca gradjevinarstva koji se u stvari nalaze na licu mesta. Radi se o poslovnim ljudima koji nisu obrazovani za posao i svaki razgovor sa njima veoma brzo vodi u bes i agresivno ponasanje.

Realnost na gradilistu medjutim izgleda ovako:

Na gradilistu rade neprijavljeni nestrucni radnici, koji rade u uslovima koji nisu primereni gradjevinarsvu xxi veka: bez skele, ( bez obezbedjene skele sa ogradom i zastitnom okrivkom skele - to ima samo na filmovima ), bez slemova redovno, bez resenih elementarnih stvari, wc prostorije za obedovanje i eventualni sanitetski prostor nepostoje. Zvanicni podatak za Beograd je da je od 2000-2005 poginulo na gradilistima 2800 lica.

Takvi radnici su bez prostorija za presvlacenje i rade u cemu dodju a tako i odlaze sa gradilista i tako idu u samoposluge da kupuju hranu, na uzas ostalog sveta u radnjama.

Recimo isto kao da gradjani idu na gradiliste da kupuju u radnji koju je osnovao preduzimac na svom gradilistu. Samo prasina na odelu je nesto sto nije primereno ulasku u samoposluge a miris koji se siri sa radnog odela u zatvorenom prostoru je prica za sebe.

Radi se redovno bez geodetskih instrumenata i bez pracenja izgradnje objekta. Neretko se ne koristi ni visak nego se oplate postavljaju na postojecu fasadu i tako se narocito kod nadgradnji odredjuje pravac konstruktivnih elemenata.

Veze stare i nove konstrukcije su velika misterija koja se vesto krije jos od projektne dokumentacije do konacnog izvodjenja.

( u dokumentaciji se prikriva tako sto se daje potpis i pecat na dozvolu za izvodjenje objekta po osnovi nedoradjene dokumentacije - reda velicine idejnog projekta - sve overeno i potpisano tako da ispada da sta je u dokumentaciji ni inspekcija ne pregleda jer je pravno sve u redu )

Medjutim pregledom dokumentacije dolazi se neretko do crteza koji ni u srednjoj gradjevinskoj skoli nebi doveli do prelazne ocene. Kako je to i zasto overeno i potpisano druga je prica. Ona bi se dala opisati realnoscu izvodjenja objekata kod nas.

Izlazak na gradiliste ( u slucaju nadgradnji ) je po pravilu postojeci lift ili stepeniste sto prakticno blokira normalnu egzistenciju i kopmletno unistava i lift i stepeniste. Miris u hodnicima i liftovima je neizdrzljiv ali se inspekcije ne obaziru na to. Jednostavno se ponasaju kao da stanari to treba da istrpe. Nekakvi posebni liftovi ili stepenice spolja kao da je nemoguce postaviti. Sa gledista stanara to izgleda kao vojnicka opsada u kojoj je proglaseno vanredno stanje u kome nema mogucnosti za dijalog i zalbe nego radnici realno siluju zivotni prostor stanara.

U slucaju kompletne novogradnje redovno se blokira trotoar i necisti nista oko gradilista.

Jednostavno izvodjaci nemaju radnu snagu koja treba da cisti i odrzava prostor oko gradilista.

Pervibratori se uopste ne koriste, verovatno zato sto bi ostetili slabo skovanu oplatu, da nepominjem lose vezanu armaturu. Gradjevinske knjige neprate ni priblizno tehnolosku mogucnost naseg vremena : jeftina svakom dostupna digitalna fotografija ili jeftini video snimci kao da nepostoje. Cak se neradi ni sto se ranije radilo da se overavaju skice postojecih izvedenih stanja nego se potpuno radi bez vodjenja evidencije.

Tako se u potpunosti ne pribavljaju dokazi o nacinu izvodjenja objekta pa se postavlja pitanje kako je moguce da se u xxi veku kupci odlucuju da placaju vrednost bez pratece dokumentacije na nivou xxi veka.

Jedino sto se istice u skladu sa xxi vekom je efektna izometrijska fotografija efektne fasade na ploci izvodjaca koja je redovno uradjena na pozadini bez okolnih objekata. Tome u prilog kasnije po zavrsetku objekta ide zaista efektna arhitektura fasade ali to sve ipak stoji na nazadno izvedenim konstruktivnim delovima objekta. Izvodjenje izolacije i instalacija je prica za sebe.

Ispada drustvo u celini pokusava na neki nacin da baci kupcima prasinu u oci prilikom prodaje novogradnje i da je predstavi da je obzirom po godistu proizvodnje na nivou iznad izgradnje koja je ranije bila. Medjutim to nije tako. Dok se ranije ( cak i posle II s.r. ) veoma vodilo racuna o tehnickoj dokumentaciji i kvalitetu izvodjenja radova od 2000 godine kao da se desilo anuliranje celokupnog ljudskog rada u toj oblasti. Kao da je sad doslo do neke liberalizacije "suvisnih" ( onih koji poskupljuju proizvodnju ) propisa. Jednostavno nema pratece dokazne dokumentacije o kvalitetu izvodjenja radova koju bi kupac bio u stanju da pregleda u svoju korist i ubedjenje o kvalitetu proizvoda za koji daje sredstva. Narocito ne na nivou xxi veka ( da to kod kuce pregleda na kompjuteru na miru ) a da ne pominjem neko postavljanje takve dokumentacije na internet sto bi omogucilo kupcu da lakse angazuje sopstvenog savetnika po pitanju kvaliteta onoga sto ima nameru da kupi.

U osnovi sve ovo ide na teret kupca novogradnje a postavlja se pitanje iz kog razloga je kupac toliko neobavesten o mogucnosti nekvalitetne gradnje i zbog cega se uopste neinteresuje za kvalitet svoje investicije. U javnosti o tome nema nikakvih komentara. U novinskim izdanjima se to uopste nigde ne pominje. Da ne govorim o tome da se to ne poredi sa kolicinom informacija o muzickim zvezdama i njihovom privatnom zivotu. Kada bi se makar neki procenat energije utrosen za saznaje o privatnom zivotu muzickih zvezda upotrebio za saznaje o kvalitetu i nacinu izgradnje privatnih i javnih objekata bio bi to veliki kvalitativni drustveni skok, medjutim u ovom vremenu interesovanje javnosti ali i pojedinaca za stanje u gradjevinarstvu je kao i u zdravstvu: o tome niko nevodi racuna, cak ni da se negde pomene.

Kao da je to nesto sto nevalja stavljati na tapet realnosti.

Posledica svega toga je i zarada u tom polju. Ispada da je zarada gradjevinskih nadzora ogranicena njihovom ulogom: da odrade nuzno fiskalno zlo, potpisu nesto i da ne zabadaju nos suvise u detalje inace ce ostati i bez to malo prihoda sto im je dodeljeno. A ukoliko se lose pokazu onda ima dovoljno onih koji cekaju u redu da zatvorenih ociju potpisu sta bilo pouceni savetom onih koji su ih zaposlili na propasti onih pre njih. Tako pouceni iskustvom prethodnika koji nisu bili pogodni u poslu novozaposleni nadzori bez razmisljanja i bez mogucnosti za nezavisnim stavom popunjavaju ulogu novog drustvenog sistema.

Tako realnost finansijske krize pogoduje raznim mahinacijama koje u sustini pojeftinjuju izgradnju novih objekata. Sve je podredjeno finansijskim spekulacijama sa ciljem smanjenja troskova izgradnje na ustrb buduceg profita. Sto jeftinije izgraditi a sto skuplje prodati.

U privrednom smislu to ima jak razlog: investitori nemogu da podignu nikakav kredit koji bi omogucio iole finansijski obezbedjenu izgradnju. Tako se ulazi u finansijske troskove sa neizvesnim ciljem - konacnom prodajom. Sama novogradnja se inace vrlo slabo prodaje. Novo izgradjene zgrade stoje nenaseljene vec vise od nekoliko godina. Nalepnice na ulazima koje niko ne koristi sa brojevima telefona se ne menjaju od kako se uradi fasada. U blokovima zgrada po pravilu zive cuvari.

Nadgradnja postojecih objekata je nesto sasvim drugo. Tu se stanari useljavaju i pre zavrsetka objekta do kraja. Medjutim dolazi do sukoba izmedju stanara jos i pre nego se upoznaju: stari stanari su veoma napaceni od nacina izgradnje za nove stanare. Tako da izmedju starih i novih stanara ovaj novi nacin izvodjenja objekata bez ikakvih obzira prema bilo kakvom kucnom redu ima i svoj svojevrstan medjuljudski faktor.

Jasno je da bi pravilna izgradnja i vodjenje racuna i te kako produzilo rok izgradnje i cenu izvodjenja objekta. Medjutim, nestrucno i nekvalitetno izvodjenje ima jos gore posledice.

Osnovna je da da se usled neracionalnog i nesagledivog troska izvodjenja sredstva sa jedne prelivaju na drugu gradnju u nedogled. To se vidi obicno po nacinu izvodjenja stolarije i instalacija. Obzirom da prodaja stanova nije sigurna vrlo brzo izvodjac zapada u teskoce.

Izgradnja se oteze u nedogled a o nekom redosledu u toku izgradnje moze samo nacelno biti govora. O vodjenju racuna o okolini nema ni govora a o broju prekrsaja svake vrste moze da se sastavi biblioteka. Najgore sto ovakvi radovi ruse autoritet organima reda. Oni naime prolaze svakodnevno pored ociglednih prekrsaja i uopste ne reaguju. Kao da svi cekaju da se stvar sto pre privede kraju i da se nastavi kao da se nista nije desilo. Svi se sklanjaju pred izvodjackom najezdom svesni da je svaka steta nenaplativa u nekom besciljnom beskrajnom sudskom procesu. Tome doprinosi totalni imunitet u odnosu na bilo kakvo drustveno inspekcijsko ucesce od strane opstine na kojoj se izvode radovi. Nema nikakvog prisustva opstinskih inspektora u smislu da se stanari pitaju za bilo sta. Niti gradjani imaju neko javno pravo na bilo kom niovou da se za bilo sta pitaju. To je nekako ukinuto. Ispada da ko krene bilo sta da radi ima pravo da krsi svaki propis dok neode sa lokacije a svaka primedba je zlonamerna i nepotrebna je bilo kakvoj drustvenoj sluzbi.

Inace primedbe na rad preduzimaca - izvodjaca se taksiraju i inspekcije nisu u obavezi da bilo sta preduzmu povodom primedbi. To je ostavljeno otvoreno bez ikakve azurnosti od strane gradskih sluzbi. Jasno da to dovodi do licnih sukoba izmedju strana. Ako se uzme u obzir da je u nasem narodu osveta nezaobilazna stvar u sukobu ovakva situacija pogoduje produbljivanju sukoba izmedju ljudi u celini.

Sami sudski postupci su krajnje neazurni i otezu se u nedogled pre svega jer sudovi nemaju jasan stav o tome sta je a sta nije prekrsaj. Ispada da sudski vestaci nisu jednoznacni u svojim nalazima i da se svacije vestacenje moze sporiti cak i uz postojanje fotografija i bilo kakve vrste snimaka. Kod nas nikakav snimak nije dokaz. Na sudovima se tolerise svako nepristojno ponasanje i svako otezanje procesa je potpuno moguce. Nikakav dokaz nije merodavan i jednostavnim nedolaskom na sudjenje i neprimanjem ( nespesinm urucenjem poziva za rocista ) sudskih poziva optuzena strana je u mogucnosti da prakticno u nedogled odugovlaci sam proces a kamoli neko resenje. Cak je i samo donosenje presude svojevrsni pocetak novog procesa, optuzeni i dokazano okrivljeni skoro nicim nemoze biti primoran da isplati stetu ukoliko to sam nema nameru da uradi.

Moguce da je i to jedan od uzroka zbok koga investitori izbegavaju koriscenje privatnih nadzora ali onda opet ostaje glavna stvar : kvalitet izvedenih radova i sigurnost i dokaz kvaliteta. To neko zaista mora da obavi.

Postoji jos jedan zanimljiv stav nasih izvodjaca: poznato je da izvodjac lako moze da napusti gradiliste ukoliko mu nesto nije po volji i da tu investitor nemoze bog zna sta da uradi. Usled toga prakticno izvodjac drzi investitora u saci u toku citave izgradnje. Tako je privatni nadzor u fazi nesuglasica investitora i izvodjaca redovno uzrok prekidanja radova od strane izvodjaca. Povodljiv i nesiguran investitor obicno nasedne na uslove izvodjaca za prekidom nadzora uz uslov nastavka izgradnje obzirom da je vrlo tesko utvrditi pravo stanje vrednosti radova usled obicno zamrsenih medjusobnih finansijskih transakcija investitora i izvodjaca.

Sasvim je drugi slucaj ako investitor od pocetka prati savete privatnog gradjevinskog nadzora. Moje je iskustvo da izvodjac po svaku cenu gleda da stavi nadzora u zavistan polozaj od svoje situacije ( da mu se potpisuje u dnevnik izvodjenja radova i sl ) Tu stvari na gradilistu zavise sad vise od licnosti investitora i njegovog poverenja u nadzora.

Izgleda skoro neverovatno da pre ili kasnije izvodjac stavlja klauzule investitoru u smislu ogranicavanja delovanja nadzora na gradilistu. Na ovaj ili onaj nacin izvodjacu uspeva da izmakne paznji nadzora uglavnom zato sto investitor nije sam po sebi ubedjen u realnost situacije a obicno se radi o projektom neobuhvacenim radovima ili o radovima za koje ne postoji projektna dokumentacija. Investitor se po pravilu vodi linijom troskova koju mu izvodjac predstavlja kao povoljniju ukoliko se neradi po savetu nadzora nego po njegovom stavu " ma pusti mene da ja to zavrsim kako ja znam bice sve u redu ".

Realnost vremena u kome se sve ovo desava, izvodjenja radova bez kredita i bez potpune tehnicke dokumentacije ide u prilog ovakvom nepravilnom i ishitrenom izvodjenju radova.

Kasnije popravke i troskovi usled toga su nesto sto investitor prihvata i izvodi na svoju stetu obzirom da je davno pristao na njegove mahinacije a sam nadzor mu se cinio kao kocnica u procesu izgradnje.

Neiskusnom investitoru je potrebno dosta vremena da shvati sta je izvodjac u stanju da mu uradi i koliko ga u stvari kostaju ta " jeftinija i brza " resenja. Medjutim iskusni izvodjac ga nepogresivo vodi linijom navodjenja na njegovu vodenicu jer je iskusniji u samom poslu dok se neiskusni i ( obicno u zurbi ) prinudjeno brzopleti investitor vodi linijom : ma daj da ja to sto pre zavrsim nego sad sve da prekidam i ponovo sve radim - neka uradi sta hoce samo neka se vec jednom zavrsi.

I tu onda stvar ide linijom koja odgovara izvodjacu radova: on postize svoj cilj o ukidanju nadzorskih primedbi, dobija na vremenu na ustrb kvaliteta i u osnovi sa manjim brojem radnih sati ( dnevnica ) ostaje sa vise para na svojoj strani. Investitor vodjen linijom straha za postizanje cilja biva uskracen za brojne radne sate koje mu je sad prisvojio izvodjac ali on sam omogucava izvodjacu da radi kako hoce jer je uplasen kako ce se odvijati radovi na gradilistu. Taj efekat uvek izvodjac proizvodi na investitora jer je iskusniji a i manje plasljiv od investitora.

Interesantno je medjutim da su kod nas investitori toliko plasljivi.

Svaki ozbiljniji sukob sa izvodjacem oni sami resavaju u korist izvodjaca.

Usled toga izvodjaci idu u sukob svesno jer im on donosi profit.

Kod nas ugovori izmedju izvodjaca i investitora nisu bas precizni usled nikakve ili neprecizne projektne dokumentacije.

Pokusavao sam da objasnim investitorima vaznost projektne dokumentacije ali je to kao more o hridine. Kada cuju da dokumentacija treba da se plati to je kao dzabe date pare. Na kraju i sami shvate da je to korisno ali su ljudi u zivotu svega jednom ili nekoliko puta investitori pa su liseni mogucnosti da o tome pravilno i na vreme rasudjuju. Nekakva informacija o tome je potpuno uskracena pa sam dozivljavao da se takvi moji saveti karakterisu kao pokusaj da se razvodni proces, da nekome namestim posao, da neznam "drugacije" da radim, da se plasim posla, da necu da radim kao sto svi rade itd.

Izgleda da je nasim investitorima jasno da treba da plate onoga ko se isprlja u toku rada a i to je moguce preskociti.

Obzirom da je zaista nemoguce naplatiti nesto sto neko nece da plati to postaje realnost: investitori popravljaju svoje objekte, placaju stete u eksploataciji objekata placaju sanaciju svega i svacega, placaju ostecenja usled ostecenja objekata ali zaista nemaju nameru da plate zastitu od svega toga unapred jer verovatno smatraju da im se nista od onoga na sta im nadzor skrece paznju nece desiti.

Tako da ima dosta investitora koji smatraju da nadzor treba da se besplatno stara o objektu i da im se najde pri ruci i po mogucstvu dokaze im potrebu svoje egzistencije u poslu izgradnje objekta tako sto ce volonterski da pokazuje interes za izvodjenje objekta. Maltene treba cekati da se nesto lose krene pa objasniti svima sta je to lose pa ako se svi ubede da je to zaista stetno to treba otkloniti i druge lepe pricice. Na zalost od toga se ne zivi.

Pravilan put izvodjenja objekta je veoma jednostavan, on je ujedno i optimalan po ceni : potpuna i iskontrolisana projektna dokumentacija, potpuna kontrola izvodenja u svakoj fazi sa dokazima o kvalitetu izvodjenja i skladu sa projektnom dokumantacijom i potpuna saradnja izvodjaca i nadzora o svakom pitanju na objektu do zavrsetka.

U tom slucaju je investitor siguran u kvalitet objekta i njegovu predvidjenu trajnost i period bez odrzavanja ( bezbednu eksploataciju ).

Obrnuto, inace redovna situacija u danasnje vreme: potpuno neizvestan kvalitet izvedenih radova svih vrsta. Najgore je sto je kod nas 8 stepeni Merkalijeve skale projektni zadatak kod objekata svih vrsta. Izvodjenje ovakvog projektnog zadatka je povisena tacnost izvodjenja i poviseni stepen kontrole izvodjenja.

Realnost izvodjenja kod nas je veoma daleko od potrebnog kvaliteta.

Ovo nije bila praksa u ranijem periodu. Inace nacin izvodjenja svih stambenih objekata srednje velicine je skoro tipiziran: prizemlje je osupljeno i predvidjeno je za trgovinske namene dok se etaze zidaju blokovima za ispunu po svim spoljnim zidovima.

U ranijem periodu, pre 2000 barem je 50 % osnove bilo u zidovima ako je vec bilo stubova u prizemlju, sad je to 100% pokriveno stubovima u prizemlju a zidovi gornjih etaza su svi bili     ( a i sad treba da budu po seizmickim propisima ) od opeke. Ocigledno je doslo do promene u nacinu izvodjenja da se sad sve radi od blokova ispune. Inspekcije ne reaguju na ovakve stvari kao sto su pre radile. Ispada da objekti cekaju seizmicku aktivnost da bi se proverila njihova stabilnost. Propisi ocigledno vise nisu merodavni u izvodjenju objekata.

Inace zanimljivost nase situacije je da je inace jedino za sta je potrebno visoko obrazovanje    ( makar teorijski ) - izvodjenje betonske konstrukcije i njeno projektovanje ujedno i najjeftiniji

deo u celosti. Samo zanatski radovi bilo koje vrste prevazilaze po ceni osnovnu nosecu konstrukciju i nekoliko puta. Nikakvo visoko obrazovanje nije potrebno za izvodjenje ovih veoma skupih radova. Inace zakonska odgovornost ide na racun odgovornih lica u "sivoj fazi" sto su najjeftiniji gradjevinski radovi. Ne postoji nikakva zakonska odgovornost za bilo kakve radove osim toga. Izuzev eventualno garantnog eksploatacionog roka ukoliko je predvidjen ugovorom zainteresovanih strana.

Takodje, za izvodjenje konstrukcije se daju najgori uslovi za radnu snagu i ona je u toj oblasti najjeftinija. Kasnije, kako se obim radova smanjuje, smanjuje se i potreba za radnom snagom a dize se kvalitet uslova rada i cena rada. Tako da u poslednjoj fazi najbolje uslove rada imaju radnici na unutrasnjim radovima i oni su najbolje placeni i imaju najmanje radno vreme.

A kao sto sam rekao u prethodnom pasusu oni nemaju nikakvu odgovornost izuzev prema poslodavcu.

Tako ispada da je drustvo u periodu 2000-2005 izuzev u oblasti dizajna fasada i spoljne arhitekture zapalo u nekakvo vracanje u tamnu proslost barem sto se tice gradevinarstva.

Moja licna preporuka privatnim investitorima u smislu nabavljanja validne projektne dokumentacije je : http://www.aquaart.co.yu e-mail: aquaart@eunet.yu

Izlazak iz ovog perioda oznacice investirori i kupci koji su zainteresovani za moderan pristup kupovine stambenog prostora za sta je nase drustvo u celini bilo spremno jos '90 godina po tehnickim mogucnostima ali je pravna regulativa omogucila izvodjacima da se krecu u cizmama od 7 milja unazad kroz civilizaciju i time najvise ostetila krajnjeg korisnika proizvoda - kupca stambenog prostora.