TEXT 1:

AUTOR: Saša Orcic NASLOV: Dnevnik malog Perice (01/98) TEKST: 15. prosinca 1997 Opet smo tata i ja jucer imali okršaj. Dok se stari lijepo odmarao nakon nedeljnog rucka buljeci u nekakvu bezveznu emisiju na HTV-u, ja opet probao - "Tatice..." - obratih mu se sasvim tiho. - "Ahm?" - nezainteresirano ce on. - "A cuj" - pokušam vrlo umilnim glasom - "jel' bi ti meni za praznike kupijo kompju..." - "Ma daj mi se skini s vrata!" - zveknuo me gromoglasnim odgovorom - "Pa znaš li ti koliko ja zaradujem? A tek ovi praznici... Kad' ti mama krene u šoping ima da crknemo od racuna!" - završio je glasom od 120 decibela. - "Ali tata..." - pokušam ja opet. - "Ma dosta! Ako prodeš ovaj razred kako smo se dogovorili, mozda razmislim!" - tom izjavom završio bi svaki razgovor na tu temu. Moje spominjanje onih maraka u austrijskoj banci samo bi ga još više razljutilo. - "Ma slušaj ti, balavac jedan, marš i piši zadacu..." I tako sam ja jadan vec mjesecima pokušavao i pokušavao ali rezultat je uvijek bio isti. Uostalom, k'o da mogu proci s pet! Pa nisam ja Ajnštajn! No, danas na velikom odmoru dok su svi po obicaju pricali o tamo nekakvom Dukecu u mrezi i o przenju CD-ova, pride meni ona mala Zeljka i veli: - "Cujem da imaš problema sa starcima..." - "Ha?" - zblenem se ja. - "Ma rekao mi je Mario da ti starci nece kupit' kompjuter." - "A, to." - zbunjeno odgovorim - "Ma da, stari ne da lovu." Ona se na to samo zagonetno nasmijulji i nastavi - "Ja sam to riješila bez problema. Samo sam rekla mami da se preko Interneta moze kupovati i tata je dok si rek'o keks kupio kompjuter..." Isto vece krenuo ja u akciju. - "Mamice?" - vrlo umiljato zapocnem temu. - "Molim, zlato?" - ma mrzim kad' me tako zove ali ovaj put cu joj oprostiti. - "Treba mi jedna knjiga." - "A koja, zlato?" - i dalje buljeci u friško lakirane nokte ce ona. - "Ma jedna za školu. Znaš, da imamo kompjuter mogli bi je naruciti i za dva-tri dana ona stigne na našu adresu." - pravim se ja bedast. Sada vec zainteresirano podigne pogled: "Daaa?" - "Pa kaj ti ne znaš da se skoro sve stvari sada mogu kupiti preko Interneta? Lijepo sjedneš doma pred kompjuter, upališ modem i šetaš se po svijetu dok ne nadeš nešto zanimljivo. Onda samo klikneš, upišeš broj svoje kreditne kartice..." - nisam loš, ha? - "... i onda ti to stigne doma." - "Jel' ti to mene farbaš?" - s nedoumicom i oduševljenjem u glasu ce ona. - "A-a. Najozbiljnije. Uostalom, pitaj kompjuteraše u svojoj firmi." Doduše, poslije me malo pekla savjest, no netko je rekao da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno, ne? Sve u svemu, nisam baš previše ocekivao od ovog našeg razgovora, no vec sutra za doruckom odvijao se slijedeci razgovor... 16. prosinca 1997 - "Cuj, Perice" - zapocne mumljajuci glava familije (kako si je on to volio zamišljati) - "a kol'ko bi koštao taj tvoj kompjuter?" - "Ovaj, ja..." - na ovo stvarno nisam bio spreman - "pa, rekao mi je Ivica da ga je on platio oko tri tisuce..." - "Kuna?" - zaiskri ocevo oko. - "Maraka, tata." - skrušenim glasom ga spustim na zemlju. Zaprepaštenim pogledom šarao je od mene do mame i obrnuto dok se ova samo smješkala. - "Ma hajde, zlato" - vec ste shvatili da je ona svakoga zvala "zlato" - "pa imamo nešto sa strane. Osim toga, rekao mi je gospon Mario - onaj kompjuteraš, znaš - da danas svatko mora imati kompjuter." - "Ali tri ti..., tisuce ma..., ma..., maraka!" - zavapi on - "Ja, ja, ja..." - "Ma daj, ne gnjavi." - odreza mama. "A ti, zlato moje" - pogleda me mama - "pitaj danas Iveka kaj to trebamo kupiti pa da to riješimo." Dok je tata i dalje zijevao k'o riba, na brzaka rekoh - "Hocu, mama, bez brige!" - i odjurih iz kuce. Covjece, pa ovo bi moglo profunkcionirat! Isti dan u školi ispricao sam Zeljki što se desilo. Nije bila ni najmanje zbunjena, dapace, odmah mi je dala još jedan savjet. Rekla je da cu majcicu skinuti s kompjutera tako da cu joj prvo vrijeme govoriti da je sve još "u fazi testiranja" a kasnije cu joj na što kompliciraniji nacin pokušati objasniti kako se radi s Internetom. - "A što ako shvati?" - razlozno cu ja. - "Nema teorije" - posprdno ce ona - "moja još uvijek pokušava shvatiti što je to CPU i ALU." - "A ako mene natjera da sjedim uz nju i kupujem?" - "Lijepo joj reci da imaš vaznog posla oko zadace i da s Interneta skidaš informacije..." - k'o iz topa mi odgovori - "...a sve ti to hitno treba za sutra. Nakon par dana ce odustati." Ljudi moji, stvarno su ove zenske pametne. Sad' mi je malo jasnije zašto ih je Bog stvorio... 23. prosinca 1997 Stigla mašina! Tata je konacno kapitulirao i uz gromoglasne "Hu!" i "Ha!" dovukao doma tri ogromne kutije. Pošto me presjekao ubilackim pogledom ipak je uspio prozboriti - "Eto, stiglo je. Hajde sad' baš da vidim što ceš ti s time." Pokretima iskusnog profesionalca bacio sam se na otvaranje kutija - sve dok nisam shvatio da one grozne samoljepljive trake ne mogu potrgati rukama. Ništa zato - "mama, daj škare!" - riješilo je i taj problem. Petnaestak minuta kasnije sadrzaj sve tri kutije ugledao je svjetlo dana. I dok sam sa sve više strahopoštovanja gledao one silne kablove moji su prilazili sve blize i blize. I tada mi sine spasonosna ideja! - "Molim lijepo, svi van iz moje sobe! Za ovo je potrebna koncentracija. Ne mogu raditi dok vi kao lešinari zurite u mene..." Dok su se oni pomalo uvrijedeno povlacili prema vratima, ja sam vec poceo prebirati po kablovima. No, dobro, to i ne bi trebalo biti toliko teško. Uostalom, Ivica mi je rekao da ne mogu pogriješiti - svaki kabel ide na svoje mjesto. Pa koliko to teško moze biti? Sat vremena kasnije tata proviri u sobu - "Trebaš pomoc?" - "Ma jok, sve je OK." - promrmljah zapleten u šumu kablova - "Još samo malo i gotov sam." Samo kada bih shvatio kak' da ovaj kabel iz modema utaknem u zid, sve bi bilo u redu... Par minuta nakon toga (po mom racunanju vremena) pobjedonosno sam uletio u dnevnu sobu urlicuci "Gotovo je! Gotovo je!" No, moji se roditelji na to nisu ni osvrnuli - nije ih ni bilo. Odšuljao sam se do njihove spavace sobe i, gle cuda - pa oni vec spavaju. Pogled na sat u kuhinji malo me zacudio - kako moze biti jedanaest sati? Ma sigurno ne radi. No, dobro, nema veze. Vratio sam se u sobu da u miru i tišini prvi puta pokrenem svoj novi kompjuter. Cek' malo, a di se pali? Aha - evo ga! Ma nije - to je samo monitor, a kompjuter? Hm, hm, trazim, trazim, aha! Eto, cas posla! Kaze on bip! i vidi - nešto je ispisao na ekran. Taj me trenutak preplavilo oduševljenje i ponos koji se ne dozivljava puno puta u zivotu. I dok sam se ja tako ponosno šepurio pred svojom novom igrackom, u prvi mah nisam ni shvatio da na ekranu piše nešto o nekakvom sistemskom disku i "press any key...". Stisnem ja njemu nekakav taster a on opet isto. I opet, i opet, i opet... Hm. Mozda su mi uvalili pokvaren kompjuter! Panika! I što sad'? Ništa - pametan kakav jesam prepišem ja to sve s ekrana i krenem u krpe - ipak onaj sat u kuhinji nije lagao, i ovaj u sobi pokazuje isto. Nadam se samo da ce Ivica znati u cemu je stvar. 24. prosinca 1997, 07:30 sati Ivica se javio vec nakon šeste zvonjave telefona. Zapravo, javila se njegova mama. - "Moliiim..." - bez imalo entuzijazma u glasu javi se ona. - "Dobro jutro, ja bi molio Ivicu." - "Aha. Cek' malo." Cekam, cekam. Cekam! Ma daj, Ivice, pa di si? - "Aaa?" - eto ti njega zagrobnim glasom. - "Bok, Perica je. Cuj, imam problem. Znaš sinoc sam ti ja..." Uglavnom, nakon petnaestak minuta uspio je shvatiti što mu govorim i rekao je da ce doci do mene za sat vremena jer mi fali daska u glavi. Ah, da, osim toga mi fali i nekakva sistemska disketa. No, kad' se Ivica konacno pojavio mama i tata su vec otišli na posao. Nakon kraceg prckanja po kompjuteru kojeg uopce nisam shvatio Ivica je postavio dijagnozu. - "A zakaj nisi trazio da ti instaliraju Windowse?" - "A?" - nisam imao blage veze što me pita. - "Nemaš instaliran nikakav sistem. Nema problema, sad' cemo mi to..." - i ubaci nekakvu disketu. Par sati nakon toga on se još uvijek znojio pred kompjuterom dok sam ja klopao sendvic i dalje ne shvacajuci što to on zapravo radi. Usred šestog ili sedmog zalogaja prekinuo me urlik - "Evo ga!!!" Dotrcao sam u sobu a tamo na ekranu nekakve tockice i slicice. - "A kaj je to?" - naivno priupitah. - "E, to su ti Windowsi..." - vec se poceo praviti pametan - "... i to OSR2! Konacno je prepoznao sve periferije i uspio sam narihtati sve ajerkjuove i interapte..." - u svom zanosu vjerojatno nije ni primjetio kako blejim u njega. - "Aha." - usprkos sveobuhvatnom osjecaju neznanja procijedim ja - "Jesi za sendvic?" - "Evo, samo još malo." - u zaru borbe vjerojatno me nije ni cuo. No, da skratim pricu, oko dva sata objavio je da je gotov. Imao sam instalirane Windowse (što god to znacilo), nekakvog Nortona, ured (on ga zove office), Internet nešto i par igara medu kojima i tog Dukeca! Super. Fala, Ivice, ljubim ruke... Ajde sad' ti lijepo doma da ja to mogu isprobati. Ali vraga. Ne da se on. - "Sada cu ja tebi lijepo objasniti kako se s tim radi i što smiješ a što ne..." - odjednom se pretvorio u profesora. No, dobro, prezivjeti cemo i to. Od svega što mi je rekao zapamtio sam samo onaj šatdaun i da koristim Nortona kad god nešto zapne. Naravno, zapamtio sam i kako se pokrece taj Dukec! 25. prosinca 1997, 03:45 Zakrvavljenih ociju buljim u Dukeca pokušavajuci shvatiti tko me to stalno napucava u tom prolazu. Ulijece stari - "Pa jesi ti normalan? Znaš li koliko je sati? Gasi to i na spavanje!" Dobro, rista, nemoj se toliko pjeniti, strefit ce te infarkt, idem, idem. Ugasim kompjuter i odem na spavanje. Ah, ti starci. Nemreš bez njih (dzeparac!) a nemreš ni s njima... 25. prosinca 1997, 08:45 Taman sam se probudio i upalio kompjuter kad ono nekakve nebuloze po ekranu. Veli on meni (koliko sam shvatio) da nešto nisam dobro uradio pa da sad' popravlja disk. Hm. E-MAIL: perica@pcchip.hr

TEXT 2: AUTOR:

Saša Orcic NASLOV: Dnevnik malog Perice (04/98) TEKST: 25. prosinca 1997, 08:50 sati - Dobro jutro, teta, ja bih molio Ivicu... - Gund, gund. Cekaj! - a k'o da mi preostaje nešto drugo. Cekam ja tako minutu-dvije kad eto ti mog spasitelja. - Aaa? - ovo je vec monotono. Pa svaki put se isto javlja na telefon. - Cuj, imam problem. Znaš, sad' sam upalio kompjuter i on mi je rekao... - Pa dobro, co'ece, o'š ti mene koji dan pustit' da se naspavam? - prekine me on bezobrazno. - Sorry, ali nekaj se pokvarilo i ja sam... - pokušam ja opet. - Dobro, dobro, eto me za pet minuta. Vec sam naucio da pet minuta kod Ivice traje pola sata. No, ovaj je puta nadmašio samog sebe... 25. prosinca 1997, 11:10 sati Zvrrr! No, konacno! Uvrijedeno otvorim vrata. - E, bok. Kaj je? Moram za sat vremena biti doma na rucku... - bez rijeci isprike uleti u stan i odjuri u moju sobu kraj zabezeknutih staraca. - No, dobro. Kaj je? - mrtav-hladan ce on. - Pa znaš... - nakon nekoliko "i onda je on" i još više "onda sam ja" on me pogleda k'o da nisam normalan. - Pa jesi ti normalan? - eto, rekao sam vam - I zakaj si ti mene zval? - sada je vec poceo vikati. - Ja sam ti lijepo pokušao reci prek' telefona... - pristojno cu ja. - U OSAM UJUTRO! - sad je fakat vikao - U osam ujutro! I zakaj? Da mi kazeš da je ScanDisk obavio svoj posao i da ti sve radi kak' treba? - tu mu se glas slomio. - A kaj ja znam? Zato sam te i zvao, samo sam htio pitati... - E, aj' bok! Molio bih te da se ne javljaš barem do Nove godine... - i ode! Eto ti ljudske zahvalnosti. A lijepo sam mu pokušao objasniti preko telefona... 28. prosinca 1997, 04:20 sati Ide, ide, još samo jedan nivo i gotov sam! Uuaauu! Koja zvijer na tom stadionu! Taj Dukec je fakat super... 30. prosinca 1997, 03:10 sati Ej, ljudi, ovaj Internet uopce nije loš. Još da skuzim kak' dobiti imejl na tom SRCU... 12. sijecnja 1998, 18:50 sati Stig'o nam racun za telefon. Stari se cudom cudi što je ovaj mjesec malcice narastao pa mu je stara objasnila da je to vjerojatno greška HPT-a. Hu! Ovaj put sam se izvukao. Moram malo pripaziti na taj Internet. 20. sijecnja 1998, 10:50 sati Stigli CD-ovi! Oni kaj sam narucio još prije deset dana! Stari je ostavio lovu kad sam mu rekao da mi tih 240 kunica treba za neku bezveznu knjigu. Samo je promrmljao nešto u stilu "...eh, u moje vrijeme..." i stisnuo zube. Ideš! Pa ovdje ima materijala za dva mjeseca proucavanja. Aj'mo prvo na Laru. Baš da vidim te s... ovaj, tu grafiku. 26. sijecnja 1998, 20:20 sati Katastrofa! Stara je bila na roditeljskom. Na stranu onih par komada kaj sam zaradio, al' kad joj je raska rekla da spavam na satu tak se zapjenila da je skoro prokuhala. Sad' smo došli doma i ona nekaj pregovara sa starim u dnevnoj sobi. Ajme meni, bit ce frke! A da ja zbrišem od doma? 20:30 sati Stari je vrlo mirno ušao u moju sobu, sjeo na krevet i pogledao me. Vrlo zloslutnim pogledom! - Sinko, ti znaš da u ovoj kuci svi imaju svoje obaveze... - ma ne opet ta prica. Da, da, stari, znam. To sam cuo vec sedamdeset puta. I tako je on neko vrijeme lupao gluposti i taman kad sam uspio primijeniti "kroz-jedno-nutra-kroz-drugo-van" taktiku do svijesti mi je doprlo kaj je zapravo rekao prije par sekundi! - ...da to nece dugo trajati... - Ali, ali... Ali ja... - pokušah. - Da, sine, reci? - mirno ce on. - Jesi ti to rekao da cete uzeti kompjuter? - zavapih. Stari me neko vrijeme samo gledao a onda se naglo dize i vikne - A uz'o bi ja tebe preko koljena, idiote jedan! Zar je tvoja mama takvu sramotu zasluzila... - dalje nisam ni slušao, samo sam se odmaknuo u najdalji kut kreveta. Dvije minute kasnije litanija je završila. Stari se demonstrativno okrenuo, otišao do stola i išcupao tastaturu iz kompjutera. Slavodobitno se nasmijavši izašao je iz sobe k'o da je car. Par minuta samo sam zurio u prazno. No odjednom se pocela radati ideja od koje su mi se usne same od sebe razvukle od uha do uha. 28. sijecnja 1998, 23:20 sati Starci su zaspali, provjereno. Vrata su zakljucana. Prišao sam kompjuteru i prikljucio tastaturu. He, he, u školi imamo par tastatura viška na kojima smo se izivljavali na satovima informatike. Profa nije imao ništa protiv posudbe na par dana jer "...znate, profesore, moja je crkla a tata nema love do prvoga...". Ma, lukavac sam ja! 13. veljace 1998, 13:50 650 kuna?!? Pa kaj su oni normalni? Na koju foru?!? Kak' da starom pokazem racun? Na svu srecu imam kljuc od pošte i skroz slucajno sam pogledao kad sam se vracao iz škole. Ajajaj, ovo ne bu dobro. Ništa, za sada cu ga sakrit pa cu razmislit što dalje. 16. veljace 1998, 07:40 Još uvijek razmišljam. Nemrem ni spavat ni igrat se. Od muke sam jucer poceo i uciti - stara je skoro opala u nesvijest. Kaj da radim s tim telefonom? Ak' mu ga pokazem, gotov sam. Ak' mu ga ne pokazem opet sam gotov. Kak' god okreneš, frka. Niš, budem razmislio... 17. veljace 1998, 17:20 Genijalno! Upala mi cetvorka iz matke! Luda baba me pitala tocno ono kaj sam u nedjelju procitao. Ej, vrijedilo je, ak' niš drugo a onda makar zbog njene face kad sam joj u dve minute riješio zadatak. - Hm, hm, Ivek, ovo nije loše. Stvarno nije loše... - promatrala me ispod oka - ... Mislim da cu ti dati cetvorku. Gromoglasni "Hu!" razreda nije me omeo u mojem trijumfalnom povratku na mjesto. Ma samo vi gledajte, kaj nikada niste vidjeli genijalca na djelu? Osim toga, ova epizoda ce me izvuci iz g..., ovaj, gabule oko racuna. Eto starog. - Bok, tata, kako je bilo na poslu? - kak' ja znam biti dobar... - Huh? - zabezeknuto ce stari. - Pa, dobro, hvala na pitanju. A jesi ti, ovaj, dobro? - Ja? Super. Nemreš bulivit... - blebecem ja i dalje - ...nego, imam jednu radosnu vijest. - krecem ja s planom. - Jel'? Kaj? - nezainteresirano ce stari. - Dobio sam CETIRI iz matke! - slavodobitno odgovorim. - A? Kol'ko? Iz cega? Ti? - stari, daj se ohladi, eksplodirace ti mozak. - Kaj si dobio? - eto njega opet. - Pa cetiri iz matke - sad' cu ja pomalo (he-he!) uvrijeden. - E, ovaj, a jel' ti to mene muljaš? - natrcao mi je tocno po scenariju. - Ja sam mislio da ce te veseliti... - vrlo pokunjeno promrmljam i demonstrativno odem u sobu. Jes! Ide k'o po loju. Za deset minuta stigla je i mama. Nakon još pet minuta i urlika iz kuhinje eto ti staroga kod mene. Kuc-kuc! - Kaj je? - uh, što sam dobar. - Cuj, mogu li uci? Htio bih ti cestitati... - tiho ce on. - A valjda mozeš. Pa to je tvoja kuca - nastavim ja vrtit noz u rani. Eto njega. - Cuj, cestitam. Nije loše. I, ovaj, ja... - ajme, stari, pa daj više reci - ...oprosti kaj sam bio onakav tamo u hodniku... Sad mi ga je vec bilo zao. Uostalom, nije on ništa kriv. - Dobro, dobro, opraštam ti. - stari je izašao iz sobe vrlo dobre volje. Super. Otišao sam mami i dao joj racun. Samo me malo cudno pogledala i rekla "Niš se ti ne brini. Budem ja to sredila...". Eto! Pa neka netko kaze da nisam genijalac! E-MAIL: perica@pcchip.hr

TEXT 3:

AUTOR: Saša Orcic NASLOV: Dnevnik malog Perice (04/98 - za svibanj) TEKST: 27. veljace 1998, 19:30 sati Eto mi u sobu majcice s prekrasnom idejom. - Cuj, mali - ta bu me valjda zvala "mali" i kad riknem - a jel' bi ti meni nekaj mogao nakucat? - Molim? - uhvatila me na lijevoj nozi. - A rek'o si da ti je ovaj tvoj, kako se zove... printer! E, da je super kvalitetan i da moze crtati slike i sve to... - A, da, naravno - sad' mi je tek sinulo o cemu ona to prica. - E, pa jel' bi ti meni mog'o nešto nakucat? - ovakvim šarmantnim smiješkom i staroga vrti oko malog prsta. - Ma nema frke, mama - mrtav-hladan cu ja - kaj god ti treba... - Fino. - uleti ona - Evo, trebalo bi mi samo ovih desetak stranica. Do ponedjeljka, ako moze... - opet smiješak. - Nemaš brige. Do ponedjeljka. - naivno obecah. E, koja sam ja budala... 22:45 sati Ljudi moji, da mi je neko rek'o da je ovo tak teško, smijao bi mu se tri godine. Kuckam li ga kuckam vec tri sata a još sam na cetvrtoj strani! Ma kad ta moja stara piše buhice i to još neuredne. Nemreš bulivit! Pa ona na jednu stranu zgura ono za kaj meni treba tri! I još piše jedva vidljivom tehnickom! Bljak! Osim toga, kak' se u ovom cudu od Worda povecavaju slova? Oci mi ispadoše od ovih buhica na monitoru. Ma znaš kaj, ja bum ovo sad ostavil a sutra cu pitati Ivicu kak se to dela. Hm, kad bolje razmislim mozda ipak pitam nekog drugog - Ivek mi vec ide na zivce. Znam! Teta Nataša! 28. veljace 1998, 08:10 sati Zvrrr. Cekam, cekam. Zvrrrr. Opet cekam. Ma zvrrrrrrr. Ha, eto je! - A? - prozbori lice za koje sam uz mnogo odmjeravanja ipak shvatio da je teta Nataša. - Bok, teta. Imam jedan problemcic s kompjuterom. Mogu li uci? - ispalih u tri i pol sekunde. Ona me pak samo pogleda, teatralno baci pogled na svoj rucni sat pa vrati pogled do mene. Zurila je tako u mene desetak sekundi a onda shvativši da necu tek tako nestati promrmlja: "Upadaj!" Teta Nataša vam je, inace, susjeda s treceg kata koja cesto dolazi mami na kavu. Kol'ko sam uspio shvatiti ona je nekakva informaticarka i dosta se kuzi u kompjutere. Tako mi je jednom prilikom dok su mama i ona sjedile za kavom obecala da ce mi pomoci ako mi nešto zaškripi s mojom kantom (ovaj sam izraz pobrao od Ivice - baš zgodno ime za kompjuter, ha?). No, udoh ja tako a ona odgega prema kuhinji. - Cekaj sekundu da se sredim. - promrmlja. Par minuta kasnije pojavi se iz kuhinje. - Ti ne piješ kavu? - pogleda me. - Ma ne... - i ode natrag u kuhinju. Boze, što su ovi odrasli cudni. Ujutro bez kave ne mogu niš. Eto, moj stari se svako jutro dize pola sata ranije nego kaj treba. Samo zato da bi "u miru" popio kavu. Svašta! Ako imam školu u osam nisam lud pa da ustanem u sedam. Ah! No, eto ti nje. - O'š sok? - promrmlja miješajuci kavu. - Ne, hvala. - pristojno cu ja. - No, dobro, pricaj. - Pa, znate, mama mi je jucer... - i tako ona nakon par minuta i druge šalice kave shvati u cemu je stvar. - A ti, naravno, nemaš pojma kak' se radi s Wordom? - ovo vam se inace zove retoricko pitanje. Ma genije sam ja. - Ne. - skrušeno cu ja. - Evo, ovako. Dacu ja tebi sad kratka uputstva, ti ih prouci pa mi se javi ako nešto zapne. OK? - vedrijeg ce lica ona. - Ma super, ali ja ne znam kucati! Jucer mi je trebalo tri sata za tri stranice. A imam ih još sedam... - zavapim pogleda uperenog u pod. - Dobro, dobro, daj meni taj tekst, ja cu to ipak brze. A ti za to vrijeme prouci ta uputstva. - Super, hvala, hvala. Evo, tu je tekst... - ozarenog lica pravio sam se da ne primjecujem kako je njezin smiješak splasnuo nakon pogleda na mamine buhice. Osim toga nisam pojma imao da covjek moze toliko podici obrve. - Samo vi mene nazovite kad ste gotovi... Shvativši da sam je dignuo na foru ona me samo pogleda, ode do police i vrati se s nekakvom knjizicom u ruci. - Eto ti uputstva. - rece motreci me ispod oka. - Hvala, bok! - vec sam bio na vratima. 10:30 sati Slucajno sam cuo mamu kak razgovara na telefon. Ma ozbiljno, pa ne mislite valjda da non-stop prisluškujem? Ma ne bi ja nikad... No, dakle, razgovor je tekao otprilike ovako: - Nataša, bok. Jesi budna? - par sekundi tišine - Ma nemoj! Od osam?!? Pa dobro, što radiš na nogama tako rano u subotu? - opet par sekundi tišine - A kucaj, kucaj... Nego, jesi li za kavu? - tišina - Popodne? Moze. Oko pet? Dobro. Bok. Mama spusti slušalicu i ode u kuhinju. Nakon par sekundi opet sam slucajno nacuo odlomak razgovora u kuhinji: - Ta Nataša fakat nije normalna. igla se u osam ujutro i radi nešto za firmu. - vrlo iznenadeno ce mama. - Mene ne bi ni topom natjerali na tako nešto... - pridruzi se i stari. He, he, kad bi samo znali što radi... 13:35 sati Mrzim kad telefon zvoni usred rucka. Isto mišljenje dijeli i moj stari. - Ma koja to budala zove kad svi znaju kad rucamo? - bijesno promrmlja i ode do telefona. Inace, u našoj se kuci na telefon javlja najcešce upravo on iako za njega skoro da i nema poziva. Ja i mama se javljamo samo kada smo baš pored telefona. Koja dresura, covjece. Ta moja mama je sva vrazja, ha? - MOLIM? - ej, stari, tebi fakat ne treba telefon. Samo odi do prozora i ovim glasom ce te cuti do Londona. - Samo cas. PEEEROOO! - rista, pigmeje ne zanima kak se zovem! - Idem, idem... - uzurbano cu ja izvlaceci se sa stolice. Kad je ovako raspolozen ipak ga ne treba ostaviti da ceka. - Molim? - Bok, Nataša. Gotovo je. Dolazi ovamo. - Evo me cim rucam... - bilo je sve što sam uspio reci prije nego što je zalupila slušalicom. Polako spustim slušalicu i zaputih se prema stolu. - Dobro, što ima Nataša s tobom? - sumnjicavo ce stari. - Ma, znaš, obecala mi je pokazati neke stvari za kompjuter pa sad ima vremena... - Aha. - posve neuvjeren odgovori stari. - Dobro. Pojeo sam u pet minuta i odjurio gore. Zvrr. Otvorila je vrata isti cas. - Upadaj! - doslovce me uvukla u hodnik. - Slušaj ti mene. Da se nisi usudio ubuduce mi prodavati ovakve prljave fore. Jasno? - Ali, ali... - Ma ništa ali! Ovo je zadnji puta da ti izigravam sekretaricu! I reci staroj da malo poradi na tom svom rukopisu. Pa to k'o da je pis'o neki predškolarac! - bijesno ce ona i dalje. - Slijedeci puta imaš pet minuta i nakon toga te izbacujem. Jasno? - Dobro, dobro, ne morate se ljutiti. Ipak vam hvala. - skrušeno odgovorim i odjurim van ali ipak ne toliko brzo da ne bih uhvatio tracak kajanja u njenom oku. Neka, neka, trebace ona meni još... 01. marta, 16:30 sati Eh, kada je tekst nakucan lako se igrati u Wordu. He, he, narocito ako imate uputstva. Bold tu, italic tamo, naslov povecan i centriran... Ma cas posla. Isprintam ja to i pozovem mamu. - Maaamaaa! - nek' se zna da sam glavni. Eto nje. - Daj se ne deri toliko. Probudiceš tatu. - pa taj samo spava. Boze sveti, fakat ste vi odrasli smotani. - Eto, - rekoh pruzajuci joj 23 (dvadeset i tri!) stranice njenog teksta. - Gotovo je. - A, vec? Bravo. - veli ona pa na brzaka pregleda tekst. - Fino, fino, tebi to jako dobro ide. I kako si samo brzo završio. Svaka cast. - sa smiješkom ce ona. - Moram te pohvaliti tati... Eto, malo truda - velika korist. Na racun ovoga moci cu je motati barem dva tjedna. E, da. - Mama, kad si vec tu, imaš pedes' kuna? Idem s deckima van... - smiješak od uha do uha nikad ne škodi. - Aha, cekaj da uzmem tatin novcanik... - ode i vrati se za par sekundi. - Evo. I cuj, hvala ti. - Ma nou frks. Sam' ti reci kad ti treba... - jesam vam rekao? Dva tjedna, minimum... 19:15 Taman sam krenuo van kad eto ti starog. - Cuj, mali, a moze li ovaj tvoj kompjuter crtati šeme? Ma treba mi samo nešto sitno... - pun entuzijazma navali on. - Tata, idem ja sad' van a sutra cemo popricati, OK? - E, dobro, vidimo se. Imaš love? - ajme meni, kako je naletio. - Ma imam nešto sitno... - velikodušno cu ja. Kao, ne treba mi. - Evo ti još malo, nek' se nade... - rece stari gurajuci mi stotku u ruku. Covjece, a da se ja bacim u biznis s kompjuterima? Baš mi dobro ide... E-MAIL: perica@pcchip.hr

TEXT 4:

AUTOR: Saša Orcic NASLOV: Dnevnik malog Perice (05/98 - za lipanj) TEKST: 25. travnja 1998, 09:45 sati Ljudi moji, riknuo mi hard! Pocelo je prije par dana - Windowsima je odjednom trebalo par minuta da se dignu a nakon još toliko rada non-stop se pojavljivala nekakva poruka o tome da ne mogu pisati po C: disku. Pametan kakav jesam lijepo sam reinstalirao kompletne Windowse (i nije neki problem!) a ono isto. Radio sam tako - bolje receno, nisam radio - tih par dana a onda je jucer navecer došao Ivica. Da, da, u meduvremenu smo opet postali najbolji frendovi - mozda je tome pridonijela moja vec impozantna kolekcija pir..., ovaj, jeftino kupljenih igrica no kako bilo da bilo Ivek je opet sve cešce kod mene. - Ajde, stari, da cujem kaj te muci... - pocne on samouvjereno. - Sjedi i radi pet minuta pa ce ti biti jasno - lakonski cu ja. Klik, klik, i još par puta kad eto ti poruke! - Hm - rece on - a koji ti to hard imaš unutra? - Nekakav trigigabajtni, kaj ja znam... - neuvjereno odgovorim. - Aha. Cek' sekundu. - i klikne na Start, Shut down pa na Restart. - Ha! To sam si i mislio. - vrlo zloslutnim glasom rece Ivek. Okrene se prema meni i slavodobitno zakljuci: - Stari, moje saucešce. Upravo ti se dogodio krepitis diska. Jesi li mozda u zadnje vrijeme raskapao kantu? - Jok. Pa nisam... - tu malo zastanem - ...a kak' znaš? - ovaj Ivek je fakat telepatican. - Da nisi pri tome malo prckao po disku, ha? - eto njega opet. - A, ovaj, ja sam samo promijenio polozaj diskete i diska, znaš, pa ti si mi to rekao... - pokušao sam se obraniti. Njegov teleci pogled i obješena vilica natjerale su me da pojasnim. - Pa znaš, ono o hladenju, najbolje je kad disk nije ukliješten... - tu je konacno shvatio. - I ti si onda raskupusao mašinu i zamijenio floppy i disk? - s nevjericom u glasu ce on. - Pa da, to i nije neki problem... - a kaj on misli da sam ja, bedak? - ...samo odšarafiš par šarafa i zamijeniš ih... - ...i pri tome pokvariš disk. - završi on. - Ajde, šarafnciger u ruke pa raskopaj kantu da ti nešto pokazem. Pet minuta kasnije pozorno sam motrio ogrebotine koje mi je pokazivao. - Vidiš, u tome je stvar. Ovi diskovi su ti k'o mimoze - ne smiješ ih ni mrko pogledat a vec crkavaju... - I što cu sad? - panicno cu ja. - Niš, reci starom da nazove firmu koja ti je prodala kompjuter. Mozda ti zamijene ovaj šrot... 27. travnja 1998, vecer Jucer sam rek'o starom da mi je riknuo disk i vjerovali ili ne, primio je to sasvim mirno. Ujutro je odnio kompjuter na servis no doma je došao sav nabrušen. - Cuj, mali, oni kreteni u servisu su mi rekli da si ti nešto prck'o po kompjuteru i da garancija više ne vrijedi. - ošine me krvnickim pogledom. - Ma ja sam samo otvorio kucište da vidim kak' to izgleda iznutra... - zavapim ja tocno onako kako mi je Perica rekao. - ...pa kaj sam ja kriv da je taj njihov kompjuter mimoza i kvari se cim ga mrko pogledam? - Aha. - vec blazim glasom ce stari. - Ali oni su rekli da si prckao i po tom, kak' se zove, disku! - još uvijek neuvjereno ce on. - Ma da, pa nisam lud. A zakaj bi ja, molim te, prckao po disku? - protunapad je najbolja obrana. - Ahm, pojma nemam. - sad' sam ga razoruzao - Bilo kako bilo, mulci ne priznaju garanciju i nece besplatno zamijeniti taj, no..., disk. No, dobro, zvrcnucu ja sutra Matu... - Mato je inace šef firme koja je glavi familije uvalila kompjuter. Kad sam Perici bio rekao koliko ga je stari platio, ovaj je samo zinuo uz primjedbu da sam za te novce mogao dobiti još i skener i softvera k'o u prici... Ovo, naravno, nisam ispricao starom. Super, za sada sam se izvukao... 28. travnja 1998, popodne Eto staroga uz gromoglasno "puf, pant" kako unosi kompjuter. - Ha, eto ga! Radi! - slavodobitno ce on. - Dobio si novi disk i to od šest gigabajata! - Da? A kak? - pomalo ushiceno odgovorim. Ajme meni, ljudi, pa to znaci da cu imat' mjesta za još barem dvadeset igara... U meduvremenu se u sobi pojavila i mama pa stari nastavi okrenut prema njoj. - Doš'o ja Mati i tresnuo mu tu kištru na stol. Kad sam poceo da kakav je to nacin uvaljivati poštenom svijetu i još prijateljima nekakve poluproizvode koji rade par mjeseci... - tu znacajno zastane pogleda uperenog u mamu a nosom je skoro dodirnuo luster - ...bagra je priznala da im to nije prvi takav slucaj. Da ih samo vidiš kako su se ispricavali... Zadnje što sam zapazio prije negoli je izašao iz sobe rukom pod ruku s mamom bilo je da se stari odjednom naduo k'o paun. Ajme majko, ona biologicarka fakat ima pravo - nismo mi tol'ko daleko odmakli u razvoju. Spojio kompjuter i, vidi vraga, pa instalirali su mi i Windowse. Nije taj moj stari baš za odbacit... 29. travnja 1998, 14:40 sati Otiš'o ja nakon škole u tu Matinu firmu. Kad ono, nekakva prodavaonica velicine omanjeg kioska. Neka zena sjedi i gleda TV. - Dobar dan. - pocnem ja pristojno. Ona ništa. - Dobar dan. - opet cu ja. Konacno me registrirala. - Hm? - lijeno skrene pogled s nekakve sapunice na programu. - Ja bi kupio papire za printer. - nadobudno cu ja. - Onda odi u knjizaru. - mrtvo-hladno odgovori ona i skrene pogled nazad na TV. - Ja bi' još nešto. - ne dam se ja tako lako. Bez rezultata. - OPROSTITE, MOGU LI JA NEŠTO KUPITI!? - naucio je mene stari kako treba s ovakvima. - A što se ti dereš, a? - pogleda me k'o da sam je opalio letvom po glavi. - Ja bi kupio toner za svoj printer. - opet cu ja uljudno. - Kakav printer? - Evo, tu vam piše... - i dodam joj ceduljicu. - Aha, aha, nemamo ti mi toga. - veselo ce ona. - Kako nemate? Pa tu je moj tata kupio taj printer... - E, da. Trenutno nemamo. Navrati slijedeci tjedan. - odvali ona zlurado se smješkajuci. E, da mi je taj tren pri ruci bila ona letva od prije par redaka, baš bi se smješkala! - A jel' znate gdje bi to mogao kupiti? - opet cu ja suzdrzano. - Pojma nemam. - prezirno frknu i vrati se svom TV-u. Ah, tikva obicna... isti dan, nešto kasnije - Dobar dan. - Dobar dan, izvoli? - vid' vraga, ova je ljubazna. - Jel' imate mozda toner za ovaj - stavim ceduljicu na pult - printer? - E, baš trenutno nemamo, al navrati za par dana... još malo kasnije - Dobar dan. Nemate li mozda toner za ovo? - Hm. Mislim da baš nemamo, ali ako probaš za dva-tri dana... Cudo da mi je stari uopce uspio nabaviti kompjuter kod ovakvih firmi. Da ne poznaje tog Matu, vjerojatno i ne bi... E-MAIL: perica@pcchip.hr

TEXT 5:

NASLOV: Dnevnik malog Perice (06/98 - za srpanj) TEKST: 15. lipnja 1998, 11:15 sati Ljudi moji dragi, ovaj štrajk me spasio! Taman sam lijepo u zadnjih dva-tri mjeseca nakupio dovoljno kolaca za solidni vinograd i onda je došao kraj godine. Tek tako! Stvar ne bi bila za veselje da profaci u mojoj školi nisu otkacili i odlucili svima pokloniti ocjene. Vele oni "pa nek se sada oni gore slikaju...". Super! Meni dvojke, njima slikanje. Ideš... Ma ne bi se ja toliko veselio da nemam mali dogovor sa starim... 18:20 sati - Cuj, tata, ja sam, ovaj, dobio ocjene... - Ajme, majko! Kol'ko kulja? - stari ce rezignirano. - Kakvih kulja? - nevino cu ja. - Pa jedinica, slone. U moje se vrijeme to zvalo kulja... - mrgodno ce on. - A, to. - kao iznenadeno velim ja - Niti jednu. - Blesimetar prikljucen na staroga taj bi tren valjda pokazao 110%. - A, kak' to misliš? Kaj, nisi ocijenjen iz nekih predmeta? - eto ti njega u pokušaju uzmaka. - Ma ne. Nemam ni jednu jedinicu. - uvrijedeno (mo'š mislit!) cu ja. - Ali... Kako... Pa prije par dana ti je mama bila na informacijama... - stari, tak si cukren kad si zbunjen. - E pa prije par dana sam imao. Sad nemam. - odbrusim mu ja bezobrazno. - Uostalom, kaj je tu tako cudno? - A, ovaj... Mislim... - kad' je ovakav moraš ga dotuc... - Baš ti hvala što vjeruješ u mene. - znam, znam, ovakvih se niskih udaraca od mene vec nadobivao no u ratu su sva sredstva dozvoljena. Demonstrativno napustih sobu dok je stari nepovjerljivo škiljio za mnom. E, moj stari. Imaš tol'ko godina a još te tako lako preveslat... 19:10 sati Prenuo me lom u kuhinji. Urlikanje moje drage majcice prekidalo je samo povremeno lupanje (valjda šakom po stolu) i tu i tamo koja stanka od sekundu-dvije. Tja, mora se disati, ne? Uglavnom, larma se stišala za desetak minuta pa sam se pripremio na ono što slijedi - ah, ovaj scenarij vec postaje pomalo dosadan - morat cu smisliti nešto novo. Eto ti njega tocno po planu. Kuc-kuc. - Mali? Jesi tu? - ne, skocio sam kroz prozor. - Molim? - ipak cu uljudno ja. Pa nemam badava roditelje intelektualce. - Cuj, jel' to i mene stvarno ne muljaš? Stvarno nemaš komada? - više-manje prošaptao je dok se ušuljao u sobu. - E, rek'o sam ti vec. - još sam uvijek uvrijeden ;-) - A, ovaj... Cuj, nisam mislio... Ma znaš... - zbunjola do besvijesti. - A, znam. Ti nikad ne misliš... - tu sam se ujeo za jezik. Cujte, ipak mi je on stari a osim toga ima rucerdu k'o da je fizikalac. Na svu srecu, sve je prošlo samo s jednim ubilackim pogledom. - Mmmda. Nego, kad ceš to donijeti te ocjene da ih vidimo? - tak' vam je to kad netko ne zna priznati poraz. - A kad dobijem svjedodzbu. Uostalom, nazovi rasku ak' mi ne vjeruješ. Sutra štrajka cijeli dan u školi. - inace, raska i moja stara su nekad davno išle zajedno u osnovnu. - Aha, dobro. - rece i ode. Fino, i opet sve ide po starom dobrom planu. Ipak cu uskoro morati mijenjati taktiku. Pa nije ni taj moj stari baš toliko bedast da ne shvati neke stvari... 16. lipnja 1998, 16:50 sati - PEEROOO!!! - urlik mojega oca u meni je osim skakanja sa stolice prouzrocio neodoljivo ocoubilacku zelju. Mislio sam da smo vec odavno sišli s grane... - Oj, Perice... - vid' ti sad ovo! Koj mu je moj? Moj se stari inace vrlo rijetko vraca s posla ovako veseo. Zapravo nikad. No. dobro, osim onih par puta kad' su ga doveli doma. Ali to je vec druga prica... - Sineee... - A? Kaj je rek'o? Na ove rijeci odjurih iz sobe u hodnik. - Molim? - totalka zbunjen stanem pred njega. Pod gasom nije - niš ne smrdi. Na Lotu nije dobio - znam da ne igra. Pa koji je onda vrag?! - Nešto sam ti doneo... - mrzim kad me ovako mota. To dopuštam samo curama. - A kaj? - praveci se nezainteresiran cu ja. U tom trenutku ugledah kutijetinu koja je provirivala iza njegovih leda. - Pa nisi... Nisi valjda... - inace stvarno rijetko ostanem bez teksta. - Jesam. - rezolutno ce stari. - Ja svoja obecanja ne kršim. - svecano izjavivši izvuce na svjetlo dana kutiju s onim o cemu sam zadnjih par mjeseci samo sanjao. Ma nemrem bulivit! - Stari! Kupio si je! Pa ti si... Ti si... - taj me tren zamuckivanje baš i nije pretjerano diralo. - Jesam. - zadovoljno ce on. - Ajde to isprobaj pa da vidim za koji sam to vrag dao tol'ke novce. - pomalo sa sjetom u glasu ce on. - E, fakat... Hvala. Idem je probat pa cu te zvat... - kutija je u desetinki sekunde vec bila u mojoj sobi. Lijepo piše: Voodoo 2. Nekakav Diamond. Monster. Ma ideeeš - ajmo to instalirat. Pol sata kasnije Voodooica je veselo proradila. Quake 2? Covjece, vec vidim što cu radit slijedecih mjeseci... - Stari? Ajde dodi vidjet... - kasnije se pokazalo da je ovo jedna od vecih grešaka u mom zivotu. 18. lipnja 1998, 23:45 sati - Tata, jel' mogu sad' malo ja? - rutinski sam ponovio pitanje valjda tritisucepetstosedamdesetpeti put u zadnjih pola sata. - Cek još samo sekundu. Tu iza ugla je ona mrcina kaj me vec triput sredila... - u zaru borbe nije ni skuzio da pitam tek razonode radi. Uostalom, odrastao covjek koji do pet ujutro igra Quake 2 sasvim sigurno nije normalan. Da, da, sinoc je ostao na Quakeu do pet ujutro. Vjerojatno bi ostao i do jutra da stara nije bijesno upala u moju sobu i izderala se na njega: - Pa dobro, bezosjecajna topino... - zna stara s rijecima, a? - ...hoceš li više pustiti dijete da spava? Covjece Bozji, pet je sati! Pošto se s mojom majcicom ne raspravlja, stari je pokunjeno odjurio u spavacu sobu. No, nije mu se zurilo toliko da se ne bi sjetio spremiti trenutnu poziciju... 23. lipnja 1998, 12:40 sati Fala dragom Bogu, danas starci rade. Ova tri dana (pa zar taj bedasti praznik nije mog'o past u subotu?) uspio sam se docepat kompjutera na valjda dva sata. Stari je totalno otkacio - mama ga vec danima cudno pogledava ispod oka. Doduše, moze ga slobodno gledati kol'ko god hoce, ovaj i tako ne vidi ništa osim monitora. Tako vam se ja igram samo kad je stari na poslu... Ah, tezak je taj zivot... 16:15 sati Pa kad je prije stig'o? Zar on više ne radi do cetiri sata? Dum, bum, krc - koji je sad vrag? Provirih u hodnik kad ono stari vuce nekakvu kutijetinu u koju bi stalo jedno tri kompjutera. - Mali, puf-pant, ajde malo pomozi... - oznojeno ce stari. - Cuj, tata... - još uvijek ne shvacajuci priupitah - ...a kaj je to? - i povucem zajedno s njim kutiju na kojoj sam taj tren zapazio rijeci koje su mi taj tren prouzrocile zmarce. Prvo, pisalo je Sony. Drugo, pisalo je Trinitron. Trece, pisalo je 19"... - Ej, stari, otkud ti ovo? - sad sam vec bio totalno zbunjen. - A sigurno nije, puf-pant, palo s grane! - bijesno me pogleda. - Ajde, diz' to! - Ajme meni, jel' ti znaš kol'ko to košta? - zavapih pod teretom 19-incnog monitora. - Daj, šuti i tegli! - zapovijedi stari. Dobro, dobro, kad je ovakav s njim se ne da razgovarat... 17:10 sati Mama uleti u sobu. - Pa ti se opet igraš... - poce rezignirano kad joj pogled zapne na monitorcini. - A kaj je sad ovo? - Nisam više mog'o dozvolit da mi dijete gubi oci na onim sitnim slovima... - ispali stari k'o iz topa. Ocito se dobro pripremio. - A... Ali... Koliko to košta? - napokon stara ispali neizbjezno pitanje. No, dok je zadnji 'a' još visio u zraku stari se vec zalaufao... - Niš. Imali smo nekakvu kompenzaciju pa sam ga dobi prakticno besplatno... - ej, stari, mamu mozeš muljat al' mene neceš. I cim je stara relativno zadovoljna otišla iz sobe stari se prijeteci nagne prema meni. - Mali, ako ikada zucneš mami kol'ko ovo stvarno košta, odracu te. Jasno? - Nema frke. A jel' bi ja sad' mog'o malo... - priliku treba zgrabit cim ju vidiš! E-MAIL: perica@pcchip.hr

TEXT 6:

08. kolovoza 1998., 11:10 sati Taman smo provodili drugi tjedan na moru i izlelavali se u hladu borove aumice kad eto ti mojbitela - pi-pi-pi... - Molim? - vrlo uljudno ce moj stari. Par sekundi potom: - MOLIM?!? PA JEL' ON NORMALAN?!? - ej, oce moj, joa malo glasnije pa ce te u Zagrebu cuti i bez telefona. Kako su sekunde razgovora proticale lice mog hranitelja lagano je promijenilo boju u nekakvu crveno-zelenu kombinaciju. - Sluaaj, ne pada mi na pamet. Pa ja sam na odmoru!!! Uostalom, daj mi mulca na telefon. - protisne on. Samo tren kasnije zijevao je k'o tunel Ucka. Tu sam polako poceo shvacati da nece biti zdravo ostati u njegovoj blizini kad ovaj razgovor zavrai pa sam polako poceo uzmicati prema plali koja je odmah ispod kampa. Kao, baa mi se taj tren ide u more, vruce je i tako to. Odlazeci joa sam samo cuo staroga kako hropce - Pa ljudi Bolji, dajte, pa na odmoru sam. Nemrem tek tako do firme... Vrativai se s plale skulio sam da nekaj ne valja. Prvo, auto nije bio parkiran kraj kampice. Drugo, stara je sjedila nabruaena pogleda uprtog u... zapravo nemam pojma kaj. - Ej, majcice, kak je? - smijeaak nikad ne akodi. - Ha? Ah, tatu su ti pozvali u Zagreb. Kolega mu je nekaj zeznuo na kompjuteru i otiaao na bolovanje... - cudnom kombinacijom bijesa i rezignacije ce ona. - Rek'o je da ce se vratiti navece... - Ajoj. Baa mi je lao... - aha, kak ne bi - ...al' kaj da se radi? Treba u svakoj situaciji naci neato dobro - mudro cu ja. Stara me pogleda k'o da me vidi prvi put u livotu. - Kako to mislia? - Pa nia, kad' vec nema starog ajde ti lijepo danas nemoj nia kuhat nego ajmo van na klopu... - poneki put se sam sebi divim. Staroj se lice pocelo omekaavati a kad je nakon par sekundi pocela razvlaciti smijeaak bilo mi je jasno da je sve OK. - Nia, Pero, obuci se pa idemo troait' lovu... - idea, covjece, ato ce nam uopce stari? 09. kolovoza 1998., 20:20 sati Stari se vratio. K vrapcu, zakaj nisam malo prije zbrisao van? Zaletio se s brijega k'o ludak i zakocio dva milimetra pred kampicom. Naravno, uz desetak tona podignute praaine i nekoliko smrtno uplaaenih skakavaca. Izletio je iz auta noseci u ruci... ma nije moguce! Laptop, covjece, laptop! Uto i stara izide iz kampice. - O, vec si tu? - hladno ce ona. - Ma daj, leno, ne gnjavi. Jedva sam se izvukao... - poce stari nabusito. - A vidim da si i posao donio sa sobom... - prijeteci ce ona. - E, cuj, bilo je ili to ili joa dva dana u Zagrebu... - stari je poceo zauzimati obrambeni stav. - Aha... - hladno ce majcica odlazeci u kampicu. - Cuj, stari, a kakav ti je to laptop? - odmah koristim priliku. - Ma kaj ja znam? Evo ti na pa vidi. Zum! Laptop pod ruku i odoh... Nakon deset minuta nisam bio ni zadovoljan ni nezadovoljan. Jest da cudo ima samo MMX 166 no ima i finih 32 mega memorije i skoro prazni disk od 2 giga! Najbolje od svega je ato ima GSM modem! Ajme, vec vidim ato cemo radit... Joa kad mi je stari rek'o da ce maaina kod njega biti par mjeseci odmah sam se bacio na Internet. Doduae, to cudo od GSM modema nije baa brzo a i treba traliti mjesto na kojem dobro hvata no to su sve sitni problemi za profica k'o ato sam ja. 10. kolovoza 1998., 02:20 sati Ha, skinuo sam piratskog Dukeca - ajmo sad naci Starcraft... 10. kolovoza 1998., 10:20 sati Ajme majko, pa joa nije gotov. Joa sinoc sam pokrenuo skidanje Starcrafta (nisu normalni, 50 megabajta je ipak malo puno!) i joa nije gotov. Ma baa me briga, racun placa firma od starog. Samo mi je cudno ato veza joa nije pukla... 17. kolovoza 1998., 22:45 sati A kak cu ja sad tih 350 megabajta preneti na svoj PC? Hm, moram sutra zvati Iveka... 18. kolovoza 1998., 18:40 sati Ivek je doneo nekakav nulmodem kabel i sve smo pocuclali na mog PiCeka. Joa kad je Ivek videl kaj sam sve skinuo s mrele... - Cuj, ovo si moram presnimit. A, velia da si to sve skinuo prek modema? - Je, kaj nije dobra kanta? - Aha, dok ne stigne telefonski racun. - Briga me, platice firma od starog... 07. rujna 1998., 08:10 sati Sve ato je dobro kratko traje. Vidi, vidi, pa ove stare narodne mudrosti stvarno neato vrijede. Doduae, nikada necu shvatiti koji je to tupan izjavio ono o ranojutarnjem budenju i dvije srece - valjda je bio malo skrenuo. I tako opet dode akola. Bljak! Zaato akola ne bi trajala aest mjeseci godianje? To bi se vec dalo izdrlati. Ovako - patimo se devet mjeseci godianje. No, neka - starcima je joa i gore - mene bar ni'ko normalan nece pozvati u akolu u osmom mjesecu. Raska mi je na oproataju rekla da se nada kak' se necemo tak skoro vidjet - onda sam mislio da mi leli ato dule ferije. Sad' viae baa i nisam tak' siguran... Prvi sat nove akolske godine uvijek je neato posebno. Joa kad vam se uz rasku pojave i profac informatike i ravnateljica mora vam biti jasno da se nekaj kuha. - Dobar dan, djeco, kako ste proveli... - nakon par minuta bla-blakanja ravnateljica je preala na stvar. - E, vidite, vi se vjerojatno pitate zaato smo vaa gospodin profesor informatike i ja danas ovdje. Vi ste izabrani da budete eksperimenalni razred. Mi smo... Nakon nekoliko stotina "Mi smo..." i "Morate..." doznali smo da smo pokusni kunici i da cemo dobiti pet sati informatike tjedno (idea...). Obnovljen nam je i informaticki kabinet (petnaest komada MMX-ova 200, nije loae!) a ukupno cemo tokom godine imati cak pet informatickih predmeta. Ajde da i meni jednom padne llica u med. Pet petaka nikoga nije ubilo, ne?

TEXT 7:

AUTOR: Saša Orcic NASLOV: Dnevnik malog Perice (11/98) TEKST: 05. listopada 1998., 22:30 sati Stari je opet poblesavio. Nabavio sam Need For Speed III i on je non-stop pred racunalom. Majcica ga je ponovo pocela cudno pogledavati a ja sam u zadnja dva dana uspio odvoziti cak dvije staze u onih pola sata koliko me pustio pred komp. Da bar nije mora vratiti onaj laptop... 06. listopada 1998., 11:20 sati Joj. Komad? Nemoguce. Pa cak sam i nešto ucio. Prije par dana pisali smo prvi test iz Osnova informatike (meni to baš i nisu osnove) i eto vraga. Umjesto da ucimo o kompjuterima profa je trubio o nekakvim bitovima i brojevnim sustavima i gradi racunala... Kaj me briga što u nekakvom tamo racunalu još koriste bušene kartice? Covjece, daj se probudi i pogledaj svijet oko sebe - bez poveceg diska i CD przilice više nisi u trendu. A on nama o tamo nekakvim bušenim karticama. Zapravo, nije ni cudno što sam pobrao komad - što ce mi te gluposti? Kada su rekli da smo eksperimentalni razred ponadao sam se da cemo stvarno nešto i nauciti o kompjuterima. Kad ono - u kabinet cemo prvi puta smjeti tek slijedece polugodište (to vam je po novom drugo obrazovno razdoblje). Dobra fora. Informatika na papiru. Bljak. Zato sam, uostalom, i dobio komad. Nek' me samo puste blizu kompjutera pa ce vidjeti... 07. listopada 1998., 20:20 sati Ajme meni, stara je bila na informacijama. To i nije toliki problem. Glavna je frka u tome što upravo u dnevnoj sobi prica sa starim. A da ja zbrišem od doma? Komad iz zemljopisa, dvicak iz engleskog i onaj prokleti komad iz glupih Osnova... Niš, idem slušat kaj se zbiva. Pet minuta kasnije... Gromoglasan smijeh iz dnevne sobe malko me zacudio. Mozda sam ja ipak krivo cuo - da oni ne razgovaraju o cemu drugom? - Peeerooo!!! - aha, ipak sam ja na redu. Pokunjeniji izraz lica pri ulasku u sobu nisam imao još od... pojma nemam, valjda prošle godine. - Cuj, imamo problem. - mrzim kada tako pocne. - Cini mi se da si krenuo saditi vinograd... - Ma nije to ništa narocito. - brzo cu ja - Šašavi zemljopisac je dao kulju polovici razreda a engleski sam napisao za tri al' me profacica ne voli... - Aha, sve je to divno i krasno no ja ne pricam o tome. - zluradi smiješak staroga nije slutio na dobro. - A nego? - napravim se bedast. - A kaj je... - tu više nije izdrzao. Nakon salve smijeha i dubokog uzdaha kada je primijetio mamin pogled nastavi - ...ovo? - A, to. Ma to je slucajno. Pa kad radimo nekakvu glupu teoriju koju nitko ne kuzi. - naravno, u ruci je imao moj testic iz informatike. - Nisi li ti postao nekakav kompjuterski strucnjak? - nastavi on ne obaziruci se na moje primjedbe. - Pa jesam, ali ovo su gluposti. To nisu kompjuteri... - pomalo beznadno cu ja. - Aha. I kako to misliš ispraviti? - ma da, k'o da ne zna odgovor. - Pa malo cu sjesti pa cu nauciti... - tu me je cekao. - Dobro, slijedecih tjedan dana nema kompjutera. - ozari se on. - Nakon toga cemo vidjeti. Da, k'o da ja ne znam zašto mi zabranjuje kompjuter. Zato da bi se on mogao u miru igrati. Svinjarija. - Dobro, tata. - a što sam drugo mogao reci? 08. listopada 1998., 14:30 sati He, he, ipak ja nisam tak bedast. Danas mi je u školi sinulo kako cu ipak zaobici zabranu. Došao sam doma, upalio kompjuter i pronašao Need For Speed direktorij. Tu sam izbrisao par fajlova (po preporuci genija Ivice) i temeljito sredio igru. Super, više ne radi. Sada samo treba pricekati vecer. 08. listopada 1998., 21:10 sati - Ej, pa ti uciš? - uleti on u moju sobu. - Dobro, dobro, samo ti daj, ja cu samo malo... - ne završivši vec se uvalio pred kompjuter. Dvije minute poslije: - Kaj je sad ovo? Glupa kanto! Ajde, radi! - e, moj stari, lupanje mišem po stolu ti nece pomoci. Nakon desetak sekundi vec je odustao. - Pero? - potiho ce on. - A? - kao nemam pojma o cemu se radi. - Cuj, pokvaren ti je kompjuter. - Kako to misliš? Pa jucer si se igrao, ne? - he, he, osjecaj krivice je tak dobra stvar. Kod drugih, naravno. - A, da, pa nisam mu niš napravio. - obrambena poza broj tri. - Ajde da vidim. Kaj ne radi? - tak sam pametan... Par minuta kasnije stari je uz isprike napustio sobu. Nije teško nekoga tko nema pojma o Windowsima uvjeriti da je ON kriv za ovo kaj se dešava. Rekao sam mu da se vrati za pola sata provjeriti jesam li gotov. 08. listopada 1998., 21:26 sati - Gotovo? - uf, skoro me uhvatio. Taman sam se opustio uz FIFU 98. Sva sreca, ALT+TAB radi super a monitor je okrenut tak da ga se ne vidi s vrata. - Ma daj, pa ti si uspio srediti kompletne Windowse! Kaj si jucer radio? Jesi ti nešto brisao po disku? - bijesno cu ja. - Ja?! Nee... Samo sam se malo poigrao... - da, cetiri sata su fakat malo - ...i otišao spavati. Niš drugo! - svecano ce on uzmicuci prema izlazu. - Daj, stari, ne tupi. A jesi li kulturno zgasio Windowse? - A? - tupofaci umilni smiješak mu baš ne pristaje. - Kako si zgasio kompjuter? Samo si pritisnuo gumb, jel? - A, da. Ups, opet sam zaboravio... - ...da se prvo mora šatdaunirati! E, rista moj. Niš, navrati za sat vremena kad instaliram Windowse... - Nema frke. Nego, cuj, ajde ti mene zovi kad si gotov, moze? - i ode. Fino, gdje smo stali? Aha, cetvrtfinale s Egiptom. Sitnica... E-MAIL: perica@pcchip.hr

TEXT 8:

AUTOR: Saša Orcic NASLOV: Dnevnik malog Perice (12/98) TEKST: 02. prosinca 1998., 14:30 sati Baš sam fino popravljao kompjuter tamaneci zloce u Unrealu kad eto ti staroga u sobu: - Pero, daj dodi brzo sim... - Kaj je? - Daj dodi, brzo... - panika u glasu ipak me pokrenula. - Eto me. Bok, stricek Vinko. - ušavši u sobu skuzio sam da je tatin kolega s posla u sobi i da kopa po ogromnoj kutijetini. Još jedna slicna stajala je kraj nje. - Cuj, ovo smo morali hitno maknuti iz firme. Jel' bi to moglo stajati kod tebe dok frka ne prode? - Nema problema... - rekoh - ...samo ako ih uspijem ugurati u sobu. A kaj je to? - E, ovaj, reci cu ti poslije. - promrmlja stari i odgura kutije u moju sobu. 02. prosinca 1998., 14:40 sati Ajme, majko! Pa ove su kutije pune softvera! I to kakvog! Ima svega - od Windowsa i Officea do igara kakvih hoceš. Covjece, pa kod pirata ih nema više! Ideš... Ocito cu slijedecih par dana biti vrlo zaposlen. Ništa, ajmo za pocetak pazljivo pogledati cega tu sve ima. 02. prosinca 1998., 15:10 sati Sto šezdeset CD-ova! Sto dvadeset programa! Pa ja sam postao pirat. Niš, ajmo prvo instalirati Photoshop 5. Ili ne, bolje Carmageddon II. Ili ne... Joj, kad ti ovako na pladnju daju puno lijepih stvari jednostavno ne znaš otkuda poceti. Niš, prvo posao pa onda zabava. Znaci, Carmageddon... A, ne. Prvo cemo nazvati Iveka da se malo hvalimo... Ljudi moji, pa tu ima jedanaest CD-ova MP3-ova! Ajme, kaj bumo svirali! Još da ovi starci imaju malo bolji ukus... Kaj ce mi, k vrapcu, pol CD-a Magazina? Ma neka, ima tu i ponešto korisnog... 02. prosinca 1998., 18:20 sati Stari se vratio s posla. Sjedi s mamom u kuhinji a ja, naravno, prisluškujem. Ma ne namjerno - pa nisam ja kriv kaj su ostavili otvorena vrata! - ...totalna ludnica. Vinko i ja morali smo hitno maknuti to cudo. Neki frajer iz firme rekao je da bi inace mogli platiti stotine tisuca maraka kazne! - A jel' imate vi išta od toga legalno? - Ma imamo - kupili smo Windowse za svaku mašinu. Al' ostalo... - zabrinuto ce stari. - A kaj cete s onim na kompjuterima? - vidi, vidi, stara pocinje kuziti kompjutere. - Pojma nemam. Ja sam si izbrisao sve kaj sam mogao. Jest da mi sad više niš ne radi ali barem mi je kompjuter cist! - ponosno ce stari. - A kad cete znati rezultate? - Pojma nemam, valjda sutra. Nije vrag. Ona cudna rijec od koje se svima dize kosa na glavi stigla je u firmu od starog. He, he, hvala ti, BSA. Samo neka ove stvarcice ostanu tu još par dana... Kad sam nazvao Iveka i rekao mu kaj imam dojurio je u roku od deset minuta. Odnio je dvadesetak CD-ova i rekao da ce ih iskopirati. Meni ce besplatno snimiti par igara i Photoshop. Pa neka netko kaze da se legalizacija softvera ne isplati... 03. prosinca 1998., 16:45 sati I opet sam mirno popravljao kompjuter (ajme, ljudi, kak' je taj Carmageddon II dobar!) a eto ti staroga s posla. Vec je s vrata poceo nešto urlati i jednostavno nisam mogao ne osluhnuti. - ...bankrotirati! Nisu normalni! Oni doista nisu zdravi! Pa oni... - ...je, je, nisu normalni, No, kaj je? - prekine ga stara. - Oni fakat nisu normalni! - pjenio se stari i dalje. - Pa nisu pri sebi! Ja, ja... - Daj se smiri! Znaš da bu ti opet tlak skocil! Kaj je?! - podvikne stara. Pošto ovaj recept uvijek pali stari ce nešto smirenije: - Vinko je zvrcnul onog tipa iz BSA, ma znaš, onog svog frenda... - nesuvislo ce stari. - Da, i? - prekine ga mama. - I rekao mu je da cemo morati platiti tristo tisuca kuna ili ce nas na sud! - Da, i? - mrtvo-hladno nastavi ona. - Ali, ali, pa... tristo tisuca! Pa jel' ti znaš... - opet se poceo pjeniti. - ...da to zaradite u dva dana. Znam. - Ali... pa to nisu mali novci... pa nama duguju... - Aha, I zakaj ti, molim te lijepo, praviš tol'ku dramu oko toga? Drmnuli ste te programe pa sad' izvol'te lijepo i platit! - po lupkanju shvatio sam da je moja majcica nastavila raditi rucak. Slijedecih par minuta u kuhinji se culo samo zveckanje posuda. - Znaš kaj, Biba, imaš ti pravo. Zakaj se ja uopce nerviram? - i jedan Cmok! odjeknu kuhinjom. Stvarno, zakaj se stari tol'ko uspjenio? I sam mi je rekao da radi u jednoj od rijetkih likvidnih firmi kod nas. No, dobro, u pocetku sam se cudio koje veze ima tekucina s njegovom uvoznom firmom ali sam kasnije skuzio da to znaci da imaju love. No, eto ti nevolje na vrata. Tocnije, starog. - Cuj, Pero, buš mi sutra ujutro prije škole pomogao odnijeti one kutije u auto? - Pa kaj ih vec vracate? - u panici cu ja. Stari je, na svu srecu, bio dobro raspolozen pa niš' nije skuzio. - Aha. Kaj, uciš? - ni ne pogledavši me veselo upita i ne ocekujuci odgovor zatvori vrata. Svinjarija. Kaj sad? Ajoj - prvo moram Iveku reci da mi do sutra ujutro vrati CD-ove. Onda moram instalirati još onih pet programa i tri igre a onda još i iskopirati onih parsto strana uputstava... Aha, bedak, a na cemu? Ništa - to otpada. Uf, odoh ja na posao - vec vidim da ce ovo biti duga noc... E-MAIL: perica@pcchip.hr