1. I onaj dan izišavši Isus iz kuce sjedaše kod mora.
2. I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora uci u ladu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu.
3. I onim kaziva mnogo u pricama govoreci: Gle, izide sijac da sije.
4. I kad sijaše, jedna zrna padoše u kraj puta, i dodoše ptice i pozobaše ih;
5. A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje.
6. I kad obasja sunce, povenuše, i buduci da nemahu žila, posahnuše.
7. A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.
8. A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod jedno po sto, a jedno po šest, a jedno po trideset.
9. Ko ima uši da cuje neka cuje.
10. I pristupivši ucenici rekoše mu: Za što im govoriš u pricama?
11. A on odgovarajuci rece im: Vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano.
12. Jer ko ima, dace mu se, i preteci ce mu; a koji nema, uzece mu se i ono što ima.
13. Za to im govorim u pricama, jer gledajuci ne vide, i cujuci ne cuju niti razumiju.
14. I zbiva se na njima prorocanstvo Isaijno, koje govori: ušima cete cuti, i necete razumjeti; i ocima cete gledati, i necete vidjeti.
15. Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško cuju, i oci su svoje zatvorili da kako ne vide ocima, i ušima ne cuju, i srce ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
16. A blago vašijem ocima što vide, i ušima vašijem što cuju.
17. Jer vam kaže zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i cuti što vi cujete, i ne cuše.
18. Vi pak cujte pricu o sijacu:
19. Svakome koji sluša rijec o carstvu i ne razumije, dolazi necastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano.
20. A na kamenu posijano to je koji sluša rijec i odmah s radosti primi je,
21. Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju rijeci radi, odmah udari na trag.
22. A posijano u trnju to je koji sluša rijec, no briga ovoga svijeta i prijevara bogastva zaguše rijec, i bez roda ostanu.
23. A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša rijec i razumije, koji dakle i rod rada, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset.
24. Drugu pricu kaza im govoreci: Carstvo je nebesko kao covjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu,
25. A kad ljudi pospaše, dode njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.
26. A kad nice usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
27. Tada dodoše sluge domacinove i rekoše mu: Gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
28. A on rece im: neprijatelj covjek to ucini. A sluge rekoše mu: hoceš li dakle da idemo da ga pocupamo?
29. A on rece: ne; da ne bi cupajuci kukolj pocupali zajedno s njime pšenicu.
30. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reci cu: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.
31. Drugu pricu kaza im govoreci: Carstvo je nebesko kao zrno gorušicno koje uzme covjek i posije na njivi svojoj,
32. Koje je istina najmanje od sviju sjemena ali kad uzraste, vece je od svega povrca, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama.
33. Drugu pricu kaza im: Carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.
34. Sve ovo u pricama govori Isus ljudima, i bez price ništa ne govoraše im:
35. Da se zbude što je rekao prorok govoreci: Otvoricu u pricama usta svoja, kazacu sakriveno od postanja svijeta.
36. Tada ostavi Isus ljude, u dode u kucu. I pristupiše k njemu ucenici njegovi govoreci: Kaži nam pricu o kukolju na njivi.
37. A on odgovarajuci rece im: Koji sije dobro sjeme ono je sin covjecij;
38. A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;
39. A neprijatelj koji ga je posijao, jest davo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su andeli.
40. Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako ce biti na pošljetku ovoga vijeka.
41. Poslace sin covjecij andele svoje, i sabrace iz carstva njegova sve sablazni i koji cine bezakonje,
42. I bacice ih u pec ognjenu: ondje ce biti plac i škrgut zuba.
43. Tada ce se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da cuje neka cuje.
44. Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši covjek sakri i od radosti za to otide i sve što ima, prodade i kupi polje ono.
45. Još je carstvo nebesko kao covjek trgovac koji traži dobra bisera,
46. Pa kad nade jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.
47. Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe;
48. Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše na polje.
49. Tako ce biti na pošljetku vojska: izici ce andeli i odlucice zle od pravednijeh.
50. I bacice ih u pec ognjenu: ondje ce biti plac i škrgut zuba.
51. Rece im Isus: Razumjeste li sve ovo? Rekoše mu: Da, Gospode.
52. A on im rece: Za to je svaki književnik koji se naucio carstvu nebeskome kao domacin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro.
53. I kad svrši Isus price ove, otide odande.
54. I došavši na postojbinu svoju, ucaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: Otkud ovome premudrost ova i moci?
55. Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braca njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda?
56. I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?
57. I sablažnjavahu se o njega. A Isus rece im: Nema proroka bez casti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu.
58. I ne stvori ondje cudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.
1. U to vrijeme dode glas do Iroda cetverovlasnika o Isusu:
2. I rece slugama svojijem: To je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i za to cini cudesa.
3. Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega.
4. Jer mu govoraše Jovan: Ne možeš ti nje imati.
5. I šcaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.
6. A kad bijaše dan rodenja Irodova, igra kci Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
7. Za to i s kletvom obrece joj dati štagod zaište.
8. A ona naucena od matere svoje: Daj mi, rece, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja.
9. I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošcahu s njim, zapovjedi joj dati.
10. I posla te posjekoše Jovana u tamnici.
11. I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj.
12. I došavši ucenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i dodoše Isusu te javiše.
13. I cuvši Isus, otide odande u ladi u pusto mjesto na samo. A kad to cuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.
14. I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.
15. A pred vece pristupiše k njemu ucenici njegovi, govoreci: Ovdje je pusto mjesto, a dockan je vec; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
16. A Isus rece im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.
17. A oni rekoše mu: Nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18. A on rece: Donesite mi ih ovamo.
19. I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade ucenicima svojijem, a ucenici narodu.
20. I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što pretece dvanaest kotarica punijeh.
21. A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22. I odmah natjera Isus ucenike svoje da udu u ladu i naprijed da idu na onu stranu dok se otpusti narod.
23. I otpustivši narod, pope se na goru sam da se moli Bogu. I u vece bijaše ondje sam.
24. A lada bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25. A u cetvrtu stražu noci otide k njima Isus iduci po moru.
26. I vidjevši ga ucenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreci: To je utvara; i od straha povikaše.
27. A Isus odmah rece im govoreci : Ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
28. A Petar odgovarajuci rece: Gospode! ako si ti, reci mi da dodem k tebi po vodi.
29. A on rece: Hodi. I izišavši iz lade Petar idaše po vodi da dode k Isusu.
30. No videci vjetar veliki uplaši se, i pocevši se topiti, povika govoreci: Gospode, pomagaj!
31. I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i rekne mu: Malovjerni! za što se posumnja?
32. I kad udoše u ladu, presta vjetar.
33. A koji bijahu u ladi pristupiše i pokloniše mu se govoreci: Va istinu ti si sin Božij.
34. I prešavši dodoše u zemlju Genisaretsku.
35. I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike.
36. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove :aljine; i koji se dotakoše, ozdraviše.
1. Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreci:
2. Za što ucenici tvoji prestupaju obicaje starijeh? jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.
3. A on odgovarajuci rekne im: Za što i vi prestupate zapovijest Božiju za obicaje svoje?
4. Jer Bog zapovijeda govoreci: poštuj oca i mater; koji opsuje oca ili mater smrcu da umre.
5. A vi kažete: ako koji rece ocu ili materi: prilog je cim bih ti ja mogao pomoci.
6. Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obicaje svoje.
7. Licemjerni! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreci:
8. Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.
9. No zaludu me poštuju uceci naukama i zapovijestima ljudskima.
10. I dozvavši ljude, rece im: Slušajte i razumijte.
11. Ne pogani covjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani covjeka.
12. Tada pristupiše ucenici njegovi i rekoše mu: Znaš li da fariseji cuvši tu rijec sablazniše se?
13. A on odgovarajuci rece: Svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijenice se.
14. Ostavite ih: oni su slijepi vodi slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi; oba ce u jamu pasti.
15. A Petar odgovarajuci rece mu: Kaži nam pricu ovu.
16. A Isus rece: Eda li ste i vi još nerazumni?
17. Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se na polje?
18. A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani covjeka;
19. Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krade, lažna svjedocanstva, hule na Boga.
20. I ovo je što pogani covjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani covjeka.
21. I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.
22. I gle, žena Hananejka izide iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreci: Pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kcer vrlo muci davo.
23. A on joj ne odgovori rijeci. I pristupivši ucenici njegovi moljahu ga govoreci: Otpusti je, kako vice za nama.
24. A on odgovarajuci rece: Ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
25. A ona pristupivši pokloni mu se govoreci: Gospode, pomozi mi!
26. A on odgovarajuci rece: Nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.
27. A ona rece: Da, Gospode! ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.
28. Tada odgovori Isus, i rece joj: O ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoceš. I ozdravi kci njezina od onoga casa.
29. I otišavši Isus odande, dode k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.
30. I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih.
31. Tako da se narod divljaše, videci nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
32. A Isus dozvavši ucenike svoje, rece: žao mi je ovoga naroda, jer vec tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.
33. I rekoše mu ucenici njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?
34. I rekne im Isus: Koliko hljebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribice.
35. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
36. I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade ucenicima svojijem, a ucenici narodu.
37. I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što pretece sedam kotarica punijeh.
38. A onijeh što su jeli bijaše cetiri hiljade ljudi, osim žena i djece.
39. I otpustivši narod ude u ladu, i dode u okoline Magdaske.
1. I pristupivši k njemu fariseji i sadukeji, i kušajuci ga iskahu da im pokaže znak s neba.
2. A on odgovarajuci rece im: u vece govorite: bice vedro; jer je nebo crveno.
3. I u jutro: danas ce biti i vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati?
4. Rod zli i kurvarski traži znak, i znak nece mu se dati osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide.
5. I polazeci ucenici njegovi na onu stranu zaboraviše uzeti hljeba.
6. A Isus rece im: cuvajte se kvasca farisejskoga i sadukejskog.
7. A oni mišljahu u sebi govoreci: To je što nijesmo hljeba uzeli.
8. A Isus razumjevši rece im: šta mislite u sebi, malovjerni, što hljeba nijeste uzeli?
9. Zar još ne razumijete niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste?
10. Ni sedam hljebova na cetiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste?
11. Kako ne razumijete da vam ne rekoh za hljebove da se cuvate kvasca farisejskoga i sadukejskog?
12. Tada razumješe da ne rece kvasca hljebnoga da se cuvaju, nego nauke farisejske i sadukejske.
13. A kad dode Isus u okolinecesarije Filipove, pitaše ucenike svoje govoreci: Ko govore ljudi da je sin covjecij?
14. A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka.
15. Rece im Isus: A vi šta mislite ko sam ja?
16. A Simon Petar odgovori i rece: Ti si Hristos, sin Boga živoga.
17. I odgovarajuci Isus rece mu: Blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima.
18. A i ja tebi kažem: Ti si Petar, i na ovome kamenu sazidacu crkvu svoju, i vrata paklena nece je nadvladati.
19. I dacu ti kljuceve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji bice svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji bice razdriješeno na nebesima.
20. Tada zaprijeti Isus ucenicima svojijem da nikom ne kazuju da je on Hristos.
21. Od tada poce Isus kazivati ucenicima svojijem da njemu valja ici u Jerusalim, i mnogo postradati od starješina i od glavara sveštenickijeh i književnika, i da ce ga ubiti, i treci dan da ce ustati.
22. I uzevši ga Petar poce ga odvracati govoreci: Bože sacuvaj! to nece biti od tebe.
23. A on se obrnuvši rece Petru: Idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božije nego ljudsko.
24. Tada Isus rece ucenicima svojijem: Ako ko hoce za mnom ici, neka se odrece sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom.
25. Jer ko hoce svoju dušu da sacuva, izgubice je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naci ce je.
26. Jer kakva je korist covjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav ce otkup dati covjek za svoju dušu?
27. Jer ce doci sin covjecij u slavi oca svojega s andelima svojijem, i tada ce vratiti svakome po djelima njegovijem.
28. Zaisto vam kažem: imaju neki medu ovima što stoje ovdje koji nece okusiti smrti dok ne vide sina covjecijega gdje ide u carstvu svojemu.
1. I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same.
2. I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao cvijet.
3. I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu.
4. A Petar odgovarajuci rece Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoceš da nacinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji.
5. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih, i gle, glas iz oblaka govoreci: Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte.
6. I cuvši ucenici padoše nicice, i uplašiše se vrlo.
7. I pristupivši Isus dohvati ih se, i rece: ustanite, i ne bojte se.
8. A oni podignuvši oci svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama.
9. I silazeci s gore zapovjedi im Isus govoreci: Nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin covjecij iz mrtvijeh ne ustane.
10. I zapitaše ga ucenici njegovi govoreci: Za što dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da dode?
11. A Isus odgovarajuci reci im: Ilija ce doci najprije i urediti sve.
12. Ali vam kažem da je Ilija vec došao, i ne poznaše ga; nego uciniše s njime šta htješe: tako i sin covjecij treba da postrada od njih.
13. Tada razumješe ucenici da im govori za Jovana krstitelja.
14. I kad dodoše k narodu, pristupi k njemu covjek klanjajuci mu se
15. I govoreci: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muci se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.
16. I dovedoh ga ucenicima tvojijem, i ne mogaše ga iscijeliti.
17. A Isus odgovarajuci rece: o rode nevjerni i pokvareni! dokle cu biti s vama? dokle cu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo.
18. I zaprijeti mu Isus; i davo izide iz njega; i ozdravi momce od onoga casa.
19. Tada pristupiše ucenici k Isusu i na samo rekoše mu: Za što ga mi ne mogasmo izgnati?
20. A Isus rece im: Za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušicno, reci cete gori ovoj: prijedi odavde tamo, i prijeci ce, i ništa nece vam biti nemoguce.
21. A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom.
22. A kad su hodili po Galileji, rece im Isus: Predace se sin covjecij u ruke ljudske;
23. I ubice ga, i treci dan ustace. I neveseli bijahu vrlo.
24. A kad dodoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: Zar vaš ucitelj nece dati didrahme?
25. Petar rece: Hoce. I kad ude u kucu, pretece ga Isus govoreci: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i harace ili od svojijeh sinova ili od tudijeh?
26. Rece njemu Petar: Od tudijeh. Rece mu Isus. Dakle ne placaju sinovi.
27. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naci ceš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se.
1. U taj cas pristupiše ucenici k Isusu govoreci: ko je dakle najveci u carstvu nebeskome?
2. I dozva Isus dijete, i postavi ga medu njih,
3. I rece im: Zaista vam kaže, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, necete uci u carstvo nebesko.
4. Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveci u carstvu nebeskome.
5. I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima.
6. A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenicni o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku.
7. Teško svijetu od sablazni; jer je potrebno da dodu sablazni; ali teško onom covjeku kroz koga dolazi sablazan.
8. Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: bolje ti je uci u život hromu ili kljastu, nego li s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vjecni
9. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život uci, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni.
10. Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da andeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga.
11. Jer sin covjecij dode da iznade i spase izgubljeno.
12. što vam se cini? Kad ima jedan covjek sto ovaca pa zade jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ne ide da traži onu što je zašla?
13. I ako se dogodi da je nade, zaista vam kaže da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nijesu zašle.
14. Tako nije volja oca vašega nebeskoga da pogine jedan od ovijeh malijeh.
15. Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga medu sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega.
16. Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve rijeci ostanu na ustima dva ili tri svjedoka.
17. Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša mi crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik.
18. Jer vam kažem zaista: štogod svežete na zemlji bice svezano na nebu, i štogod razdriješite na zemlji bice razdriješeno na nebu.
19. Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u cemu mu drago, za što se uzmole, dace im otac moj koji je na nebesima.
20. Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja medu njima.
21. Tada pristupi k njemu Petar i rece: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta?
22. Rece njemu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.
23. Za to je carstvo nebesko kao covjek car koji namisli da se proracuni sa svojijem slugama.
24. I kad se poce racunati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanta.
25. I buduci da nemaše cim platiti, zapovjedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i djecu, i sve što ima; i da mu se plati.
26. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreci: Gospodaru! pricekaj me, i sve cu ti platiti.
27. A gospodaru se sažali za tijem slugom, pusti ga i dug oprosti mu.
28. A kad izide sluga taj, nade jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša i uhvativši ga davljaše govoreci: daj mi što si dužan.
29. Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreci: pricekaj me, i sve cu ti platiti.
30. A on ne htje, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga.
31. Vidjevši pak drugari njegovi taj dogadaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav dogadaj.
32. Tada ga dozva gospodar njegov, i rece mu: zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio.
33. Nije li trebao da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah?
34. I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga muciteljima dok ne plati sav dug svoj.
35. Tako ce otac moj nebeski uciniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh.
1. I kad svrši Isus rijeci ove, otide iz Galileje, i dode u okoline Judejske preko Jordana.
2. I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje.
3. I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: Može li covjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu?
4. A on odgovarajuci rece im: Nijeste li citali da je onaj koji je u pocetku stvorio covjeka muža i ženu stvorio ih?
5. I rece: Za to ostavice covjek oca svojega i mater, i prilijepice se k ženi svojoj, i bice dvoje jedno tijelo.
6. Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio covjek da ne rastavlja.
7. Rekoše mu: Za što dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti?
8. Rece im: Mojsije je vama dopustio po tvrdi vašega srca puštati svoje žene; a iz pocetka nije bilo tako.
9. Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, cini preljubu; i koji uzme puštenicu cini preljubu.
10. Rekoše mu ucenici njegovi: Ako je tako covjeku sa ženom, nije se dobro ženiti.
11. A on rece im: Ne mogu svi primiti tijeh rijeci do oni kojima je dano.
12. Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi.
13. Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a ucenici zabranjivahu im.
14. A Isus rece im: Ostavite djecu, i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko.
15. I metnuvši na njih ruke otide odande.
16. I gle, neko pristupivši rece mu: ucitelju blagi! kakovo cu dobro da ucinim da imam život vjecni?
17. A on rece mu: što me zoveš blagijem? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš uci u život, drži zapovijesti.
18. Rece mu: Koje? A Isus rece: Da ne ubiješ; ne ciniš preljube; ne ukradeš; ne svjedociš lažno;
19. Poštuj oca i mater: i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.
20. Rece mu mladic: Sve sam ovo sacuvao od mladosti svoje; šta mi još treba?
21. Rece mu Isus: Ako hoceš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaceš blago na nebu; pa hajde za mnom.
22. A kad cu mladic rijec, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23. A Isus rece ucenicima svojijem: Zaista vam kažem da je teško bogatome uci u carstvo nebesko.
24. I još vam kažem: lakše je kamili proci kroz iglene uši nego li bogatome uci u carstvo Božije.
25. A kad to cuše ucenici, divljahu se vrlo govoreci: Ko se dakle može spasti?
26. A Isus pogledavši na njih rece im: Ljudima je ovo nemoguce, a Bogu je sve moguce.
27. Tada odgovori Petar i rece mu: Eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo; šta ce dakle biti nama?
28. A Isus rece im: Zaista vam kažem da cete vi koji idete za mnom, u drugom rodenju, kad sjede sin covjecij na prijestolu slave svoje, sješcete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
29. I svaki, koji ostavi kuce, ili bracu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primice sto puta onoliko, i dobice život vjecni.
30. Ali ce mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi.
1. Jer je carstvo nebesko kao covjek domacin koji u jutru rano izide da najima poslenike u vinograd svoj.
2. I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.
3. I izišavši u treci sahat, vidje druge gdje stoje na caršiji _ besposleni,
4. I njima rece: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo dacu vam.
5. I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, ucini tako.
6. I u jedanaesti sahat izišavši, nade druge gdje stoje besposleni, i rece im: što stojite ovdje vas dan besposleni?
7. Rekoše mu: niko nas ne najmi. Rece im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primicete.
8. A kad bi uvece, rece gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu pocevši od pošljednjijeh do prvijeh.
9. I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.
10. A kad dodoše prvi, mišljahu da ce više primiti: i primiše i oni po groš.
11. I primivši vikahu na gospodara
12. Govoreci: Ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaci ih s nama koji smo se citav dan mucili i gorjeli.
13. A on odgovarajuci rece jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne cinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?
14. Uzmi svoje pa idi; a ja hocu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.
15. Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu ciniti šta hocu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
16. Tako ce biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.
17. I pošavši Isus u Jerusalim uze na samo dvanaest ucenika na putu, i rece im:
18. Evo ide u Jerusalim, i sin covjecij bice predan glavarima sveštenickijem i književnicima; i osudice ga na smrt;
19. I predace ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treci dan ustace.
20. Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevih sa svojijem sinovima klanjajuci mu se i moleci ga za nešto.
21. A on joj rece: šta hoceš? Rece mu: Zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.
22. A Isus odgovarajuci rece: Ne znate šta ištete; možete li piti cašu koju cu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: Možemo.
23. I rece im: cašu dakle moju ispicete, i krsticete se krštenjem kojijem se ja krstim; ai da sjedete s desne strane meni i slijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.
24. I kad cuše ostalijeh deset ucenika, rasrdiše se na ta dva brata.
25. A Isus dozvavši ih rece: Znate da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.
26. Ali medu vama da ne bude tako; nego koji hoce da bude veci medu vama, da vam služi.
27. I koji hoce medu vama da bude prvi, da vam bude sluga.
28. Kao što ni sin covjecij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.
29. I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.
30. I gle, dva slijepca sjedahu kraj puta, u cuvši da Isus prolazi povikaše govoreci: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
31. A narod prijecaše im da ucute; a oni još vecma povikaše govoreci: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
32. I ustavivši se Isus dozva ih, i rece: šta hocete da vam ucinim?
33. Rekoše mu: Gospode, da se otvore oci naše.
34. I smilova se Isus, i dohvati se ociju njihovijeh i odmah progledaše oci njihove, i otidoše za njim.
1. I kad se približiše k Jerusalimu i dodoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva ucenika
2. Govoreci im: Idite u selo što je prema vama, i odmah cete naci magaricu privezanu i magare s njom; odriješite je i dovedite mi.
3. I ako vam ko rece što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah ce ih poslati.
4. A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreci:
5. Kažite kceri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magaricinu.
6. I ucenici otidoše, i ucinivši kako im zapovjedi Isus
7. Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih.
8. A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu.
9. A narod koji idaše pred njim i za njim, vikaše govoreci: Osana sinu Davidovu! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
10. I kad on ude u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreci: Ko je to?
11. A narod govoraše: Ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga.
42. I ude Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, a klupe onijeh što prodavahu golubove.
13. I rece im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi naciniste od njega pecinu hajducku.
14. I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih.
15. A kad vidješe glavari sveštenicki i književnici cudesa što ucini, i djecu gdje vicu u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se.
16. I rekoše mu: cuješ li što ovi govore? A Isus rece im: Da! Zar nijeste nikad citali: iz usta male djece i koja sisaju nacinio si sebi hvalu?
17. I ostavivši ih izide na polje iz grada u Vitaniju, i zanoci ondje.
18. A u jutru vracajuci se u grad ogladnje.
19. I ugledavši smokvu jednu kraj puta dode k njoj, i ne nade ništa na njoj do lišca sama, i rece joj: Da nikad na tebi ne bude roda do vijeka. I odmah usahnu smokva.
20. I vidjevši to ucenici diviše se govoreci: Kako odmah usahnu smokva!
21. A Isus odgovarajuci rece im: Zaista vam kaže: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno ucinicete, nego i gori ovoj ako recete: digni se i baci se u more, bice.
22. I sve što uzištete u molitvi vjerujuci, dobicete.
23. I kad dode u crkvu i stade uciti, pristupiše k njemu glavari sveštenicki i starješine narodne govoreci: Kakvom vlasti to ciniš? I ko ti dade vlast tu?
24. A Isus odgovarajuci rece im: I ja cu vas upitati jednu rijec, koju ako mi kažete, i ja cu vama kazati kakvom vlasti ovo cinim.
25. Krštenje Jovanovo otkuda bi? Ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreci: Ako recemo: s neba, reci ce nam: za što mu dakle ne vjerovaste?
26. Ako li recemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka.
27. I odgovarajuci Isusu rekoše: Ne znamo. Rece i on njima: Ni ja vama necu kazati kakvom vlasti ovo cinim.
28. šta vam se cini? covjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome rece: sine! idi danas radi u vinogradu mome.
29. A on odgovarajuci rece: necu; a poslije se raskaja i otide.
30. I pristupivši k drugome rece tako. A on odgovarajuci rece: hocu, gospodaru; i ne otide.
31. Koji je od ove dvojice ispunio volju ocinu? Rekoše mu: Prvi. Rece im Isus: Zaista vam kažem da ce carinici i kurve prije vas uci u carstvo Božije.
32. Jer dode k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete.
33. Drugu pricu cujte: bijaše covjek domacin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i nacini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide.
34. A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove.
35. I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem.
36. Opet posla druge sluge, više nego prije, i uciniše im tako isto.
37. A po tom posla k njima sina svojega govoreci: no stidjece se sina mojega.
38. A vinogradari vidjevši sina rekoše medu sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo.
39. I uhvatiše ga, pa izvedoše na polje iz vinograda, i ubiše.
40. Kad dode dakle gospodar od vinograda šta ce uciniti vinogradarima onijem?
41. Rekoše mu: Zlocince ce zlom smrti pomoriti; a vinograd dace drugijem vinogradarima, koji ce mu davati rodove u svoje vrijeme.
42. Rece im Isus: Zar nijeste nikad citali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem ocima.
43. Za to vam kaže da ce se od vas uzeti carstvo Božije, i dace se narodu koji njegove rodove donosi.
44. I ko padne na ovaj kamen razbice se; a na koga on padne satrce ga.
45. I cuvši glavari sveštenicki i fariseji price njegove razumješe da za njih govori.
46. I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka.
1. I odgovarajuci Isus opet rece im u pricama govoreci: Carstvo je nebesko kao covjek car koji nacini svadbu sinu svojemu.
3. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doci
4. Opet posla druge sluge govoreci: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dodite na svadbu.
5. A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
6. A ostali uhvatiše sluge njegove, naružiše ih. i pobiše ih.
7. I kad to cu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8. Tada rece slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne,
9. Idite dakle na raskršca i koga god nadete, dozovite na svadbu.
10. I izišavši sluge one na raskršca sabraše sve koje nadoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
11. Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje covjeka neobucena u svadbeno ruho;
12. I rece mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on ocutje.
13. Tada rece car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje ce biti plac i škrgut zuba.
14. Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.
15. Tada otidoše fariseji i naciniše vijecu kako bi ga uhvatili u rijeci.
16. I poslaše k njemu ucenike svoje s Irodovcima, te rekoše: ucitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista uciš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.
17. Kaži nam dakle što misliš ti? treba li dati harac cesaru ili ne?
18. Razumjevši Isus lukavstvo njihovo rece: što me kušate, licemjeri?
19. Pokažite mi novac haracki. A oni donesoše mu novac.
20. I rece im: cij je obraz ovaj i natpis?
21. I rekoše mu: cesarev. Tada rece im: Podajte dakle cesarevo cesaru, i Božije Bogu.
22. I cuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.
23. Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga
24. Govoreci: ucitelju! Mojsije rece: ako ko u mre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
25. u nas bješe sedam brace; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.
26. A tako i drugi, i treci, tja do sedmoga.
27. A poslije sviju umrije i žena.
28. O vaskrseniju dakle koga ce od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.
29. A Isus odgovarajuci rece im: Varate se, ne znajuci pisma ni sile Božije.
30. Jer o vaskrseniju niti ce se ženiti ni udavati; nego su kao andeli Božiji na nebu.
31. A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li citali što nam je rekao Bog govoreci:
32. Ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov. i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.
33. I cuvši narod divljaše se nauci njegovoj.
34. A fariseji cuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.
35. I upita jedan od njih zakonik kušajuci ga i govoreci:
36. Ucitelju! koja je zapovijest najveca u zakonu?
37. A Isus rece mu: Ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.
38. Ovo je prva i najveca zapovijest.
39. A druga je kao i ova: ljubi bližega svojeg kao samoga sebe.
40. O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
41. A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus
42. Govoreci: šta mislite za Hrista, cij je sin? Rekoše mu: Davidov.
43. Rece im: Kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreci:
44. Rece Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
45. Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
46. I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeci; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.