1. Tada Isus rece k narodu i ucenicima svojima
2. Govoreci: Na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji.
3. Sve dakle što vam reknu da držite, držite i tvorite; ali što oni cine ne cinite; jer govore a ne cine.
4. Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleca ljudska; a prstom svojijem nece da ih prihvate.
5. A sva djela svoja cine da ih vide ljudi; raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.
6. I traže zacelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,
7. I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!
8. A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braca.
9. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.
10. Niti se zovite ucitelji; jer je u vas jedan ucitelj Hristos.
11. A najveci izmedu vas da vam bude sluga.
12. Jer koji se podiže, ponizice se, a koji se ponižuje, podignuce se.
13. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.
14. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuce udovicke, i lažno se Bogu molite dugo; za to cete vecma biti osudeni.
15. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jedinoga, i kad ga prisvojite, cinite ga sinom paklenijem u dvoje vecijem od sebe.
16. Teško vama vodi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; ako se kune zlatom crkvenijem kriv je.
17. Budale slijepe! šta je vece, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti?
18. I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.
19. Budale slijepe! šta je vece, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
20. Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.
21. I koji se kune crkvom, kune se njom i omijem koji živi u njoj.
22. I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.
23. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo ciniti i ono ne ostavljati.
24. Vodi slijepi koji ocjedujete komarca a kamilu proždirete.
25. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što cistite spolja cašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.
26. Fariseju slijepi! ocisti najprije iznutra i zdjelu da bude i spolja cista.
27. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreceni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvackijeh i svake necistote.
28. Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika.
30. I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
31. Tijem samo svjedocite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
32. I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
33. Zmije, porodi aspidini! kako cete pobjeci od presude u oganj pakleni?
34. Za to evo ja cu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi cete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada.
35. Da dode na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste medu crkvom i oltarom.
36. Zaista vam kažem da ce ovo sve doci na rod ovaj.
37. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim ceda tvoja, kao što kokoš skuplja pilice svoje pod krila, i ne htjeste!
38. Eto ce vam se ostaviti vaša kuca pusta.
39. Jer vam kaže: necete mene vidjeti odsele dok ne recete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.
1. I izišavši Isus idaše od crkve, i pristupiše k njemu ucenici njegovi da mu pokazu gradevinu crkvenu.
2. A Isus rece im: Ne vidite li sve ovo? Zaisto vam kažem: nece ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se nece razmetnuti.
3. A kad sjedaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu ucenici na samo govoreci: Kaži nam kad ce to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka?
4. I odgovarajuci Isus rece im: cuvajte se da vas ko ne prevari.
5. Jer ce mnogi doci u ime moje govoreci: ja sam Hristos. I mnoge ce prevariti.
6. cucete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak.
7. Jer ce ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i bice gladi i pomori, i zemlja ce se tresti po svijetu.
8. A to je sve pocetak stradanja.
9. Tada ce vas predati na muke, i pobice vas, i svi ce narodi omrznuti na vas imena mojega radi.
10. I tada ce se mnogi sablazniti, i drug druga izdace. i omrznuce drug na druga.
11. I izici ce mnogi lažni proroci i prevarice mnoge.
12. I što ce se bezakonje umnožiti, ohladnjece ljubav mnogijeh.
13. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
14. I propovjedice se ovo jevandelije o carstvu po svemu svijetu za svjedocanstvo svijem narodima. I tada ce doci pošljedak.
15. Kad dakle ugledate mrzost opušcenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome (koji cita da razumije):
16. Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore,
17. I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuci;
18. I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.
19. A teško trudnima i dojilicama u te dane.
20. Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu;
21. Jer ce biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta do sad niti ce biti;
22. I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratice se dani oni.
23. Tada ako vam ko rece: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte.
24. Jer ce izici lažni hristosi i lažni proroci, i pokazace znake velike i cudesa da bi prevarili, ako bude moguce, i izbrane.
25. Eto vam kazah naprijed.
26. Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte.
27. Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki ce biti dolazak sina covjecijega.
28. Jer gdje je strvina onamo ce se i orlovi. kupiti.
29. I odmah ce po nevolji dana tijeh sunce pomrcati i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.
30. I tada ce se pokazati znak sina covjecijega na nebu; i tada ce proplakati sva plemena na zemlji, i ugledace sina covjecijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom.
31. I poslace andele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabrace izbrane njegove od cetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.
32. Od smokve naucite se prici: kad se vec njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto.
33. Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.
34. Zaista vam kaže: ovaj naraštaj nece proci dok se ovo sve ne zbude.
35. Nebo i zemlja proci ce, ali rijeci moje nece proci.
36. A o danu tome i o casu niko ne zna ni andeli nebeski, do otac moj sam.
37. Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako ce biti i dolazak sina covjecijega.
38. Jer kako što pred potopom jedahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje ude u kovceg,
39. I ne osjetiše dok ne dode potop i odnese sve; tako ce biti i dolazak sina covjecijega.
40. Tada ce biti dva na njivi; jedan ce se uzeti, a drugi ce se ostaviti.
41. Dvije ce mljeti na žrvnjevima; jedna ce se uzeti, a druga ce se ostaviti.
42. Stražite dakle, jer ne znate u koji ce cas doci Gospod vaš.
43. Ali ovo znajte: kad bi znao domacin u koje ce vrijeme doci lupež, cuvao bi i ne bi dao potkopati kuce svoje.
44. Za to i vi budite gotovi; jer u koji cas ne mislite doci ce sin covjecij.
45. Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok?
46. Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov nade da izvršuje tako.
47. Zaista vam kažem: postavice ga nad svijem imanjem svojijem.
48. Ako li taj rdavi sluga rece u srcu svome: nece moj gospodar još za dugo doci;
49. I pocne biti svoje drugare, a jesti i piti s pijanicama;
50. Doci ce gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u cas kad ne misli.
51. I rasjeci ce ga napola, i dace mu platu kao i licemjerima; ondje ce biti plac i škrgut zuba.
1. Tada ce biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i izidoše na susret ženiku.
2. Pet od njih bijahu mudre a pet lude.
3. I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja.
4. A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima.
5. A buduci da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.
6. A u ponoci stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret.
7. Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje.
8. A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoce da se ugase.
9. A mudre odgovoriše govoreci: da ne bi ne dostao i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi.
10. A kad one otidoše da kupe, dode ženik, i gotove udoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata.
14. A poslije dodoše i one druge djevojke govoreci: gospodaru! gospodaru! otvori nam.
42. A on odgovarajuci rece im: zaista vam kaže: ne poznaje vas.
13. Stražite dakle, jer ne znate dana ni casa u koji ce sin covjecij doci.
14. Jer kako što covjek polazeci dozva sluge svoje i predade im blago svoje;
45. I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a trecemu jedan, svakome prema njegovoj moci; i otide odmah.
46. A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta.
17. Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva.
18. A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega.
19. A po dugom vremenu dode gospodar tijeh sluga, i stade se racuniti s njima.
20. I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreci: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima.
21. A gospodar njegov rece mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem cu te postaviti; udi u radost gospodara svojega.
22. A pristupivši i onaj što je primio dva talanta rece: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima.
23. A gospodar njegov rece mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem cu te postaviti; udi u radost gospodara svojega.
24. A pristupivši i onaj što je primio jedan talant rece: gospodaru! znao sam da si ti tvrd covjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;
25. Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.
26. A gospodar njegov odgovarajuci rece mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnje gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:
27. Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.
28. Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta.
29. Jer svakome koji ima, dace se, i preteci ce mu; a od onoga koji nema, i što ima uzece se od njega.
30. I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje ce biti plac i škrgut zuba.
31. A kad dode sin covjecij u slavi svojoj i svi sveti andeli s njime, onda ce sjesti na prijestolu slave svoje.
32. I sabrace se pred njim svi narodi, i razlucice ih izmedu sebe kao pastir što razlucuje ovce od jaraca.
33. I postavice ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve.
34. Tada ce reci car onima što mu stoje s desne strane: hodite, blagosloveni oca mojega! primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.
35. Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me;
36. Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obidoste me; u tamnici bijah, i dodoste k meni.
37. Tada ce mu odgovoriti pravednici: govoreci: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo?
38. Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenemo?
39. Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dodosmo k tebi?
40. I odgovarajuci car reci ce im: zaista vam kažem: kad uciniste jednome od ove moje najmanje brace, meni uciniste.
41. Tada ce reci i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vjecni pripravljeni davolu i andelima njegovijem.
42. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me;
43. Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obidoste me.
44. Tada ce mu odgovoriti i oni govoreci: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te?
45. Tada ce im odgovoriti govoreci: zaista vam kažem: kad ne uciniste jednome od ove moje male brace, ni meni ne uciniste.
46. I ovi ce otici u muku vjecnu, a pravednici u život vjecni.
1. I kad svrši Isus sve rijeci ove, rece ucenicima svojima:
2. Znate da ce do dva dana biti pasha, i sina covjecijega predace da se razapne.
3. Tada skupiše se glavari sveštenicki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenickoga po imenu Kajafe;
4. I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili.
5. I govorahu: Ali ne o prazniku da se ne bi narod pobunio.
6. A kad Isus bješe u Vitaniji u kuci Simona gubavoga,
7. Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjedaše za trpezom.
8. A kad vidješe to ucenici njegovi, rasrdiše se govoreci: Za što se cini taka šteta?
9. Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima.
10. A kad razumje Isus, rece im: šta smetate ženu? Ona ucini dobro djelo na meni.
11. Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.
12. A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi.
13. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevandelije po svemu svijetu, kazace se i to za spomen njezin što ucini ona.
14. Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenickijem,
15. I rece: šta cete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika.
16. I od tada tražaše zgodu da ga izda.
17. A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše ucenici k Isusu govoreci: Gdje ceš da ti zgotovimo pashu da jedeš?
18. A on rece: Idite u grad k tome i tome, i kažite mu: ucitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe cu da ucinim pashu s ucenicima svojijem.
19. I uciniše ucenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.
20. A kad bi u vece, sjede za trpezu sa dvanaestoricom.
21. I kad jedahu rece im: Zaista vam kaže; jedan izmedu vas izdace me.
22. I zabrinuvši se vrlo poceše svaki govoriti mu: Da nijesam ja, Gospode?
23. A on odgovarajuci rece: Koji umoci sa mnom ruku u zdjelu onaj ce me izdati.
24. Sin covjecij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome covjeku koji izda sina covjecijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj covjek.
25. A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuci rece: Da nijesam ja, ravi? Rece mu: Ti kaza.
26. I kad jedahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše ucenicima, i rece: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
27. I uze cašu i davši hvalu dade im govoreci: Pijte iz nje svi;
28. Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja ce se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha..
29. Kaže vam pak da ne cu od sad piti od ovoga roda vinograde koga do onog dana kad cu piti s vama novoga u carstvu oca svojega.
30. I otpojavši hvalu izidoše na goru Maslinsku.
31. Tada rece im Isus: Svi cete se vi sablazniti o mene ovu noc; jer u pismu stoji: udaricu pastira i ovce od stada razbjeci ce se.
32. A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
33. A Petar rece mu: Ako se i svi sablazne o tebe ja se ne cu nikad sablazniti.
34. Rece mu Isus: Zaista ti kaže: nocas dok pijetao ne zapjeva tri puta ceš me se odreci.
35. Rece njemu Petar: Da bih znao i umrijeti s tobom ne cu te se odreci. Tako i svi ucenici rekoše.
36. Tada dode Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i rece ucenicima: Sjedite tu dok ja ide tamo da se pomolim Bogu.
37. I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poce tužiti.
38. Tada rece im Isus: žalosna je duša moja do smrti; pocekajte ovdje, i straži sa mnom.
39. I otišavši malo pade na lice svoje moleci se i govoreci: Oce moj! ako je moguce da me mimoide caša ova; ali opet ne kako ja hocu nego kako ti.
40. I došavši k ucenicima nade ih gdje spavaju, i rece Petru: Zar ne mogoste jedan cas postražiti sa mnom?
41. Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srcan ali je tijelo slabo.
42. Opet po drugi put otide i pomoli se govoreci: Oce moj! ako me ne može ova caša mimoici da je ne pije, neka bude volja tvoja.
43. I došavši nade ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oci otežale.
44. I ostavivši ih otide opet treci put te se pomoli govoreci one iste rijeci.
45. Tada dode k ucenicima svojijem i rece im: Jednako spavate i pocivate; evo se približi cas, i sin covjecij predaje se u ruke grješnika.
46. Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.
47. I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, dode, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenickijeh i starješina narodnijeh.
48. A izdajnik njegov dade im znak govoreci: Koga ja cjelivam onaj je; držite ga.
49. I odmah pristupivši k Isusu rece: Dobro jutro, ravi! i cjeliva ga.
50. A Isus rece mu: Prijatelju! šta ceš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.
51. I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenickoga, i odsijece mu uho.
52. Tada rece mu Isus: Vrati nož svoj namjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža ce izginuti.
53. Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona andela?
54. Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude?
55. U taj cas rece Isus ljudima: Kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uceci u crkvi, i ne uhvatiste me.
56. A ovo sve bi da se zbudu pisma prorocka. Tada ucenici svi ostaviše ga, i pobjegoše.
57. A oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenickome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.
58. A Petar idaše za njim iz daleka do dvora poglavara sveštenickoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.
59. A glavari sveštenicki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedocanstva na Isusa da bi ga ubili;
60. I ne nadoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne nadoše. Najposlije dodoše dva lažna svjedoka.
61. I rekoše: On je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naciniti je.
62. I ustavši poglavar sveštenicki rece mu: Zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoce?
63. A Isus mucaše. I poglavar sveštenicki odgovarajuci rece mu: Zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?
64. Rece mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: odsele cete vidjeti sina covjecijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
65. Tada poglavar sveštenicki razdrije haljine svoje govoreci: Huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad custe hulu njegovu.
66. šta mislite? A oni odgovarajuci rekoše: Zaslužio je smrt.
67. Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške
68. Govoreci: Proreci nam, Hriste, ko te udari?
69. A Petar sjedaše na polju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreci: I ti si bio s Isusom Galilejcem.
70. A on se odrece pred svima govoreci: Ne znam šta govoriš.
71. A kad izide k vratima ugleda ga druga, i rece onima što bijahu ondje: I ovaj bješe s Isusom Nazarecaninom.
72. I opet odrece se s kletvom: Ne znam tog covjeka.
73. A malo po tom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: Va istinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje.
74. Tada se poce kleti i preklinjati da ne zna tog covjeka. I odmah zapjeva pijetao.
75. I opomenu se Petar rijeci Isusove što mu je rekao: Dok pijetao ne zapjeva tri puta ceš me se odreci. I izišavši na polje plaka gorko.
1. A kad bi u jutru, uciniše vijecu svi glavari sveštenicki i starješine narodne za Isusa da ga pogube.
2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.
3. Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenickijem i starješinama
4. Govoreci: Ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti ceš vidjeti.
5. I bacivši srebrnike u crkvi izide, i otide te se objesi.
6. A glavari sveštenicki uzevši srebrnike rekoše: Ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.
7. Nego se dogovoriše te kupiše za njih loncarevu njivu za groblje gostima.
8. Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.
9. Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreci: I uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
10. I dadoše ih za njivu loncarevu, kao što mi kaza Gospod.
11. A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreci: Ti li si car Judejski? A Isus rece mu: Ti kažeš.
12. I kad ga tužahu glavari sveštenicki i starješine, ništa ne odgovori
13. Tada rece mu Pilat: cuješ li šta na tebe svjedoce?
14. I ne odgovori mu mi na jednu rijec tako da se sudija divljaše vrlo.
15. A o svakom prazniku pashe bijaše obicaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoce.
16. A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.
17. I kad se sabraše, rece im Pilat: Koga hocete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?
18. Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.
19. A kad sjedaše u sud, poruci mu žena njegova govoreci: Nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
20. A glavari sveštenicki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.
21. A sudija odgovarajuci rece im: Koga hocete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22. Rece im Pilat: A šta cu ciniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne.
23. Sudija pak rece: A kakvo je zlo ucinio? A oni iz glasa povikaše govoreci: Da se razapne.
24. A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veca buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreci: Ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika; vi cete vidjeti.
25. I odgovarajuci sav narod rece: Krv njegova na nas i na djecu našu.
26. Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
27. Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše nanj svu cetu vojnika.
28. I skuvavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.
29. I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreci: Pomoz, Bog, care Judejski!
30. I pljunuvši nanj uzeše treku i biše ga po glavi.
31. I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
32. I izlazeci nadoše covjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.
33. I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,
34. Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuci, i okusivši ne htje da pije.
35. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;
36. I sjedahu ondje te ga cuvahu.
37. I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car Judejski.
38. Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.
39. A koji prolažahu huljahu nanj mašuci glavama svojima.
40. I govoreci: Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana nacinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, sidi s krsta.
41. A tako i glavari sveštenicki s književnicima i starješinama podsmijevajuci se govorahu:
42. Drugima pomože, a sebi ne može pomoci. Ako je car Izrailjev, neka side sad s krsta pa cemo ga vjerovati.
43. On se uzdao u Boga; neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.
44. Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.
45. A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
46. A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreci: Ili! ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! za što si me ostavio?
47. A neki od onijeh što stajahu ondje cuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.
48. I odmah otrca jedan od njih te uze sunder, i napuni octa, pa natace na trsku, te ga pojaše.
49. A ostali govorahu: Stani da vidimo hoce li doci Ilija da mu pomože.
50. A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.
51. I gle, zavjes crkveni razdrije se na dvoje od gornjega kraja do donjega;i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
52. I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
53. I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom udoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54. A kapetan i koji s njim cuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreci: Zaista ovaj bijaše sin Božij.
55. I ondje bijahu i gledahu iz daleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služite mu.
56. Medu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.
57. A kad bi u vece, dode covjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoder bio ucenik Isusov.
58. Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
59. I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno cisto;
60. I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.
61. A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjedahu prema grobu.
62. Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenicki i fariseji kod Pilata
63. I rekoše: Gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustacu.
64. Za to zapovjedi da se utvrdi grob do trecega dana da ne dodu kako ucenici njegovi nocu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i bice pošljednja prijevara gora od prve.
65. Rece im Pilat: Evo vam straže, pa idite utvrdite kako znate.
66. A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob i zapecatiše kamen.
1. A po veceru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje dode Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob.
2. I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer andeo gospodnji side s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata i sjedaše na njemu.
3. A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg.
4. I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi.
5. A andeo odgovarajuci rece ženama: Ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite.
6. Nije ovdje; jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod.
7. Pa idite brže te kažite ucenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on ce pred vama otici u Galileju; tamo cete ga vidjeti. Eto ja vam kazah.
8. I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave ucenicima njegovijem.
9. A kad idahu da jave ucenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreci: Pomoz, Bog! A one pristupivši uhvativši se za noge njegove i pokloniše mu se.
10. Tada rece im Isus: Ne bojte se; idite te javite braci mojoj neka idu u Galileju; i tamo ce me vidjeti.
11. A kad idahu, gle, neki od stražara dodoše u grad i javiše glavarima sveštenickijem sve što se dogodilo.
12. I oni sastavši se sa starješinama uciniše vijecu, i dadoše vojnicima dovoljno novaca.
13. Govoreci: Kažite: ucenici njegovi dodoše nocu i ukradoše ga kad smo mi spavali.
14. I ako to cuje sudija, mi cemo njega umiriti, i nacini da vama ništa ne bude.
15. A oni uzevši novce uciniše kao što su nauceni bili. I razglasi se ova rijec po Civutima i do danas.
16. A jedanaest ucenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus.
17. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše.
18. I pristupivši Isus rece im govoreci: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.
19. Idite dakle i naucite sve narode krsteci ih va ime oca i sina i svetoga Duha,
20. Uceci ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u svake dane do svršetka vijeka. Amin.