BEHAR broj 34, Slikar Omer Mujadzic, pise akademik Matko Peic Croatia, Bosnia

BEHAR - bosnjacki casopis za kulturu i drustvena pitanja

Prvi bosnjacki casopis na Internet mrezi - Pretplatite se Posaljite E-mail

BEHAR, dvomjesecni bosnjacki casopis za kulturu i drustvena pitanja

Broj 34

Kazalo

Alija Izetbegovic,
Islam je najbolji muslimani to nisu

Fahrudin Novalic,
Bosnjaci europski muslimani

Akademik Matko Peic Slikar Omer Mujadzic

Zdravko Malic,
Sva mi Bosna

Prva strana

Broj 31
Broj 32/33
Broj 35
Broj 36
Broj 37
Broj 38

Galerija slika

Pretplata i adresa

E-mail

Nas i svjetski

Slikar Omer Mujadzic

Bosanska Gradiska 1903. - Zagreb 1991.

pise: akademik Matko Peic

U ateljeu Omera Mujadzica vladaju dvije vrednote koje vladaju i njegovim stvaranjem: red i cistoca. Siroki prozor bez ornamentiranog ili bojadisanog zastora. Jedini mu je ukras zeljezni okvir. U ateljeu nigdje dragih ateljerskih sitnica: rastrkanih bocica sa sarenim naljepnicama, bizarnih draperija ili mrlja uljene boje na podu, zidu ili staklu, uopce nista od "ateljerske atmosfere". To je jedan veliki prostor u zagrebackoj Akademiji likovnih umjetnosti. Poslije korekture studentskih crteza, odlozivsi u sebi sve skolsko, Mujadzic dolazi ovamo, osjetljiv za rad u sebi i svom stvaranju, i stvara red u svojim slikama. Sve stvari: paravan, stol, ormar, stalak, pokazuju vizualnu bit svoje prirode: jasan crtez, ciste plohe i puni volumen. Na stolu okupani kistovi, zasiljene olovke, poredane tube boja i s paznjom postavljena kutija pastela. U jednom uglu sobe nakupilo se najvise cistoce. Tu je gipsana Venera. »uva je prozirni papir prebacen preko lica i grudi. Od tog, u casu, stara bocica djeluje kao buket svjezeg jasmina. Prekoputa nje na stolu sve upravo blista od sresenosti. Naime, pogled se zaustavlja na reprodukciji slike kralja svih slikara, Velasqueza, velikog majstora slikarskog reda. Izmesu svega toga krece se Omer Mujadzic sa sresenom srebrnkastom kosom, jasnih ociju iza cistih naocala, pazljiv da pokretom tijela, lica ili glasa ne povrijedi tu harmoniju oko sebe ili na sebi.

Otvara ormar, vadi slike. Prikazuju interieure, figure, aktove, pejzaze i mrtve prirode s cvijecem, vecinom u tehnici ulja. Prvi pogled vec otkriva da Mujadzic slikar slika kao sto Mujadzic crtac crta: redom. Bistar crtez, ciste plohe i jasni volumeni. U najboljim trenucima, osobito na figurama, stalozile su se linije i boje sjajnim mirom, slicnim onom koji karakterizira Corotovo slikarstvo. »ini se da je bitna rijec kojom bi se mogao oznaciti Mujadzicev napor s bojom u ovo posljednje doba: smirivanje. Uzeo je motiv upravo izazovan u boji: buket raznobojnog cvijeca. I bas na takvom motivu razvio je likovni tekst sretne koloristicke stalozenosti. Disciplinirao pigment, uskladio uljenu bojinu materiju, oduhovio je postupak. Neki fini dah koloristickog reda ovio je pojedine njegove figure, narocito bukete. Sigurno je prisutnost tog koloristickog reda i slikanja stalozenim dahom navelo slikara da osim ulja posegne i za jednim materijalom koji su i starije i novije hrvatsko slikarstvo poznavali u vrlo rijetkim slucajevima: za pastelom. Mujadzic je njima naslikao Autoportret. Sve ono sto smo istakli kao Mujadzicevu originalnost u crti i boji, osjecaj za planski razvoj izraza, ovdje upravo blista. Nigdje pastelne magle, zbunjenost ekscesa - sve zivi od lijepe jasnoce, paznje i reda. Tonovi se ne vezu samo kauzalno jedan uz drugog, nego cak i jedan ispod drugog. Slika od njih dise kao jedinstveni organizam.

Mujadzic je rodjen 1. veljace 1903. u Bosanskoj Gradiski. Kad bi se ispitivala djetinjstva nasih slikara, vidjelo bi se da su ti djecaci u casu primanja olovke u ruku primili na sebe i sve one teskoce kojima je nasa nerazvijena okolina u proslosti tretirala odraslog umjetnika. Polazeci osnovnu skolu u rodnom mjestu, zatim u Derventi, i jos nekim manjim mjestima, a crtajuci sa sve vecom upornoscu, Mujadzic je godine 1919. dospio u Zagreb na Akademiju likovnih umjetnosti. Profesori su mu bili, mesu ostalim, i Ferdo Kovacevic i mladi Ljubo Babic. Zavrsivsi Zagrebacku akademiju s kiparom Antunom Augustincicem, posao je godine 1926. u Pariz. Nisu imali nista u dzepu, ali su imali sve u srcu. Na prijamnom ispitu na Academie des arts decoratifs bili su najbolji. Rektor im je saopcio da su prejaki za njegovu skolu i preporucio ih je za École des beaux arts. Tu su crtali disciplinom za koju je Mujadzic nasao sretan izraz: "rezim gipsa". Njemu je osobito omiljela grcka arhajska plastika, njezina jasnoca, linija i cistoca volumena. No te vrednote nije dospio crtati. Sef mulaza Max Roger tjerao je ucenike da crtaju "prahom olovke muzejsku prasinu strunjenu u oko Apolona". Mujadzic je bjezao u Louvre pred crteze Leonarda i Ingresa. Nije samo crtacki purizam bio uzrok da je stao bas pred listove ove dvojice genijalnih majstora linije. Uzrok je pomalo bilo i njegovo djetinjstvo. Isprva naivno u motivu, a onda sve dublje likovno. Mujadzic je, naime, opazio slicnost izmesu mramornog plasta na grckoj djevojci i nabora na svilenom bosanskom plastu svoje sestre: "Gledajuci grcki mramor u Louvreu sjecao sam se svoje sestre, njezinog svilenog plasta, kojim teku linije pune tijela." Sjecao se i njezinog blijedog lica stojeci pred grckim urnama, koje na tamnom profinjenom volumenu nose tanki njezni crtez.

U tom grckom mramornom plastu s "linijama punim tijela" i u tim tamnim volumenima urna kriju se dakle crtacke tajne mladog crtaca. Umorila ga je akademija te je godine 1929. otisao u Bois de Vincennes. Tu je imao atelje s Grdanom i Tompom. Ulica je zamijenila muzejski hodnik, a vecernji tecajevi za akt kraj Café de la Rotonde jutarnje posjete Ingresu. Time se Mujadzic ipak nije udaljio potpuno od Louvrea. »ak, kroz ulicu mu se jos vise priblizio. Nasao je nove prijatelje. Kaze: "Jedan Rembrandtov bakropis bio je za mene preokret." Poceo je traziti liniju koja ne opisuje volumen, nego ga izrazava. Unutrasnjost Rembrandtova Rasjecenog vola svojim naslikanim kostima, mesom, zilama i krvlju poucila ga je vise nego akademijina predavaonica u kojoj je slusao anatomiju, perspektivu, tehnologiju i estetiku. Taj jedan od najljepsih interieura sto ga je naslikala ljudska ruka, i unutrasnji sjaj El Grecova Djecaka uz St. Louisa - to su bile dvije velike uspomene koje je donio iz Pariza u domovinu.

Valjda zato sto je umio crtati cak i prasinu u oku Apolona, dobio je mjesto u zagrebackom Arheoloskom muzeju. Crtajuci staro slomljeno kamenje nije se dao slomiti. Ubrzo je uspio uvesti u galeriju svoju Sestru, sliku koja je uz Becicev Polukat, iz galerije u Buenos Airesu, najskladnije sto je neoklasicisticka estetika ostavila nasem slikarstvu. Poslije cetiri godine rada u Arheoloskom muzeju, odnoseci za uspomenu crni odljevak djevojacke glave iz solinskih rusevina i oslabljen vid, dosao je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je i danas profesor.

U dnu svog slikarskog bica Omer Mujadzic je crtac. Moze se reci da je crtac kakvog smo jucer rijetko imali, a danas ga gotovo nemamo. Naime, to je crtac kojemu crtez nije, kao vecini nasih suvremenih umjetnika, samo predradnja slikanju ili samo sredstvo za brze vizuelne biljeske. Njemu je crtez isto kao slika: studija. On je majstor crteza, za kojeg se moze reci da je proveo cijeli zivot u upoznavanju prirode svog crtackog instrumenta. Njegov instrument je olovka. Poznaje olovku kao sto neki muzicki virtuoz poznaje svoj instrument: violinu ili glasovir. Zna njezine u svjetlu najvise i u sjeni najnize tonove. Zna njezinu tvrdocu, britkost, i njezinu barsunastu mekocu. Poznaje njezino uporno inzistiranje i njezinu nonsalantnu lakocu. Taj osjetljivi Mujadzicev sluh za cud pa i cudljivost olovke kao crtackog instrumenta vjerojatno imaju i poneki nasi drugi slikari, ali nemaju, uz tu osjetljivost za instrument, nesto vise sto Mujadzic posjeduje u velikoj mjeri. To je Mujadzicev talenat za crtacku metodu. Gledajuci njegov crtez ljudske glave ili tijela, gledalac ima uz uzivanje u lijepoj crtackoj instrumentaciji i poseban estetski osjecaj: kako je sve to jednim sigurnim odnosom emocije i intelekta - planirano! »istoca u dozivljaju i red u izrazu. Jasan pogled oka i bistra kretnja ruke. Crte su uzrocno vezane. »etiri-pet kad se nasu u jednom ensembleu djeluju kao tri-cetiri cisto proste recenice, u kojima je jedan sresen i jasan duh izrazio svoj rafinirani osjecaj i bogatu misao. Onima nasim suvremenicima, koji su htjeli jucer u svijetu a danas kod nas, spaliti Anatolea Francea, i kojima nije knjizevni ideal obicnim rijecima pisati neobicne stvari, nego obratno: neobicnim rijecima govoriti sasvim obicne stvari - razumljivo je da ljepota Mujadziceva sresenog i jasnog crteza ne predstavlja vrednotu. Sresenost opservacije i odresenost izraza u tom crtezu upravo su egzemplarna suprotnost nasim brojnim slikarskim suvremenicima, njihovoj anarhicnoj opservaciji i jos anarhicnijem izrazu.

Crtez je u likovnoj kreaciji fenomen koji je jedino egzistentan ukoliko je plod odresenosti. Crtac u biti znaci biti odresen. Crtez O. Mujadzica sadrzi niz elemenata koji karakteriziraju djela autenticnih crtaca. U prvom redu lirizam jezgrovitosti. Stilski, taj se njegov crtez kretao prije nekih tridesetak godina u jednom lijepom originalnom crtackom tonu na liniji Ingres-Modigliani. Steta sto je, po rijecima autora, veci dio tog crtackog opusa nestao.

Omer Mujadzic je vrijedna likovna licnost u nasem suvremenom likovnom zivotu s odresenim profilom. Jasnoca i vrijednost tog profila doci ce sigurno do izrazaja u onim momentima kad se bude nemir suvremenog naseg likovnog zivota stisao i kad historija bude odresivala kvalitetu pojedinog umjetnika iskljucivo na osnovi onog sto je ostvario, a ne na osnovi slikarskog smjera kojem je za zivota pripadao.

(1968.)

akademik Matko Peic

Kazalo - Sadrzaj
Alija Izetbegovic, Islam je najbolji muslimani to nisu Fahrudin Novalic, Bosnjaci europski muslimani Akademik Matko Peic Slikar Omer Mujadzic Zdravko Malic, Sva mi Bosna	Prva strana Broj 31 Broj 32/33 Broj 35 Broj 36 Broj 37 Broj 38 Galerija slika Pretplata i adresa E-mail
Pogledajte osobnu stranicu urednika Behara! Pritisnite na donju sliku. ww

Stranicu napravio Ahmet Kurt