Broj 35
VII-VIII 1997.
Kazalo
Uvodnik broja;
Ibrahim Kajan
Mrznja papirnatih krizara
Tone Bringa
BITI MUSLIMAN NA BOSANSKI NACIN
Edib Muftic
Osvrt na knjigu BITI MUSLIMAN NA BOSANSKI NACIN
Broj 31
Broj 32/33
Broj 34
Broj 36
Broj 37
Broj 38
Beharova galerija
slika
Pretplata i adresa
E-mail
|
 |
Edib Muftic
BITI MUSLIMAN NA BOSANSKI NACIN
Osvrt na knjigu Tone Bringa
|
Knjiga Biti musliman na bosanski nacin nasla se medju bestsellerima prvo
na americkom, a zatim i na engleskom trzistu pod izvornim naslovom Being
Muslim the Bosnian Way, godine 1995, a vec 1997. u izdanju sarajevskog
casopisa Dani, i na bosanskom jezku u izvanredno uspjelom prijevodu
Senade Kreso.
Autorica knjige, u stvari vrlo iscrpne studije pod spomenutim naslovom,
je Norvezanka Tone Bringa, socijalni antropolog s obranjenom
disertacijom iz svog znanstvenog podrucja na uglednoj London School of
Economics. Spomenimo da je prestizni americki akademski casopis Choice
proglasio studiju dr. Bringe jednim od najznacajnijih znanstvenih
antropoloskih djela u 1996. godini.
Dr. Bringa nam je vec od ranije poznata, kad nas je u Kulturnom drustvu
Bosnjaka Hrvatske Preporod u Zagrebu pocastila, jos prije otprilike tri
godine, prikazivanjem svog dokumentarnog filma "Svi smo mi susjedi" koji
je na liniji njezine studije, i tako nas priblizila svom podrucju
interesa. Poslije projekcije filma imali smo priliku porazgovarati s
autoricom koja je zracila nekom posebnom naklonoscu prema Bosni i
ostavila utisak poznavatelja i nekih najosjetljivijih antropoloskih i
socijalnih znacajki i karakternih osobina stanovnika Doline, sela koje
pod tim imenom postoji samo u studiji dr. Bringe, a stvarno pod svojim
pravim imenom, koje nam, uzgred budi receno, nije otkrila a, kako sama
kaze, nalazi se "u bosanskom dijelu Bosne i Hercegovine", svakako u
srednjoj Bosni u blizini Visokog.
Dr. Bringa, danas Mrs. Galbraith (nakon udaje za g. Petera Galbraitha,
donedavno americkog veleposlanika u Republici Hrvatskoj), pocela je
svoja temeljita istrazivanja jos 1986. kao dio priprema svoje doktorske
radnje. Godine 1987. provela je tri mjeseca u Etnografskom odjeljenju
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, kada je uz niz teskoca uspjela dobiti
dozvolu za duzi studijski boravak u jednom selu u Bosni s namjerom da
istrazuje socijalni polozaj ruralne bosanske zene. Tadasnje vlasti bile
su sumnjicave prema svakom strancu, te nije cudo da je dr. Bringa bila
prvi strani naucnik kojoj je takav boravak odobren. Najvjerojatnije je
dr. Bringa svojim izvanredno finim nacinom ophosenja s ljudima, a
posebno i zanimljivoscu svoje licnosti, svojim znanjem i erudicijom kao
mlada znanstvenica uspjela ono sto je u tadasnjim okolnostima bilo
izvanredno tesko.
Napisati prikaz knjige Biti musliman na bosanski nacin trazi visekratno
pomno citanje (engleski perusal, perusing) cijelog teksta a i pojedinih
dijelova posebno. Knjiga mozda predstavllja do sada najiscrpniju studiju
o muslimanima na mikro uzorku u jednom bosanskom selu. Naslov studije i
knjige, mesutim, sugerira i implicira da se rezultate i zakljucke dr.
Bringe moze primijenjiti na cijelu Bosnu.
Odustavsi od pisaja opsirnijeg eseja, svoja cu zapazanja ograniciti i u
opisivanju sazeti za ovu trenutnu svrhu.
Zanimljivo je da je autorica svoja istrazivanja usmjerila prvenstveno
prema dijelu muslimanskog stanovnistva na spomenutom podrucju, prije
svega prema zeni muslimanki. Odgovor moramo potraziti sami jer, koliko
znam, u knjizi autorica ne daje o tome neko objasnjenje. Dr. Bringa
inace biljezi i naglasava znacajna odstupanja u gledistima, shvacajima i
ponasanju kod muslimanki i kod katolkinja toga kraja da bi istakla
razlike, odnosno specificne elemente karakteristicne za muslimansku
stranu. Vrlo znano pri tome barata izrazima kao sto su tevhid, sihiri,
zapisi, dzini, sejtani, evlije, istihare i nafile-namaz, sufijske hodze
i drugo.
Medjutim, ono sto nas kao bosanske muslimane mora zabrinuti, to su opseg
i ucestalost praznovjernih i neracionalnih radnji i sklonosti koje je
autorica precizno snimila u istrazenoj sredini i koje, usput receno,
islam (ili kako sam autorica kaze "oficijelni" islam) osusuje kao
iracionalne i grijesne i ne tolerira ih. Posebno zabrinjava pojava
obracanja za pomoc uglednim mrtvima da budu posrednici kod Boga, sto se
i islamu smatra teskim bogohuljenjem, a kult mrtvih nije znacajka islama
u Bosni kod muslimana Hanefijske pravne skole (mezheba). Na svoju veliku
zalost nasao sam da autorica na najmanje tri mjesta u knjizi zakljucuje
da je kult mrtvih (poznat i kao kult dobrih, mucenika, ili svetaca)
izrazita i vrlo rasirena znacajka i pojava u islamu na svim
meridijanima.
Ako tako nesto pise u jedno vrlo iscrpno izrasenoj studiji cija se
autorica koristila temeljitom i pedantnom istrazivackom metodom jedne
zapadne, u ovom slucaju norveske skole (nazalost, muslimani su napustili
temeljitost nekadasnje svoje originalne metodologije istrazivanja
ranijih ili prvih islamskih naucnika, o.a), onda moramo ostati u
najmanju ruku zapanjeni i osjetiti se zatecenima.
Da ne bismo posumnjali u doobronamjernost i naklonost dr. Bringe,
citirat cemo jedno od najljepsih i najdojmljivijih mjesta ove vrijedne
studije, kad autorica govori o razlicitosti shvacanja pojma pripadnosti
nekoj naciji, o tzv. nacionalnoj samoidentifikaciji, i to na jednoj
strani od Hrvata (bosanskih katolika), pa i Srba (bosanskih
pravoslavaca), a na drugoj strani kod Bosnjaka (bosanskih muslimana):
"Moje je misljenje da bi se kolektivni identitet bosanskih Muslimana
mogao osporavati samo stoga sto su Muslimani svoj identitet razumijevali
i tumacili u razlicitom idiomu nego sto je to bio slucaj sa Srbima i
Hrvatima. (...) Nasuprot onom sto se cinilo da su vjerovali gore
spomenuti naucnici (srpski i hrvatski, kao i njihovi politicari, o.a),
za Muslimane sa kojima sam zivjela nije se radilo o tome da li zele
priznati ko su oni u stvari - oni su veoma dobro znali ko su - vec se
prije radilo o tome da mit o necijem porijeklu nije bio potreban, niti
je bio preduslov da bi covjek bio svjestan svoga identiteta. Tu su se
Srbi i Hrvati, koji su tezili svojoj nacionalnoj drzavi i bili
usredsreseni na svoj etnos, razlikovali od bosanskih Muslimana. Mesu
Muslimanima, zajednicki identitet nije visen kroz idiom zajednicke krvi
i mita o zajednickom korijenu, sto se tako cesto priziva u diskursu o
etnickom i nacionalnom identitetu drugih europskih naroda. Simbol krvi
koji se odnosi na zajednicke pretke, koriste, na primjer, bosanski Srbi.
(...) Muslimani su, s druge strane, govorili o svom kolektivnom
identitetu u idiomu koji nije naglasavao porijeklo ('etniciet') i koji
se, umjesto toga, usredsresivao na zajednicku sredinu, kulturne obicaje,
zajednicko osjecanje i zajednicko iskustvo. Etnografi su, na primjer,
zapazili da su ruralni Muslimani malo znali, ili se malo zanimali za
svoju genealogiju u poresenju sa bosanskim Srbima ili Hrvatima
(Lockwood, 1975a). Za Muslimane je njihov identitet proizlazio
prvenstveno iz sredine u kojoj su rasli i koju su dijelili. To je
znacilo rasti u domacinstvu u kojem je moral bio baziran na islamu, sto
je, opet, znacilo djetetu dati ime koje je podsjecalo na porijeklo i,
kao sto ce se vidjeti u drugom poglavlju, zivjeti na teritoriji i u selu
zajedno s drugima koji su pripadali razlicitim religijama. Rekla bih da
je Muslimane, to sto nisu toliko insistirali na porijeklu i 'zajednickoj
krvi' kao necemu sto definise njihov 'etnicki identitet', dijelom
iskljucivalo iz etno-nacionalistickog diskursa zasnovanog na tom
nacelu." (Suprotstavljeni nacionalizmi i negiranje bosanskog identiteta,
str. 45-46.)
Mozda je vazno spomenuti da autorica na kraju knjige navodi preko dvije
stotine bibliografskih referenci, knjiga i dokumenata koje je proucavala
u pripremanju svoje studije.
(c)to se tice prevoditeljice ovog relativni teskog teksta, sa svoje strane
upucujem joj cestitke. Malo su mi neobicni njezini izrazi kao "na
slatko", umjesto"na slatku", "u pohod", umjesto "u pohode", te "hukanje"
(kod dervisa), umjesto "huktanje". Mlasim generacijama, sto sam se imao
prilike vise puta uvjeriti, stari (po mom misljenju ispravni) termini
nisu doprli do usiju.
Zabavimo se ovom zanimljivom knjigom, ali pozabavimo se malo vise, kao
bosanski muslimani, i sami sobom.
Edib Muftic
Procitajte izvode iz knjige
|
|
