

|
Zagreb, 5. rujna 2000.
Nema nikakve dvojbe da Nacional nastavlja s kriminalizacijom dijela hrvatskih generala, o čemu svjedoči i posljednji broj ( od 6. rujna), u kojem se na naslovnoj stranici tvrdi kako general Petković, tobože pod prijetnjom kazne, ponovo mora svjedočiti u Haagu, samo ovog puta u slučaju Kordić. Cijeli članak vrvi netočnostima i poluistinama i posve je u duhu manipulacija što ih je taj list, u svezi sa svjedočenjem generala Petkovića u slučaju Blaškić, podastro javnosti, a koje očito imaju za cilj ocrniti najzaslužnije i najčasnije generale, kao što su to general Gotovina i admiral Domazet. Ali i pokušati podvaliti samom Haaškom sudu te hrvatskoj javnosti. Zbog toga HONOS drži da hrvatska javnost treba biti upoznata s nekoliko notornih činjenica koje Nacional i njemu slični listovi sustavno prešućuju: 1) u slučaju Blaškić, general Petković je bio svjedok sudskog vijeća Haaškoga suda pod predsjedanjem suca Jorda. Republika Hrvataksa nije ni mogala, a ni imala razloga spriječiti svjedočenje generala Petkovića, jer je on imao isti tretman kao i drugi svjedoci koji su tada svjedočili u istom paketu, a to su bili general Morillon, svojedobni zapovjednik UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, pukovnik B. Stewart, koji je bio zapovjednik britaskih snaga UN-a u Srednjoj Bosni, E. Hadžihasanović, zapovjednik 3. korpusa Armije BiH (koja je Blaškića opkoljavala) te ostali. U svezi s tim važno je istaći da je sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Jorda imalo isti odnos prema svim svjedocima i da im je zajamčilo isti tretman, što također govori u prilog tomu da nije bilo nikakva razloga da se generala Petkovića spriječi da svjedoči, a o čemu Nacional izmišlja pripovjesti. Osim toga, posve je sigurno da bi Hrvatska, da je spriječila generala Petkovića da svjedoči, dobila sankcije. Zašto Nacional, dakle, ne navede te nedvojbene činjenice, kad se već upušta u tobožnje rasvjetljavanje okolnosti svjedočenja u procesu Blaškiću? Ili, zašto ne pita Blaškićeva odvjetnika Nobila zbog čega je odbio generala Ptekovića kao svjedoka obrane, kad mu se ovaj nudio? I to mnogo prije no što je kao svjedok pozvan od strane sudskog vijeća u Haagu? 2) Odgovor na ta pitanja je na žalost vidljiv u kampanji koju Nacional već dulje vremena vodi, a koja je više usmjerena na kriminaliziranje generala Gotovine, negoli na rasvjetljavanje bilo kakvih okolnosti vezanih za Petkovićevo svjedočenje. Jer kako inače objasniti nedvojbenu činjenicu da general Gotovina nije imao apsolutno nikakve veze s bilo kakvim poslovima vezanim za odnose Republike Hrvatske i Haaškoga suda, pa stoga ni u tobožnjem instruiranju generala Petkovića za svjedočenje u procesu Blaškiću. Je li cilj da se ratnog zapovjednika Oluje i jednog od najzaslužnijih generala za hrvatsku slobodu oblati kako bi ga se lakše podmetnulo Haagu? Naime, nakon slučaja Stipetić, nedvojbeno je da dio medija, kao i njihovi politički sponzori, pokušavaju hrvatske generale i ratne zapovjednike podijeliti na dobre i loše momke i tako izvršiti pritisak i na Haaški sud i na hrvatsku javnost, i to s tendencijama čiju opasnost nitko razuman ne bi smio podcijeniti. 3) Napokon, zašto se u tu priču uvlači i admiral Domazet? Po svemu sudeći zbog toga što se Nacionalu, kao i onima koji mu i dalje nekažnjeno dostavljaju dokumente s oznakom državna tajna ( a preko čega nadležni pravosudni organi prelaze kao pokraj turskog groblja), nije dopalo njegovo ekspertno svjedočenje u procesu Blaškiću. Jer u tom svjedočenju, Domazet je, kao stručnjak s referencama i u svjetskim vojnim krugovima, pokazao da Hrvatska vojska nije izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Pa ga sada Nacional i oni koji stoje iza njega, žele kompromitirati kako bi ga eliminirali kao budućeg ekspertnog svjedoka u obrani hrvatskih časnika koji bi se eventualno sutra mogli naći na haaškoj optuženičkoj klupi? Predsjednik: e-mail:honos@zg.hinet.hr |