F  E  N  O  M  E  N  I

  Grbavica slavi. Pjeva, raduje se. Veselje teče potocima. Željezničar je šampion! Trofej je stigao u klupske vitrine poslije dvadeset šest godina. Onaj Željo bio je godinama najbolji, zaslužio je više puta da stigne na Olimp. Nisu mu dali, moćniji su imali privilegiju. Od tadašnjih timova s velikim povlasticama morao je da bude duplo jači da bi bio najjači.

Današnji Željo korača sigurnim hodom. Na Grbavici se javlja ekipa koja će, vjerujemo, biti stalno pri vrhu. Europa, ruku na srce, zahtijeva malo veći stepen uigranosti i efikasnosti, viši nivo profesionalnosti. Te zahtijeve nemoguće je ostvariti samo golim entuzijazmom, ljubavlju, amatersim zanosom. Vrijeme nije predugo, europski start je krupan zalogaj i uslijediće već za nešto više od dva mjeseca. Obaveza je novog šampiona Bosne i Hercegovine da nas dostojno predstavlja u Europi. Uvjereni smo da će tako i biti.

Šarmantni, dostojanstveni starac sa Grbavice hita prema svom osamnaestom ljetu. Generacije časnih imena prošli su kroz Željine redove. Igrači, treneri, stručnjaci.

Valjalo je kroz te decenije proći Scile i Haridbe, mnoge grebene i druge velike udare. Na bastion grbavički jurišali su s mnogih strana, "ukudali" ga, činili sve kako (!) da nestane sa scene, otimali mu najbolje igrače, gurali prema dnu. Željo se nije dao, poslije svakog udara uvijek je nalazio feniksovu snagu da opet iznikne iz pepela. Zato je Željo tako stamen.

Kroz Željine generacije slavu su sticali jedan Pašić, Osim, Smajlović, Bukal, Hadžiabdić, Katalinski, Baljić, Škoro, Baždarević i cijela armija drugih asova koji su tek za mali stepenik bili manje vješti u baratanju loptom. Svi su oni manje - više bili istinski uzori sljedećim naraštajima.

Uvijek je Željo nosio neku prepoznatljivost, osebujnost, karakteristiku koju drugi nisu imali u tolikoj mjeri. Uvijek je Želju krasila neustrašivost, beskopromisnost, vjera u pobjedu, borba do kraja.

Ova vjera u pobjedu iskazana je i minule noći na Koševu kada je nadigran tim koji je 89 minuta bio bolji. Ali nogomet se igra ravno sat i po, do posljednje sekunde. Vi koji duže pamtite, sjetite se samo koliko je Željo dobio utakmica u posljednjim sekundama, kada su protivnici gubili dah, prisebnost. Ta bitka do kraja, do završnog sudijinog zvižduka to je, eto, nešto što niko drugi nema u takvom obimu.

Željo je - ne kaže se tek tako pokret. Željo je fenomen. Željo je htijenje, volja, snaga. Željo je i prkos svemu i svačemu što ga je napadalo s bilo koje strane.

Željo je vječan.

T.POČANIĆ

objavljeno u dnevnom listu OSLOBOĐENJE, Subota, 6. VI 1998.