Pet godina kasnije čovjek sa slike ispraćen je pogrdama onih koji su toga trenutka bili u pravu. On je predstavljao jače i moćnije, a oni su bili dio slabijeg svijeta, osuđenog na nesreću i poniženje. Bijesno im je odmahnuo, a tebi se, dok si gledao televiziju, učinilo da je izdao načelo plemenitog gubitništva i vlastitog poraza i da je, poput podlaca i slaboga čovjeka, prešao na stranu nasilnih i beskrupuloznih pobjednika. To mu nisi mogao oprostiti.

Međutim, nakon što je počeo rat i nakon što su ubojice i pravednici počeli izmjenjivati mjesta, a ideja koja ti se činila oružjem nasilnika postala prezrena od svih i svakoga, postao si svjestan svoje greške. Smiljko Šagolj napisao je da je "Jugoslavija samo podlo ime", a u našem svijetu više nije bilo onoga tko bi vjerovao u suprotno.

U vremena kojih se ne sjećaš, a ne možeš ih se ni sjetiti jer si bio tek rođen, Ivica Osim bio je Štraus

Ivica Osim tip je inertnog i racionalnog Sarajlije. Predugo je bio trener "Partizana" i selektor reprezentacije Jugoslavije jer mu se nije dalo micati i jer je, sasvim racionalno, procijenio da bi ekipe koje trenira mogle postići veliki uspjeh. Otišao je tek kada je morao otići, a morao je otići samo zato što je pošten čovjek. U Austriji već stotinu godina trenira isti klub, iako bi ga selidba učinila većim i boljim. Njemu se, međutim, ne da.

Osim je racionalno procijenio da nema fudbala bez nekakve zajedničke lige u kojoj bi opet "Hajduk" igrao protiv "Partizana". Onda su ga napali da priča gluposti, a što je najgore, bili su u pravu. U vremenima koja su uslijedila nakon naših vremena, racionalni ljudi često ispadaju glupani.

Mrzovoljno lice odavalo je samo jednu želju: da ga ostave na miru.