PREDKVALIFIKACIJE UEFA KUPA 1998/99

PRVO KOLO

ŽELJEZNIČAR: Adnan Gušo, Edis Mulalić, Edin Kunić, (Adnan Pehlivanović), Rusmir Burek, Bulend Biščević, Adin Mulaosmanović, Nermin Fatić, Almir Gredić, (Aldin Ćenan), Dželaludin Muharemović, Senad Žerić, (Nedžad Selimović), Nermin Vazda
TRENER: Enver Hadžiabdić

KILMARNOCK: Marshall Gordon, Agnus McPaerson, Kevin McGeovne, Samuel Montgomery, Gary Holt, Paul Wright, (Mark Roberts), Ian Durran, Alistair Mitchel, Alan Mahood, Martin Baker, James Luchlan
TRENER: Robert Williamson

SUDIJE: Stephane Bra, Lionel Dagovn, Jean Kloud Lepiren

22/07/98. I kako god da se osvrnemo na odigranu utakmicu nikako se ne možemo oteti utisku da je moglo i sa dva razlike. No, iskreno, ne možemo biti nezadovoljni i ovakvim rezultatom. Jedina i stvarna zamjerka ovom Željinom izdanju tiče se ili psihičke nepripremljenosti igrača ili nedovoljno ozbiljne trenerske taktike. Prvi izlazak Željezničara u europska takmičenja, ovaj put Kupu UEFA, donio je susret sa jednom od najstarijih ekipa iz Škotske, Kilmarnock (osnovani 1869), no timom bez "jačih" rezultata u nacionalnom ili europskim takmičenjima. Informacije do kojih su došli u Željezničaru očigledno nisu bile baš pretjerano pouzdane. Ispitivačka taktika Plavih mogla se tolerisati u prvih 10 - 15 minuta, ali cijelo prvo poluvrijeme bez udarca u okvir gola bilo je malo previše. Već su prve minute tekme pokazale da ljudi u suknjicama nisu nešto pretjerano fizički jači od igrača Željezničara. Takička postavka Kilmarnocka govorila je o orjentiranosti ka snažnoj obrani gola, te nešto mekšoj srednjoj liniji. Željo čija sredina hara BH prostorima gotovo je loptu prebacivao ka napadu (Vazda nije ni dobio lopte) ili su bekovi Biščević i Mulaosmanović vukli loptu ka protivničkom golu. Kada je odsviran kraj prvih 45. uprkos 150% požrtvovanom navijanju tisuća ludih navijača, moglo se čuti ono: Hadžija, Hadžija ovdje nešto ne štima!

A gdje će ova lopta?

Početak je drugog poluvremena donio očekivanu promjenu u timu te je Senad Žerić ustupio mjesto središnjem Nedžadu Selimoviću, te je Đelo dobio nešto isturenije mjesto. Ipak, da stvari još uvijek nisu bile onakve kavim smo ih mi željeli, potvrdio je Kevin McGeowne, koji je uz pomoć nesigurnog Guše goste doveo u vodstvo. Plavi jug je eksplodirao, cijeli je stadion skandirao Željo, Željo. Svi smo osjetili da plavi mogu daleko bolje. Da mi znamo i možemo bolje potvrdio je u 66 min. uvijek Nermin Vazda euro-golom sa 20-30tak metara.

Onda je krenula viktorija i sigurne 2-3 šanse. Možda bi pritisak ka golu Gordona bio i jači i učinkovitiji da je indisponirani Gredić i nešto ranije ustupio mjesto Ćenanu ili da je sve bolji Pehli odigrao koju minutu više. Ovako, možemo biti sretni da je srce u sudijskom vremenu, izdržalo one dvije ziher prilike plavog kapitena. Ipak igra se i revanš!

KILMARNOCK: Marshall Gordon, Agnus McPaerson, Kevin McGeovne, Gary Holt, Paul Wright, Ian Durran, Alistair Mitchel, Alan Mahood, (Henry), Martin Baker, James Luchlan, Alexander Burke, (Nevin),
TRENER: Robert Williamson

ŽELJEZNIČAR: Adnan Gušo, Edis Mulalić, Bulend Biščević, Adin Mulaosmanović, Edin Kunić, Rusmir Burek, Nermin Fatić, (Aldin Ćenan), Nedžad Selimović, Almir Gredić, (Senad Žerić), Dželaludin Muharemović, Nermin Vazda
TRENER: Enver Hadžiabdić

SUDIJE: Metin Tukat, Cengiz Akyuz, Ercan Ingoller (Turska)

30/07/98. Kada živite u Bosni i Hercegovini i pri tom još navijate za Željezničar, šanse da vidite prvu utakmicu vašeg kluba u inozemstvu, a pod zastavom pomenute države, - jesu minimalne. Jednostavno kazano: jedan čovjek, jedna stranka, jedna država - jedan nogometni klub (ONI). A mi smo ŠAMPIONI!!!

Način na koji sam ja došao do podataka o tekmi bio je neka vrsta požrtvovanog radio prijenosa, uz nabrajanje predstavnika mesdžida na tribinama Rugby parka. Čovjek kod Slatkog ćošeta imao je minijaturni radio u ruci, oni oko njega su se gurali da čuju, a oni oko njih da čuju njih...itd.
Sama utakmica i nije bitna. Kažu da su se momci srčano borili. Čestitam! Sada je važno to da već počinje bivati smješno da ljudi koji se profesionalno bave nogometom (od toga žive) nisu ili neće da uhavizaju da to rade radi tebe koji ovo čitaš i mene koji ovo pišem, radi naše zabave. Meni i nije baš nešto previše bitno što je 15.000 ljudi nekog omanjeg škotskog grada odgledalo požrtvovanu borbu bh šampiona. Mene zanima pravi nogomet, onaj u kom se uživa, skače sa stolice, očekuje potez više, trči, udera, gubi ili pobjeđuje. Zbog toga je jug i svetinja - ne zanima ih prezentiranje grada, uprave kluba, pa ni države, a kamoli Stranke. Jednostavno: ono što nam je trebalo je igra. Nije da je nismo imali, ali prezentiranje grada, države itd., pa za takve dojmove postoji necionalna repka. Možda bi bilo daleko ljepše da je nekoliko tisuća ludih navijaća ZASLUŽENO uživalo - bilo zabavljeno nastupom svoje ekipe u Kilmarnocku. Ovako Željo je igrao za imame iz UK i svoju klupu za rezervne igrače.
Na kraju europskog izleta i rezime: upravo smo postali svjesni svoje nesvijesti!!! Nakon dvije utakmice protiv Killija siguran sam da bi većina ljubitelja plavih tražili ubjedljiv prolazak u sljedeće kolo. Ovako samo možemo reći splet nesretnih okolnosti. Nije Klimarnock jača ekipa, naprotiv, institucija Željo je, doista, ovogodišnji uspjeh Škota.

Čak šta više Kilarnock na Internet igralištu nema ništa ni slično BLUEMANIAi. za Željom tugujem, Želji se radujem