Broj 32/33
IX-XII 1997.
Kazalo
Ibrahim Kajan
Ustavna smrt Bosnjaka
Miroslav Krleza
BOGUMILI
Bosanske medijevalne teme
Pjesma Nedzad Maksumic
JERUZALEMLJANIN
Prof dr Ivo Banac
HRVATI I BOSNJACI Odnos hrvatske politike prema Bosnjacima za vrijeme Kraljevine SHS i za vrijeme NDH
Prva strana
Broj 31
Broj 34
Broj 35
Broj 36
Broj 37
Broj 38
Galerija slika
Pretplata i adresa
E-mail
|
 |
UVODNIK BROJA
Ustavna smrt Bosnjaka
Ibrahim Kajan |
Rijeke nikada nisu tekle od usca prema izvoru, niti se rast i zrenje
covjeka kretalo od casne starosti prema djetetu - "covjeku koji puze". A
kada se to ipak stane desavati, govorimo o najavama velikih bolesti,
potresa pa cak i smaku svijeta! Razvoj u drustvu nema
prirodno-zemljopisna niti bioloska obljezja, ali, svejedno, imaju neke
bitne trenutke frapantne slicnosti! Obrnutosti od "prirodnog toka" i
"skracivanja" ili "preusmjeravanja" u svim ce slucajevima dovesti do
katastrofalnih zivotnih potresa, neprirodnih kretanja, najposlije do
nestanka!
Pri samom kraju godine 1997. poslali smo dva otvorena pisma - jedno
Predsjedniku Republike Hrvatske, a drugo javnosti Republike Hrvatske. U
prvom smo napisali: U uvodnom raspolozenju dolazecih blagdana, Bozica i
Nove godine, kada se duse posebice krscanskih vjernika pripremaju
bliznjima podariti radost od Stvoritelja usasenu, kada se cak i srca
koja ne znaju za ljudskost otvaraju prema svijetu - pisem Vam uznemiren
vijestima koje sve cesce i sve upornije pristizu o "izgonu i
doportacijama" muslimanskih radnika rudarske Labinstine, ali i iz drugih
krajeva posebice Primorsko-goranske i Istarske zupanije,
Vrlo cijenjeni gospodine Predsjednice, iz istih smo izvora obavijesteni
da se radi o ljudima koji su deset, petnaest, dvadeset ili vise godina
zivjeli u tim mjestima, da se radi pretezno o rudarima koje je, nakon
toliko godina, snasla dvostruka nesreca: da ostaju bez posla
(zatvaranjem rudnika) i bez mogucnosti dobivanja hrvatske dokumentacije.
Podvukli smo da je rijec o ljudima koji su Hrvatskoj dali najvise sto su
imali, zdravlje i zivot. Da su brojni ... sudionici Domovinskog rata.
Zatim da su mnogi od njih formirali obitelji u svojim novim zavicajima,
koja su, dakako i njihovim znojem desetljecima podizana, sto izaziva
najbolnija previsanja "domovinske neravnopravnosti" izmesu roditelja i
djece, nerijetko muza i supruge! Naime, ponekad supruga dobije
domovnicu, a suprugu se odbije, ili se prijeti deportacijom roditeljima
a djeca, po rosenju, ostvaruju prirodno pravo drzavljanstva. Prije nego
je to pismo i stiglo do uvazenog predsjednika, procitao ga je MUP i
ostodobno, s njegovim objavljivanjem (u drzavotvornim medijima -
prepricanom varijantom) odgovorio na njega - blagim ali odlucnim
demantom.
Drugo pismo nisam imao kome poslati, nego sam ga predocio cijeloj
hrvatskoj javnosti; da ostane pohranjeni dokument o jednom vremenu u
kojem se oduzimalo vec steceno i potvrseno! "Izgon" iz Ustava RH
Bosnjaka (i Slovenaca) kao "neautohtonih" - razlog je koji nema bas
nikakva utemeljenja ni u jednom hrvatskom dokumentu od nastanka mlade
demokratske drzave, cijoj su se ideji Bosnjaci radovali, pridavali svoj
nimalo zanemarujuci prilog nastajanju glasom prebiscitarnog stava,
obrani krvlju i zivotima, te sirokoj afirmaciji u svjetskim relacijama
od diplomatskog do kulturnog i znanstvenog prostora.
A ipak, Bosnjaci u Hrvatskoj lahko ce zaobici "problem" ustavne smrti...
jer postoji nesto krupnije od Ustava.
E, da! najveci je problem medjutim... u diktatu naseg najdubljeg jezgra,
pojavi naseg sredisnjeg glasa koji nam je prijecio da pristanemo na
vlastito zatiranje i vlastiti samozaborav: nikad necemo prestati biti to
sto jesmo! Bosnjaci! Mi smo zivi. I kad nam dusa krene svom Gospodaru,
mi cemo govoriti.
Mi smo dio Vjecno Zivog.
Ibrahim Kajan
|
|
