BEHAR - bosnjacki casopis za kulturu i drustvena pitanja
Prvi bosnjacki casopis na Internet mrezi - Pretplatite se Posaljite E-mail 
BEHAR, dvomjesecni bosnjacki casopis za kulturu i drustvena pitanja
Broj 36
broj 36
V-VI 1998.

Kazalo


Wolfgang Eschker
Lirika u tragediji: Heine i bosnjacke narodne ljubavne pjesme

Mirko Vid Mlakar
ZIVIO MUJO, SAMO U VICU, Hrvatski "fini" nacionalizam

Jasminka Domas
HOLOKAUST


Prva strana

Broj 31
Broj 32/33
Broj 34
Broj 33
Broj 37
Broj 38

Beharova galerija
slika


Pretplata i adresa

E-mail

ARHIVA

Molitva Jasminka Domas

HOLOKAUST
Holokaust - pojam je koji nije tesko definirati, ali ga je tesko iskusiti na vlastitoj kozi. Ruben Dafni, dugogodisnji izvrsni direktor Memorijalnog centra Yad Vashem u Jeruzalemu, jednom mi je rekao: "Antisemitizam je bolest nezidova, od koje najcesce umiru Zidovi." A pisac Louis Golding napisao je 1939. godine: "Ja mislim, kada je rijec o antisemitizmu, da je to nezidovski problem i takav ce ostati sve dok ga ne rijese sami nezidovi".

Sto zapravo mogu poduzeti sami Zidovi protiv predrasuda i antisemitizma koji su toliko razliciti mesu sobom izgledom, karakterom, interesima, jezikom,
Jedan nacisticki cinovnik, kada mu se protjerani Zidov potuzio kako nema za njega mjesta ni na Temzi, ni na Hudson Riveru jer nigdje ne moze dobiti vizu, odgovorio mu je: "Put u Dunav je slobodan." Zidovi to ipak ne smatraju rjesenjem, ni prvim, ni "konacnim". Ipak, valja nam krenuti u potragu za korijenima antisemitizma. KLASICNI, mozemo pratiti kroz kazivanja o biblijskim dogasajima nakon babilonskog progonstva, odnosno kroz analizu statusa Zidova kao stranaca u Aleksandriji, Antiohiji, Rimu...

Alphons Silbermann u knjizi "Nevoljeni Zidov", smatra da taj tip antisemitizma prestaje u 18. stoljecu, s pojavom doktrine neotusivih ljudskih prava. Tu takoser pocinje razdoblje drustvene i politicke emancipacije europskih Zidova. Ali, to je i pocetak onoga sto se naziva modernim antisemitizmom koji nije imun od svih starih predrasuda koje ukljucuju osudu Zidova kao i ritualno ubojstvo, razne vrste opsjenarstva i vladavinu antikrista.
U tom i takvom duhu odgajani su narastaji djece u skolama, crkvama, obiteljima i od vremena do vremena cinjeni su krvavi pokusaji da se osveti Muka Isusova na bespomocnim grupama onih, ciji su preci u dalekoj proslosti i zemlji navodno bili odgovorni za nju. Kada je religija tijekom vremena postala manje prisutnom u zivotu zapadnog svijeta, izneseno je protiv Zidova da su se ogranicili na trgovinu i da nisu pokazali sposobnost za profesije. Vose zidovskih opcina nastojali su tada da mlade ljude poticu na bavljenje profesijama, a ne trgovinom. To je kasnije postala jedna od glavnih optuzbi protiv Zidova u nekim zemljama da su zauzeli u profesijama (lijecnici, advokati) ono mjesto koje nikako ne odgovara njihovom broju u ukupnom dijelu pucanstva (numerus clausus). Bilo bi lako navesti vise primjera antisemitske nedosljednosti za koju se izgovor nalazi od mjesta do mjesta, od vremena do vremena. Drumont, otac francuskog antisemitizma, okomio se na vaznost Zidova u financijskom svijetu. U Velikoj Britaniji optuzivali su ih da su prepunili East End i kako nemaju volje biti zemljoradnici. Zaboravili su pritom kako su Zidovi bili prognani sa svoje zemlje u Palestini. U mnogim podrucjima u kojima su zivjeli pod prijetnjom najstroze kazne, bilo im je zabranjeno posjedovati ili obrasivati zemlju. Zidov zna mnogo jasnije nego antisemit da u prigovorima nema logike i da su oni cesto kontradiktorni. Dobar primjer za to je ova talmudska prica. "Jedan rimski car dao je pogubiti nekog Zidova seljaka, jer ga nije pozdravio. Sutradan dao je pogubiti drugog Zidova, jer ga je suvise revnosno pozdravio." Prvenstveno treba imati na umu da su Zidovi uglavnom svugdje manjina. Dakle, u jednom smislu razliciti i da su obicno u skupini dosljaka. Cesti progoni silili su Zidove da, tijekom povijesti, mijenjaju svoja boravista, sto je utjecalo i na njihova zanimanja. Od svojih susjeda razlikuju se etnicki, vjerski, po izboru zanimanja i profesijom.

Takodjer, protive se odreci svojih posebnosti, jer vjeruju da je religiozni sistem koji su naslijedili, zadrzao svoje vrijednosti. Oni postuju ideje opceg mira koji je proglasio Izaija. Zidovi su bastinici plemenite tradicije, koja je bila stara jos onda kada se Isus rodio i koja je zapravo bila osnov njegova naucavanja. Zidovi, kao religiozna grupa, smatraju da se njihova izuzetno vrijedna religiozna bastina, ne moze lako napustiti. No, zajednica koju njena religija uci vjerovanju u dostojanstvo individua i u postojanje Bozje nazocnosti i Svevisnjeg koji dijeli pravdu a sto vrijedi vise od drzave, rase ili vose - takva zajednica ne nalazi se, gledajuci u politickom kontekstu, uvijek u najpovoljnijem polozaju.

Za Zidove je karakteristicno nezavisno misljenje, odnosno da samim time ne dijele uvijek i u svakoj prilici ideje svojih susjeda. Gledajuci povijesno, upravo taj slobodarski duh i intelekt, trebalo je znati cijeniti i smatrati dragocjenim. No, umjesto toga, prema tom razlicitom, javljaju se predrasude, osude, progoni i pogromi. Istodobno u drustvu ili drzavi u kojoj ima mnogo nezadovoljnih, imati u blizini jednu manjinsku skupinu ljudi koju je lako identificirati, nije bez prakticnih vrijednosti. Jer, covjek uvijek voli traziti neke vanjske uzroke, kako bi objasnio svoje neuspjehe. Evo nekoliko primjera: one(a) nema srece na poslu, jer se njegovi konkuretni sluze nepostenim metodama, izdavaci su odbili tiskati roman ne zato sto nije dobar, vec zato sto autor nije utjecajan, itd. To je kriv za to? Zidovi. Uostalom, mnogi su u skoli i crkvi ucili kako su Zidovi zli, jer su ubili Isusa. No tada im gotovo nitko nije govorio da pod rimskom upravom Zidovi nisu mogli izreci smrtnu kaznu, a osim toga zidovski sud Sanhedrin nije donosio smrtne presude. Tijekom duge povijesti zabiljezen je samo jedan takav slucaj (nije rijec o Isusu) i to je bio takav presedan da je do danas tom sudu ostao naziv "Sud ubojica". S druge strane, cak i da su pod rimskom upravom Zidovi mogli kaznjavati smrcu, presuda se ne bi mogla izvrsiti u petak - dan Isusove smrti. Generacijama krscanski ucenjaci nisu obicavali govoriti kako smatraju legendom glavni incident na kojem se osniva kolektivna optuzba Zidova - kako je svjetina okruzila Pilata i vikala: "Krv njegova neka padne na nas i djecu nasu!" Takoser nije upozoravano da je za vrijeme Muke Isusove zidovska stranka na vlasti bila romanizirana skupina aristokrata, nevjerna svim zivodskim tradicijama.

Nije isticano da je eventualno samo jedan vrlo mali dio zidovskog naroda prije davnog vremena u sve to bio upleten. Na djelu je stoljecima prema Zidovima vladala kolektivna optuzba sa svim dugorocnim i strasnim posljedicama, te se javljaju ideje kako se Europa mora osloboditi te strane rase. Smatra se da izmesu Zidova i krscana mora postojati jasna granica, inace ce potonji biti zavedeni vjerom prvoga. Nijedan nezidov ne treba zivjeti mesu Zidovima i nijedan Zidov mesu nezidovima. U svakom gradu mora postojati posebna cetvrt ili ulica za stanovanje Zidova. Te cetvrti bit ce nazvane "ghetto" po nekadasnjoj topionici (getto) u Mlecima, gdje je u godini 1516. postojala odjeljena mjesna zidovska opcina. Uz to, Zidovima se naresuje da nose neki znak raspoznavanja. U Francuskoj i Njemackoj u XVIII. stoljecu, nose na odjeci zuti krug, u Engleskoj komadic sukna u obliku Deset zapovijedi, u Italiji sesir odresene boje itd. Taj je znak lucio Zidova od ostalog svijeta. Kako bismo imali sto bolji uvid u ono sto je, kad je rijec o antisemitizmu, dogodilo tijekom povijesti, spomenut cu i 1018. godinu u Touloisi. Tamo je vladao na Veliki petak obicaj da je grofa poslije Bozje sluzbe morao ispred katedrale docekati najviseniji clan zidovske opcine i primiti zestoku zausnicu, kao kaznu za grijeh koji su navodno pocinili njegovi djedovi. Cesto puta, taj je udarac zadavan s takvim marom, da bi se rabin znao srusiti na zemlju mrtav. Usporedno sa socijalnom degradacijom, mozemo pratiti i gospodarsku. Zidovima su mnogi zanati i cehovska udruzenja bila nedostupna. Jezicno znanje (stalna seljakanja) i mesunarodne veze, pogodovale su trgovackom poslu, pa su Zidovi uzimani za posrednike, dok sami nisu smjeli imati trgovinu. Crkva je branila krscanima posusivanje novca uz kamate. No, s gledista kraljeva dzepa, njemu je osobito stalo da onaj tko posusuje novac bude Zidov. Jer, Zidovi su njegova privatna svojina, pa tako i prihod od novca. Najcesce, kada je trebalo napuniti kraljevu blagajnu, Zidovi su protjerivani, a imovina oduzimana. To se dogodilo primjerice u Engleskoj 1290., u Francuskoj 1306., u Spanjolskoj 1492., u Portugalu 1569., u Becu 1670., u Ceskoj 1745. itd. Medjutim, ta skupina vjecno proganjana, ipak nije gubila interes za vanjski svijet. Bilo je Zidova minnesängera u XIII. stoljecu u Njemackoj, Zidova pjesnika u Italiji, Zidova trubadura u Francuskoj. Zidovi prevode u getima znanstvena, literarna i filozofska djela. Bave se istrazivackim i izumiteljskim radom.

Medicinska djela velikog Maimonidesa proucavaju se na sveucilistima krscanske Europe sve do XVIII. stoljeca. Na pragu modernih vremena, imamo velika imena kao ime Garcia d'Orta, osnivaca tropske medicine i Rodriga de Castra, osnivaca ginekologije. Drugi ucenjaci u getu bave se astronomijom. Najveci centar gdje su pravili mape u XIV. stoljecu bila je zidovska zajednica u Palmi na Majorci. Rabini su pronasli astrolabium, spravu za mjerenje visina zvijezda i Jakobovu palicu - dva instrumenta neophodno potrebna za nauticku opservaciju. Kada je Kristofor Kolumbo pokusao naci pomoc za put kojeg je rezultat bilo otkrice Amerike, odbili su ga svi europski dvorovi, jedino su mu pomogli Zidovi i nabavili novac za ekspediciju i bili nagraseni prvim izvjestajem o Americi. Pretpostavlja se da je Kolumbo bio pokrsteni Zidov.
Ekspedicija je bila osposobljena nautickim instrumentima i astronomskim tablicima koje su izumili Zidovi, a lijecnik, ranarnik i tumac - bili su Zidovi. No, tek s Francuskom revolucijom, svijet otkriva da Zidovi ne mogu biti iskljuceni iz ljudskih prava. Napustaju geto. Studiraju i konacno biraju zanimanja koja zele. Pojavljuju se zidovski odvjetnici, lijecnici, novinari, pisci...

Godine 1933. Zidovi ne cine vise od 1% stanovnistva zapadnog svijeta, ali sacinjavaju 10% dobitnika Nobelove nagrade. Moramo zato uvidjeti vaznost zidovskog udijela u intelektualnim i znanastvenim djelatnostima modernog svijeta. U njemackoj knjizevnosti se pojavljuje Heine, u engleskoj Disraeli, u francuskoj Marcel Proust... U kazalistu imamo dramaticara Pinera, Bernsteina, Heifetza, kompozitore Mendelsona i Mahlera... U slikarstvu Modigliania, prije njega Camila Pissaroa, jednog od osnivaca francuskog impresionizma. A Jacob Epstain ubraja se mesu najvece skulptore modernih vremana. Paralelno s umjetnoscu, uocavamo rast privrednog antisemitizma koji optuzuje Zidove da imaju apsolutni monopol kapitala. Ta mrznja i zavist rasa se kroz poslovnu konkurenciju. Sve vise jacaju i teze rasnog antisemitizma o cistoj i necistoj krvi. Rasni antisemitizam uskoro se povezuje s kulturnim, pa se javlja u Njemackoj izjava: "Zidovi mogu preuziti njemacku kulturu, ali ne i njemacki duh."

Politicki fenomen nacistickog antisemitizma prica je za sebe. To je podrucje u kojem politicke stranke dobivaju ili gube glasove biraca ovisno o tome koliko se uspjesno sluze stereotipima protiv Zidova. Na taj je nacin politicki antisemitizam u Njemackoj sluzbeno ponusen frustriranim masama kao kompenzacija za svu bijedu. Politicki antisemitizam zaposlio je milijunsku masu ljudi u industriji smrti, u unistavanju sest milijuna Zidova u holokaustu. U doba kad je Hitlerov rezim tek zapoceo u Njemackoj, jedan je lijecnik nezidov objavio svojim kolegama uputstvo: "Jedan nacionalsocijalist koji boluje na srcu, ne smije upotrijebiti digitalin, jer ga je pronasao Zidov Ludwig Traube, ako ima secernu bolest, ne smije upotrijebiti insulun, jer je to pronalazak Zidova Minkowskog. Ako ga boli glava, mora izbjegavati pyramidon i antipyrin, koje su pronasli Zidovi Spiro i Eigele itd. Lista je vrlo dugacka i puna apsurda. Kad bi dosljedno pratili tu suludu politicku preporuku, onda bismo morali dodati da nacionalsocijalisti ne bi smjeli slusati Hitlerove govore preko radija ciji se rad zasniva na Herzovim valovima, da se Hitler nije smio voziti u autu za koji su zasluzni Philip Reis i Siegfried Marcus ili letjeti avionom za koji je zasluzan zagrebacki Zidov David Schwartz.

Njemacka propagandna masinerija nije se smjela, slijedom svojih vlastitih odredbi, sluziti filmom, jer je u temelju cijele kinematografije ideja "camere obscure" rabina Levija ben Gershoma. Treba ustvrditi da su Zidovi holokaust docekali nespremni, vjerujuci kako logika u XX. stoljecu mora, ipak, biti jacom od predrasuda. Zaokupljeni novim vrlim svijetom, nekako su olako presli preko Hegelove ideje o nacionalnoj drzavi koja obuhvaca osobe istog porijekla i koji govore istim jezikom. Zanemarili su ono sto bismo nazvali tehnickim imenom "rase", odnosno da su kao semiti postali odjednom protivni arijevskoj kulturi Europe. A zapravo bila je tek rijec o jednoj novoj verziji stare predrasude. Svijetom ubrzano kola knjiga "Sionski mudraci", ustvari plagijat (satire) Mauricea Jolya o Napoleonu III., pod nazivom "Dialogues aux enfers entre Machiaveli et Montesquieu" iz 1864. Ta optuzba neskrupulozne Napoleonove politike krivotvorena je kao svjetska zidovska zavjera, kojom Zidovi sebi zele osigurati vladavinu nad citavim svijetom. Taj plagijat sjajno je posluzio Hitleru i Goebbelsu za raspirivanje mrznje protiv Zidova. Godine 1932. u Njemackoj vlada ekonomska kriza za koju su optuzeni Zidovi. Antisemiti se udruzuju s militaristima i reakcionarima, protivnicima republike koju su posprdno nazivali "Judenrepublik". Udruzuju se i s Adolfom Hitlerom i propagiraju superiornost arijevaca nad svim narodima, a narocito semitima. Politicka narodnost mora se, prema njihovom misljenju, ograniciti na osobe jednog rasnog debla. Zemlja, nacija, narod, rasa - sve je to za njih identicno. "Zidovski problem" zauzeo je vazno mjesto u sluzbenom programu "Dvadeset i pet tocaka" nacisticke stranke, prihvacen na sastanku u Hofbrauhausu u Münchenu 20. veljace 1920. Izdvajam sljedece tocke:

4 Samo clan nacije moze biti grasanin. Samo onaj tko je njemacke krvi, bez obzira na vjeru, moze biti clan nacije. Zato ne moze ni jedan Zidov biti clan nacije.

2. Tko god nije grasanin, moze zivjeti u Njemackoj samo kao gost i mora biti podvrgnut zakonodavstvu o tusincima. 7. Izborno pravo u pogledu drzavne uprave i zakona moze uzivati samo grasanin.

A. Hitler je, veliki mestar propagande, u "Mein Kamfu" napisao: "Golemost lazi pomaze uspjehu... Mase naroda joj lako padaju zrtvom, jer ne mogu vjerovati da bi itko mogao imati drskost izmisliti takve stvari. Cak ako postoji i najjasniji dokaz za njenu neispravnost, nesto ce od lazi ipak zaostati." Mozemo reci kako je nacistickim uzasom sat povijesti vracen unatrag. Hitler i njegova stranka obecali su Nijemcima novo nebo i zemlju, zajedno s progonom Zidova. Pritom, novo nebo i nova zemlja tesko se mogu skrojiti po narudzbi, ali progon Zidova ipak moze. I zato je jedna od prvih mjera novog rezima bila razaranje njihova socijalnog, politickog i ekonomskog polozaja. Godine 1933. u Njemackoj je poceo "hladni pogrom". Zidovi se uklanjaju iz nacionalnog zivota. Apetit nacionalsocijalista rastao je tim vise sto su vise jeli.

Zidovi ostaju bez posla, bez imovine, bez grasanskih i ljudskih prava, bez buducnosti. Dovoljna je bila najmanja izlika da se ponisti najamni ugovor i Zidov izbaci iz stana ili kuce. Zabranjuju se brakovi izmesu Zidova i nezidova. Podatak da je majka djelimice zidovske krvi, dovoljan je da joj se oduzme dijete. U parku se pojavljuju zuto obojene klupe za Zidove. Konfisciraju se sinagoge, spaljuju, demoliraju i na njihovo mjesto dolaze parkiralista (primjerice u Zagrebu 1941-42). Smatram da su ipak djeca sposobna razumjeti zasto se s njima lose postupa. Nemaju razvijen obrambeni mehanizam. Dolaskom na vlast nacionalsocijalista, u skoli sluze za izrugivanje i sjede odvojena od arijevske djece u "geto klupi". Za njih u skoli nema obroka hrane. Kad izasu iz skole, s njima se nitko ne zeli igrati. Njihovi dojucerasnji prijatelji ih izbjegavaju ili im dovikuju pogrde. U Münchenu je tako zabiljezeno samoubojstvo sestogodisnje djevojcice. Pripajanje Austrije1938. godine, novi je sok za zidovsku zajednicu. Ono na sto se Zidovi u Njemackoj privikavali tijekom pet godina, becke je Zidove pune zivota, od kojih su mnogi popularni glumci, kabaretisti, pjevaci cije se pjesme i danas pjevaju, zahvaca gotovo preko noci. Na stotine ih je zatvoreno, odvuceno u koncentracione logore, ducani se pljackaju. Oduzeti su im pasosi kako bi im se onemogucio bijeg. 31. srpnja 1938. zabiljezeno je u Becu, u jednom danu, 800 samoubojstava. Savjest i usi svijeta kao da ne postoje, dok jedan svijet tone. Sve ono sto se i danas podrazumijeva pod onim najboljim pojmom srednjoeuropskog duha i kulture. On biva brutalno zgazen i umoren. Apsolutno pomanjkanje solidarnosti unutar rase. Navest cu i primjer Zidova Burgenlanda. Njih pet tisuca moralo je potpisati izjavu kako zele iseliti. U roku od mjesec dana moraju napustiti zemlju. Sto se sad desava? Jedna grupa zavrsava na lasi na Dunavu. Privremeno ih primaju Cesi, zatim ih salju Masarima, Masari ih na nekom slepu ostavljaju na Dunavu. Za njih vise nigdje nema mjesta, osim u logoru. Zelim vas upozoriti i na uvrijezeno i potpuno krivo misljenje da su zrtve antisemitskih progona u Njemackoj i Austriji, pa zatim i u NDH, ogranicene samo na one ciji su roditelji Zidovi. Naprotiv, taj je pojam bio prosiren i na osobe u cijim se zilama moze pronaci jedna kapljica zidovske krvi kroz cetiri narastaja. To znaci, ako je od necijih osam pradjedova s mamine ili tatine strane, jedan bio Zidov, praunuk se mora otpustiti iz sluzbe i protjerati iz javnog zivota. Mozete li zamisliti osobe koje su rosene i odgajane kao krscani, cija su drustva i prijatelji bili krscani i koji do tog rasnog zakona vjerojatno i nisu imali pojma da potjecu od Zidova i kako su sasvim iznenada podvrgnuti propasti. Soah je na djelu. Utjecaj nacizma se siri. Godine 1941. nacionalsocijalisticka stranka imala je vise od 350 nacionalnih jedinica i uporista nacisticke stranke u svijetu. Samo 1935. iz Njemacke je u inozemstvo poslano vise od pet milijuna letaka s protuzidovskom propagandom. Cesto puta lokalne njemacke manjine u Europi sire antisemitski otrov kao integralni dio svoje borbe za Vaterland. Svijet promatra Zidova kao vjecnog stranca. Na zalost, ni Hrvatska nije bila postesena antisemitizma. U ustaskoj propagandi 1937. godine, pored Srba i boljsevika, Zidovi i masoni postaju glavni neprijatelji. 30. travnja 1941. godine NDH je donijela Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti, kao pravnu osnovu za sve daljnje progone Zidova. Slijedi oduzimanje trgovina i kuca (preuzimaju ih ustaski povjerenici), prisilno iseljavanje iz stanova, zabrana svih strucnih djelatnosti, zidovska djeca i mladez se ne mogu skolovati... U listu Ustaski narod iz 1941. objavljene su i naredbe da je Zidovima zabranjeno zadrzavati se u zagrebackim gradskim perivojima i zabranjeno im je kupati se u Savi. Samo u odreseni sat smiju na trznicu. Krajem lipnja 1941. uslijedile su prve deportacije u logore. Do ljeta 1942. ustase su poubijale oko 24.000 Zidova s podrucja NDH, uglavnom u logorima Jadovno, Pag i Jasenovac, najcesce samo uz upotrenu hladnog oruzja. Do kraja rata s tog podrucja jos je pet tisuca otpremljeno uglavnom u Auschwitz. Oko 300 Zidova uspjelo je prezivjeti pod ustaskom vlascu i to zbog zastite mjesovitih brakova i 55 pripadnika starackog doma na crkvenom imanju u Brezovici, zahvaljujuci zauzimanju kardinala Stepinca. Broj zidovskih zrtava na podrucju nekadasnje Jugoslavije nije sporan. Najtocnijim se smatraju procjene dr. Jase Romana u knjizi "Jevreji Jugoslavije 1941-1945. - zrtve genocida, ucesnici narodno-oslobodilackog rata", 1980., Jevrejski istorijski muzej. Godine 1940. na podrucju buduce NDH bilo je 39.000 Zidova. 25.500 u Hrvatskoj i 14.000 u BiH. Ubijeno je 30.500, od toga 20.500 u Hrvatskoj i blizu 10.000 u BiH. Od 9.000 prezivjelih, velika vecina ih se spasila bijegom u talijanske okupacione zone ili prikljucenjem partizanima nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine. Za cijeli zidovski narod holokaust je trauma koju je tesko preboljeti. Oprost je individualan cin i oprostiti se moze, ali se ne moze zaboraviti. Zidovi tesko mogu shvatiti i razumjeti zbog cega je svijet moao prihvatiti holokaust, a znaju da je vrijedno ocuvati svoju vjeru i bastinu. Na nama ovdje nije da otvaramo ili zatvaramo jedno sramno razdoblje ljudske povijesti. Ali, kao pojedinci iz onog sto se dogodilo, moramo naci pouku i opomenu kako ne bismo - kada se nepravda dogasa pred nasim ocima - bili sutljivi i ravnodusni. Povijest ipak mora u nama naci svoje ucenike. Treba se cuvati zbrajanja nepravdi. Odlucno se treba suprotstaviti lazima i huskanjima. Nepravdu treba nazvati imenom i treba predociti sve njezine posljedice. Bez dvojbe, nacionalsocijalisticki teror, zato sto je sustavan, jedan je od najgorih nakaza ljudske okrutnosti. Neosporno je da su od nacistickog rezima svi drugi totalitarni sustavi, kao sto je ludilo koje je unistavalo osobnost i koje je vladalo u realsocijalizmu. Neki politcari u jugoistocnoj Europi pod nacional-real-socijalistickim znakom, pripremali su nedavno, nadajmo se, posljednji rat u ovom stoljecu, u Europi. Pred svim zrtvama unistenja i progona, treba pognuti glave i moliti jednog Boga da mi, ljudi, napokon spoznamo, kamo bi nas trebao voditi nas put. I zato neka nam svijece u nasim bogomoljama, kao simbol vjecnog svjetla, bude znak opomene pri nasem zemaljskom traganju. I znak sjecanja na one koji su prije nas zivjeli.

Oprostiti, ali ne zaboraviti.
Uciti od proslosti i na kraju neka ova zidovska poslovica oznaci program naseg cinjenja:

"Kada - ako ne sad, gdje - ako ne ovdje, tko - ako ne mi."

Jasminka Domas

Kazalo - Sadrzaj
Wolfgang Eschker
Lirika u tragediji: Heine i bosnjacke narodne ljubavne pjesme

Mirko Vid Mlakar
ZIVIO MUJO, SAMO U VICU, Hrvatski "fini" nacionalizam

Jasminka Domas
HOLOKAUST
Na prvu stranu
Broj 31
Broj 35
Broj 37
Broj 38
Pretplata i adresa
E-mail
Pogledajte osobnu stranicu urednika Behara! Pritisnite na donju sliku.
Ibrahim Kajan, pjesnik uzarene atmosfere juga
ww


BEHAR Stranicu napravio Ahmet Kurt







1