Povijest Beloga, što znači  i Tramuntane traje 4000 godina u kontinuitetu. Povijesne tragove nalazimo na mnogim mjestima, a pretpostavlja se da su prvi žitelji bili Iliri. Prvi poznati naziv mjesta je Caput insulea, što na latinskom znači  Glava otoka. Očito, u prošlosti je Beli imao veliko značenje, što je i razumljivo ako se zna da se nalazio na trasi jantarskog puta pa je kao utvrda na brdu iznad mora mogao kontrolirati i štititi plovidbu.

  Na ovaj kraj izravnog utjecaja imali su Iliri, Grci, Rimljani, Bizantici, Goti, Arapi, Hrvati, Ugri, Venecijanci, Francuzi, Austrijanci i Talijani. Ostatke ilirskih objekta nalazimo na brdu Sis, na Važminecu i na Kozičini, a tragove navodno postoje i u samom Belom. Nakon Ilira dolaze Grci, čija prevlast završava u prvom stoljeću prije naše ere, kada je ovo područje pripojeno Rimskom carstvu. Prema nekim autorima to je učinio Julije Cezar, utvrđujući granice prema istoku. Nakon propasti Rimskog carstva 476. godine, kratko su svratili Ostrogoti, a nakon četrdesetak godina nastupa vladavina Bizanta. U njihovo vrijeme tim su područjem prošli još neki osvajači, tako da su obalna naselja uglavnom uništena, a romansko stanovništvo biva desetkovano.

  Poznavatelji prošlosti tvrde da je Beli svoj vrhunac doživio za vrijeme rimskog cara Tiberija. O tome govori talijanski povijesni izvori, prema kojima od onda slijedi stalni pad. Prvi naziv mjesta bio je Caput inslae, a taj naziv kasnije mijenjao  do talijanskog Caisole ili Ca Fisole, a 1018. godine navodi se Civitus Cavisole, i onda se pojavljuje Beli!.Snažna predaja da je ovdje boravio ugarski kralj Bela IV., bježeći pred Mongolima. Poslije odlaska Mongola on je utvrđivao granično područje, u koje je spadao i Beli. Legenda kaže da je Beli po njemu dobio ime, a na pročelju jedne kuče i danas stoji kamena glava za koju tvrde da je to glava Bele IV., u spomen na boravak u toj kući.

  Za sve koji svrate u Beli i u župnu crkvu Očišćenja Blažene Djevice Marije, župnik osip Bandera priredio je kraći podsjetnik iz povijesti mjesta. Rimski kameni most najsačuvaniji je spomenik iz tog vremena. Dugačak 8, širok 4,70 a visok 12 metara i u dobrom stanju. U doba Rimske vladavine u Belom je bila luka za bojne brodove, koja je zalazila u kopno dublje od današnje.