Prva poučna eko-staza na otoku Cresu Stoza Tramuntana I, napravljena na inicijativu dr. Gorana Sušića, nastala je u suradnji Eko-centra Caput Insulae Beli s udruženjem «Svanimir» i članovima Planinarskog društva «Kastav».

  Eko-staza otvorena je 24.lipnja 1997 godine, na dan Sv. Ivana Krstitelja. Staza je obilježena planinarskom oznakom –crveno-bijelim krugom na kamenu, kojeg posjetitelji mogu pratiti u dužini od 7km, što se laganim hodom prijeći za otprilike 3 sata.

  Eko-staza ima 20 postaja (10 glavnih skulptura i 10 međupostaja), a visinska je razlika između najviše i najniže točke 240m. Glavne postaje i međupostaje na eko-stazi obilježene su tako da se posve uklapaju u okoliš i ne narušavaju prirodni sklad – umjetničkim kamenim skulpturama (kojih autor akademski kipar Ljubo de Karina), a obilježavaju najvrjednije prirodne i kulturno povijesne lokalitete područja koje staza obilaze. Na glavnim je skulpturama rimskim (I, II, III, IV,….,X) a na međupostajama arapskim (1, 2, 3, 4,…..,10) brojevima označeno mjesto na kojem je postaja, da bi olakšalo snalaženje i traženje opisa u tiskovnom vodiču. Uz brojku skulpture imaju i po jedno glagoljsko slovo, tako da na svim skulpturama , od početka do kraja eko-staze, kružno, piše  TRAMUNTANA. Uz to, na svakoj su od 20 kamenih skulptura uklesani stihovi ili filozofske misli Andra Vida Mihačića, i tako to tako da svojom porukom odgovaraju mjestu na kojem se skulptura nalazi.

  Obilazak eko-staze započinje posjetom izložbama u zgradi Eko-centra u Belom, jer one daju cjelovitu sliku podneblja. U sklopu izložbi može se vidjeti velika vegetacijska karta cijelog otoka Cresa sa značajkama svih  tipova vegetacije, endemskih pašnjaka, rijetkih šuma kao i cijela priča o bjeloglavim supovima. Staza iz eko-centra kreće klanicom (staza kojom se dolazi ili odlazi s Belog, koja je omeđena gromačom, suhozidovima, a uz koju se nalazi jedna mala, više tisuća godina stara kuća koja služi kao staja) do ruševina srednjovjekovne crkvice SV. Šimuna za koju se smatra da je građena u 10.stoljeću. Tu je i guvno, mjesto gdje su žene tukle, usitnjavale pšenicu. Staza dalje posjećuje Rimski most (koji je prije 2000 godina izgradio rimski car Tiberije), dijelom prolazi isto toliko starom rimskom cestom, prolazi drevnim višestoljetnim šumama hrasta cera, medunca i pitomog kestena, posjećuje Jamu Čampari u kojoj su pronađeni kosturi medvjeda stari 12000 godina, obilazi napuštena stanove ili sela ali i prahistorijska sela i hramove, prolazi uz slatkovodne lokve prepune života, s nje se mogu promatrati bjeloglavi supovi, pa čak više puta sresti Macmalića- dobrog šumskog duha u liku patuljka na drvetu. Staza je kružna, počinje u Belom i vraća se u Beli.