Pritiskom na tamburu možete odabrati ponuđene informacije:


Biografija Ljudevita Gaja
Povijest Grada Zaprešića
Povijest tambure
Obavijesti o dolazećim koncertima
Poslušajte dijelove skladbi u našem izvođenju
Pogledajte galeriju slika sa nastupa i putovanja
Informacije o našem prvom CD-u
Upišite se u našu knjigu dojmova
Kako i gdije nas možete naći
Zahvale svima koji su nam pomogli




Povijest Tamburaškog zbora " GAJ " Zaprešić


Bisernica, brač, bugarija, berde - tambura ili tamburica narodni je žićani trzalački instrument. Prvobitno solistički za pratnju pjevača, a od XIX. stoljeća svira se u tamburaškim orkestrima. Raširena je na cijelom prostoru Hrvatske, a posebno u Slavoniji, Hrvatskom Zagorju, Dalmaciji,...
Zvuk tamburice izmamio je suze radosnice mladenki, ponosnom ocu, otkrio ljubav dragoj... Uz tambure se veselilo, slavilo, plesalo, pjevalo, goste dočekivalo, novake ispraćalo,...

Već 1980. godine kada je sa radom počela škola Ljudevita Gaja
( tada " Sjever " ), direktor Stjepan Zorc želio je pokrenuti tamburašku i folklornu sekciju. Istomišljenika i zaljubljenika u tamburicu i tamburašku glazbu našao je u učitelju Ivanu Kresniku. Kada su 1982. nabavljeni i tamburaški instrumenti, stvoreni su temelji današnjeg Tamburaškog zbora
" GAJ " Zaprešić. Prvobitno je orkestar vezan uz školu da bi 1995. prerastao u samostalno udruženje građana. Za predsjednicu je izabrana gospođa Željka Blažić, a za promotoricu gospođa Srebrenka Piljek.

Ivan Kresnik ( Ključ Brdovečki, 1933. ) voditelj je orkestra od osnutka do danas. Pedagoški je djelatnik cijelog života, bilo kao učitelj matematike i fizike, kao direktor škole u Pušći i Narodnog sveučilišta u Zaprešiću ili pak kao aktivni član pjevačkih i tamburaških zborova. Zahvaljujuči ljubavi prema glazbi posebno prema tamburaškoj, pokrenuo je niz tamburaških orkestara, no najduže je ostao vezan uz Tamburaški zbor " GAJ " Zaprešić.

Kroz Tamburaški zbor " GAJ " Zaprešić s tamburicom se družilo i
" žice prebiralo " nekoliko stotina članova, ponajviše učenika OŠ Ljudevita Gaja. Mnogi su orkestar napustili sa zadnjim školskim zvonom u osnovnoj školi, no veliki je dio današnjih tamburaša nastavilo s tamburom drugovati kao srednjoškolci, studenti i zaposlenici. Neki od članova nastavili su svirati i okupljati mlade svirače u svojim sredinama, poput Dražena Hlada u Luki...

Nesigurni zvuci i drhtave ruke prtile su prvi nastup 1982. godine. No već 1983. nastup je sigurniji, zvuk puniji, program raznolikiji. Slijedili su brojni nastupi u Zaprešiću, Luki, Pojatnu, Kupljenovu, ali i sudijelovanje na Gradskoj smotri kulturnoumjetničkog stvaralaštva u Zaprešiću i Zagrebu. Orkestar gostuje u radnim organizacijama " Inker " ( tada Jugokeramika ),
" Grafokarton ",...

S bogatim i kvalitetnim programom mogli su se upoznati brojni gosti i uzvanici na Svečanostima u Novim Dvorima povodom vraćanja spomenika banu Jelačiću u Zagrebu, na Božićnim svečanostima u Zaprešiću i Pušći
( 1990. ). Po prvi put koncertiraju povodom Jurjeva ( 1991. ). Nastupaju u Hrvatskom glazbenom zavodu na Smotri tamburaških orkestara grada Zagreba ( 1991. ) Slijede koncerti na školskim svečanostima, koncerti za Valentinovo, koncerti na crkvenim slavljima...

Godine 1993. sudijeluju na Natjecanjima glazbenih ansambala osnovnih i glazbenih škola grada Zagreba. Vjesnik je to popratio natpisom: " Tamburaški orkestar OŠ Ljudevita Gaja i dirigent Ivan Kresnik su zaista izvanredno izveli Romancu u G-duru Julija Njikoša ". Godine 1994. ponovo sviraju u Hrvatskom glazbenom zavodu, a o radu orkestra emitiran je prilog na Hrvatskoj televiziji. Redaju se nastupi u Zaprešiću, Pušći, Šenkovcu, Zagrebu, Krapini, Ključu, Krapinskim toplicama, pa ponovo u Zaprešiću, u nekoliko navrata u Novim Dvorima uz svečanosti posvećene banu Josipu Jelačiću
( 1995. i 1995. ).

Nastup u Zaprešiću 1994. godine gospodin Marijan Radović u " Prigorskom kaju " je popratio tekstom " ovaj mladi tamburaški orkestar oduševio je prisutne, jer je zanimljive kompozicije dobro i profesionalno izveo ".

Koncert na Zagrebačkom velesajmu u svom je programu ponovo prezentirala Hrvatska televizija ( 1996.). Sve češće susrećemo ih i u programima Krugovalne postaje Zaprešić. ( 1996. i 1997. ).

S velikim zamahom i brojnim planovima orkestar je krenuo u 1997. godinu. Koncert u Pušći " Pozdrav prolječu ", gostovanje u " Narodnom vezu "
- emisiji Radija Velike Gorice, " A sada mi " - I. program radio Zagreba, sudjelovanje na XX. susretima glazbenih amatera su uspiješno ostvareni.

Uspostavljena je tijesna suradnja s Narodnim sveučilištem u Zaprešiću, Pjevačkim zborom KUD " Ban Josip Jelačić " i Zborom Župe svetog Jurja iz Pušće, zatim KUD " Matija Gubec " iz Zagreba, a u novije vrijeme uspostavljena je suradnja s Glazbenom školom Zlatka Balokovića iz Zagreba i KUU-om " Grozd Bistra ", te OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca.

Značajna je suradnja s našim kompozitorima koji su svoje kompozicije i aranžmane uglavnom besplatno ustupali našem Zboru za izvođenje:
Miro Rehor, Dražen Varga, Željko Bradić, Vinko Glasnović, Pavao Lacković, Miroslav Berta, Julije Njikoš, Siniša Leopold, Tomislav Uhlik i mnogi drugi.

Oz veliki orkestar nastupala je operna pjevačica Mira Vlahović, profesor Mladen Katanić koji je dugogodišnjom suradnjom znatno utjecao na kvalitetu zbora, zatim Ivan Mihaljević, Anita Škala, Milivoj Kozlek, Božica Gorupec, Mika Stanišak, Marija Car, Maja Selinger i još mnogi drugi, a posebno smo ponosni na Danijelu Pintar koja je položila prijemni ispit na odijelu pjevanja Muzičke akademije u Zagrebu.

Radu Zbora su svojom podrškom i pomoći doprinijeli: Poglavarstvo grada Zaprešića, grad Zagreb, Zagrebačka županija, Turistička zajednica Zaprešića, Općina Pušća, Mesna industrija " Bermes " Pušća, a nadasve OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića.

Koncertnim sviranjem narodnih pjesama ( Tiček stoji pod oblokom, Protuletje ), vječno zelenih pjesama ( Gitara romana, O sole mio,
Treći čovijek,... ), popjevki ( Dobro mi došel prijatel,... ), božićnih
( Tiha noć. Narodil nam se,... ), jurjevskih ( Došel je došel zeleni Juraj,... ),
ali i Zajčevih ( Zbor pastira, Ples satira, U boj ), Gotovčevog Završnog kola, orkestar prezentira bogatstvo reperoara oz koji se prisječamo prvih, ali i viječnih ljubavi, vračamo sječanje na drage ljude i susrete, toplinu obiteljskog doma, zavičaja, Domovine, odajemo štovanje velikanu, ali i malom čovjeku. To je ujedno program koji tamburicu predstavlja ne samo kao nacionalni instrument već kao univerzalno glazbalo.

Danas u velikom orkestru sviraju osnovnoškolci Martina Pavelić, Matija Sporčić, Juraj Slipac, Ivan Jug, srednjoškolci Tijana Sedlić, Jasna Blažić, Marko Lenc, Andreja i Juraj Bartol, Hrvoje Kenjerić, Hrvoje Ban, Petar Sremac, Studenti Marina Kotrla, Ivona Kučan, Danijel Rožanković, zaposlenici Marija Lovrečić, Dalibor Prstačić, Goran Kresnik, Kristina Kresnik i Ivana Antol.

U Dječjem orkestru " Tičeki " Bistra - Zaprešić sviraju: Antonija Slipac, Goran Marković, Martina Živković, Anita Vugec, Tomislav Pintar, Goran Špindrek, Renata Vugec, Adrian Smijulj, Marko Šutalo, Luka Jerković, Martina Gagro, Rikard Kraguljac, te članovi KUU " Grozd Bistra ".

U početničkoj grupi sudjeluje sedam članova. O svima njima promotorica Zbora gospođa Srebrenka Piljek u emisiji Krugovalne postaje Zaprešić kaže:
" Tamburaški zbor Gaj je beskrajno čuvstvo ljepote zvuka što šara zaprešičkim krajem, a kad utihnu zvuci, duboko u srcu tinja tamburaška žica za neko prošlo, sadašnje i buduće vrijeme, vrijeme koje dolazi " ( 1997. ).

Pjesnikinja Biserka Rožanković će pak reći: " Tamburaški zbor Gaj snagom topline ljubavi za glazbu i predanim vježbanjem svojih članova, daruje nam iz godine u godinu sve milozvučnije tonove iz raznolike na melodijski, ali i ljepotom jedinstvene Lijepe naše. "



Početna stranica Tamburaškog zbora GAJ Zaprešić