Kulturno-istorijski spomenici Knjaževca


[Kulturne ustanove] [Kulturna udruženja] [Kulturne manifestacije] [Spomenici i crkve]


Gradska fontana
Nalazi se u parku gde je Spomenik slobode i jedan je od zaštitnih znakova grada Knjaževca. Izgrađena je u proleće 1953. godine. Bronzanu skulpturu dvojice ribara koji krote poveću ribu (iz čijih usta teče voda) uradio je poznati jugoslovenski vajar Petar Palavičini (autorski honorar iznosio je 75.000 dinara). Bronza za livenje prikupljena je od knjaževačkih zanatlija. Radovima je rukovodio preduzimač Luka Velojić. Kružnog je oblika sa ogradom koju ukrašavaju ćupovi za cveće, tesani kamen ograde je crvenkaste boje. Čitava izrada je stajala oko 150.000 dinara. Godine 1969. porušena je zbog izgradnje Spomenika slobode, statue su nekoliko godina čamile u podrumima PPK "Džervina", a onda su 1980. postavljene u novoizgrađenu fontanu u krugu kombinata. Krajem 1997. urađeno je postolje za njeno vraćanje i 2001. godine fontana je vraćena na staro mesto.

Spomenik mladosti u gradskom parku
Otkriven je 4. septembra 1976. u parku iza Hotela "Timok". Ima oblik cveta pognute glave, što treba da simboliše brojne žrtve među mladim ljudima našeg kraja palim u borbama i ratovima za slobodu. U podnožju spomenika su tri ploče sa natpisima. Prva je posvećena svim mladim žrtvama, a druge dve Vukosavi Jovanović (žrtvi bugarskog okupatora 1913) i Radmili Nikolić (skojevki iz Niša, koju su četnici Draže Mihajlovića 14. jula 1944. streljali u Vini).

Spomenik slobode
Nalazi se u samom centru grada kraj Timoka, predstavlja prvu fazu grupe epigrafskih spomenika koji treba da dočaraju istoriju Knjaževca i okoline u periodu od 1804. do 1944. Podignut je u vremenu od 15. maja do 17. novembra 1971. po zamisli arhitekte Bogdana Bogdanovića, tadašnjeg profesora Arhitektonskog fakulteta u Beogradu. Osvećen je povodom 30. godišnjice oslobođenja Knjaževca. Pored epigrafskih i reljefnih spomenika u kamenu, u objektu dominiraju kapija i atrijum sa sunčanim satom, kao i minijatura spomenika u bronzi ratnicima iz 1876-78. godine. Na samoj kapiji uklesane su reči pesnika Ivana Lalića:
                                    Srbija
                                    Sunčeva kuća, iz pepela se svoga diže,
                                    Svetlošću sama sebe zida
                                    Slobodom sama sebi svetli ...
kojima je kroz pesničku inspiraciju izražen i smisao koji obeležava neuništivo jako vođenje života naroda ovog kraja.

Crkva Svetog Đorđa
Podignuta je 1835. godine, a zvonik sa satom podignut je na crkvi 1866. godine. Ikonostas crkve je naslikao Georgije Bakalović iz Sremskih Karlovaca, učenik Stefana Gavrilovića, jednog od najznačajnijih slikara s početka XIX veka. Za vreme srpsko – turskog rata 1876. godine Knjaževac je potpuno spaljen, a tada je i crkva stradala. Crkva je obnovljena 1878. godine, a novi ikonostas je izradio slikar Nikola Marinković, takođe iz Sremskih Karlovaca. U riznici knjaževačke crkve čuva se Jevanđelje iz 1805. godine, srebrni krst iz 1866. godine i dve ikone, ostaci starog ikonostasa, iz 1835. godine.
 

 Osnovni podaci | Knjaževac nekad | Istorija | Kultura | Stanovništvo | Privreda | Skupština opštine Turizam | Organizacije | Obrazovanje | Sport | Razglednica | Znameniti ljudi

Copyright 2003 Saša Tričković