› Osnovni procesi učenja
Najosnovniji proces učenja je imitacija, nečije osobno ponavljanje promatranog procesa, kao što je npr. smješak. Za takvu imitaciju jedinki će trebati vremena (da promotri detljalje), prostor (gdje će učiti), vještine (ili vježbu), i druge resurse (npr. zaštićeno područje). Kroz kopiranje, mnoga novorođenčad nauče loviti (tj. usmjeriti svoju pažnju), hraniti se, općenito većinu osnovnih vještina koje im trebaju za život.
Bloomova taksonomija dijeli proces učenja na šestorazinsku hijerarhiju, gdje je znanje najniži red spoznaje, a vrednovanje najviši:
• Znanje je sposobnost dosjećanja naučenih materijala kao što su činjenice, pojmovi, osnovni koncepti i odgovori
• Shvaćanje je razumijevanje činjenica i ideja po organizaciji, usporedbi, prevođenju, interpretaciji i opisu.
• Primjena je upotrebljavanje znanja u svrhu rješavanja problemâ.
• Analiza je ispitivanje i dioba informacija na dijelove na osnovu identifikacije motiva ili uzroka. Osoba može analirizirati tako da izvuče preliminarne zaključke iz postojećeg znanja, i onda pokuša naći dokaze koji bi tu tvrdnju potkrijepili.
• Sinteza je spajanje informacija na novi način, tako da se kombiniraju dijelovi znanja u uzorke, ili tako da se predlože nova rješenja.
• Vrednovanje je prezentacija i obrana mišljenja, na način da se donose zaključci o informacijama, o ispravnosti ideja, ili o kvaliteti posla, zasnovano na određenim kriterijima.
Slika 11: Bloomova taksonomija. Slika pokazuje da je znanje osnova shvaćanja, a shvaćanje osnova za primjenu.
