HEPATITIS B

HEPATITIS B

Bolest uzrokovana virusom hepatitisa B.

KARAKTERISTIKE:
Duga inkubacija (50-160 dana), parenteralni prijenos.
Najčešći način prijenosa je inokulacija (injekcije, transfuzije), ali i kontakt s drugim zaraženim predmetima (tetoviranjem, ranjavanjem, ozljedama).
Može se prenijeti i slinom i spolnim putem, a čini se moguć i prijenos neparenteralnim putem.
Smatra se težom bolesti od hepatitisa A, postoji mogućnost kroničnog oblika bolesti.
Virus hepatitisa B spada u DNK viruse, porodicu hepadnaviride.

EPIDEMIOLOGIJA:
Ključnu ulogu kao izvor zaraze imaju asimptomatski kliconoše.
Za prijenos bolesti je dovoljna mala količina krvi (0,0004 ml) i virus je otporan na visoke temperature.

PATOLOGIJA I KLINIČKA SLIKA:
Akutna faza je identična onoj kod hepatitisa A. Manje razlike:
Dužina inkubacije, postupan početak i produžena preikterična faza kod hepatitisa B. Obično je hepatitis B teža bolest i pogađa odrasle, starije osobe te može prijeći u kronični oblik.

TIJEK I ISHOD BOLESTI:
Hepatitis B je općenito teži u odraslih, a i prognoza što se tiče ozdravljenja je lošija.
U određenom broju slučajeva nakon akutne faze bolesti bolesnici ostaju nosioci HbsAg bilo kao kronični hepatitis (u oko 10% slučajeva) ili bez tog obilježja.
Kod kroničnih oblika bolesti opasnost od prijelaza u cirozu je jako velika.
Kronični hepatitis ima dva oblika:
- Kronični perzistentni hepatitis: Ovo je najčešće blaga bolest. Simptomi su najčešće slični akutnom hepatitisu produženog tijeka, a takve su i jetrene biopsije (periportalne limfocitne infiltracije). Prognoza je dobra.
- Kronični aktivni hepatitis:
Simptomatika ove vrste hepatitisa može biti blaga ali i pokazivati sve simptome zatajivanja jetre (žutica, ascites, hepatosplenomegalija, poremećaji krvnih bjelančevina itd.).
Biopsija: upalni infiltrati koji se šire iz periportalnih prostora (nema velike razlike između infiltrata kod kron. aktiv. i kron. perzistentnog), tzv ˝piece meal˝ nekroze, bridging nekroze i fibroza.
Tijek može biti različit od perioda pogoršanja i poboljšanja do konstantnog propadanja jetrene funkcije. Krajnja posljedica može biti ciroza.
Ciroza može biti i postnekrotična direktno iz akutnog hepatitisa.
Također je kronični hepatitis i povećani rizik za karcinom jetre za oko 200x.

DIJAGNOZA I DIF. DIJAGNOZA:
Anamneza i fizikalni status zauzimaju prvo mjesto. Etiološka dijagnoza se temelji na dokazivanju markera u krvi.
U krvi bolesnika sa simptomima se mogu dokazati HbsAg, HBV-DNK i HbeAg. Nakon njih se pojavljuju protutijela na HbcAg i to prvo IgM a nakon njega i IgG. S poboljšanjem nestaju antigeni a pojavljuju se antitijela anti-HBs i anti-Hbe. Anti-HBs označava razvoj imuniteta. Za dokaz akutnog hepatitisa B dovoljno HbsAg i IgM anti-Hbc.

LIJEČENJE:
Identično onome kod hepatitisa A u akutnoj fazi. To znači: Mirovanje u krevetu sve dok imamo nalaz bilirubina u mokraći i dok je jetra bolna na palpaciju. Dijeta sa malo masti. Izbacivanje alkohola i ostalih hepatotoksičnih sredstava.
Interferon i Lamivudin u kroničnoj fazi.

ZASTITA:
Izbjegavanje nepotrebnih parenteralnih kontakata, upotreba jednokratnih instrumenata koji dolaze u dodir s krvlju. Majci koja boluje od hepatitisa B moramo reći da dijete mozda boluje od hepatitisa jer virus prolazi kroz placentarnu membranu, kod te djece moramo izvršiti aktivnu i pasivnu imunizaciju cijepljenjem ukoliko se virus već nije integrirao u hepatocit (djete nosioc HbsAg), djeca do jedne godine ukoliko su zaražena u oko 90% slučajeva postaju kronični nosioci virusa zbog imunološke tolerancije organizma prema virusu.
Pasivna imunizacija se provodi u osoba koje su došle u kontakt s inficiranom krvlju (unutar 48 sati).

Reference: