› San
San je, kao što smo spomenuli, iskustvo vizualiziranih slika za vrijeme spavanja. Slijed tih slika je potpuno odvojen od volje, a u snu je spavač/sanjar češće sudionik nego promatrač. Većina znanstvenika se slažu da je za san odgovorno područje mozga nazvano pons , te da se san događa tijekom REM-faze.
Slika 9: Prikaz dijela mozga. Na slici se vidi mali mozak, produljena moždina i hipofiza, a između njih je dio nazvan pons, za koji se vjeruje da je odgovoran za san.
Mnoge funkcije su bile pripisivane snu. Freud je zaključio da su snovi simbolično izražavanje frustriranih želja koje su potisnute u podsvijest, i upotrebljavao je tumačenje snova u svrhu psihoanalize koju je osnovao. Današnji su znanstvenici malo skeptičniji oko frojdovskog tumačenja, i stavljaju naglasak na potrebu za organizacijom i učvršćivanjem nedavnih iskustava i kratkotrajnog pamćenja. Drugi smatraju da san omogućava životinji da "odvrti moguću situaciju"; znači, da simulira moguću situaciju u kojoj bi se mogla naći, i tako nauči izbjeći opasnost.
Postoji još i Hobson-McCarleyeva teorija aktivacije, koja kaže da se snovi događaju čisto zato jer neki neuroni u moždanoj kori slučajno "opale" tijekom REM-faze. Prema toj teoriji, prednji dio mozga tada stvori jednu priču, u pokušaju da "zamaskira" te slučajne impulse, tako da pokuša dati smisao toj besmislenoj osjetilnoj informaciji koju je stvorio taj slučajni impuls. To ujedno i objašnjava čudnu prirodu snova. Kritičari ove teorije negiraju impliciranu činjenicu da razum i osjećaji ne smiju biti prisutni u snovima, i ističu da nisu svi snovi potpuno slučajni; neki individualci i kulture cijene svoje snove kao žnačajne djelove svog života. Ova teorija također teško objašnjava dokazanu pojavu ponavljanja snova.
