Poslušni Pas
Ljudi rođeni u znaku Psa su odani, vjerni i iskreni. Poštuju tradiciju, cijene čast i uživaju u pomaganju drugim ljudima. Psi su vrlo pravedni i uvijek će prvi ukazati na nepravdu. Nije dobar u druženju i rijetko iskače u društvu, no inteligentni su, brižni i dobri slušatelji.
Odan, vjeran i iskren, Pas ima vrlo istančan osjećaj dužnosti. Uvijek možete računati s njim i nikada vas neće iznevjeriti. Kako je Pas dobar slušaoc, sve tajne što ćete mu povjeriti nikada neće odati drugima. Psi jednostavno ne vole trač.
Pas je dobro društvo – kada je dobre volje. No kada se uspaniči može postati zao i lajati sve dok se ne umori. Ako mu priđete na pogrešan način, Pas će vas osuđivati, branit će se i skakati će na svaku vašu riječ, no tako dugo dok znate kako ga treba maziti i gladiti, Pas će vam biti apsolutno najbolji i najvjerniji prijatelj na svijetu.
Psi su rođeni stari i starenjem postaju mlađi. Sve shvaćaju vrlo ozbiljno: oni će se žaliti na javnu rasvjetu, promet, na vrijeme; no kako godine prolaze sve neozbiljnije će shvaćati vlastiti kriticizam.
Vjerni Pas će biti izvrstan direktor, svećenik, učitelj, kritičar ili liječnik. No bez obzira na zanimanje, uvijek će biti zagovornik plemenitih i, često, originalnih ideja.
Kada se preplaše, Psi postaju pomalo ludi. Psi se u vezu upuštaju kad oni daju, a partner prima i obično su vrlo velikodušni i odani, a u ljubavi su iskreni i izravni. No cijeli će život Psi, svojom krivnjom, imati problema s romantikom: teže ravnoteži osjećaja, a iznutra su vječno nemirni, jer Psi su uvijek zabrinuti.
Slavne osobe:
Claude Debussy
(1862–1918), franc. skladatelj; tvorac impresionističkog stila u glazbi; narušio klas. harmonijski sustav uvodeći nove zvučne strukture (akordički paralelizmi). Snažno utjecao na razvoj glazbe 20. st. Preludij za poslijepodne jednog fauna; More; opera Pelléas i Mélisande; balet Igre; Muka Sv. Sebastijana; glasovirski ciklusi Suite bergamasque; Slike; Dvanaest preludija; Dvanaest etida; Dječji kut i dr.; popijevke na stihove P. Verlainea (Galantne svečanosti), S. Mallarméa (Tri poeme), Ch. Baudelairea (Pet poema) i dr.
Winston Leonard Spencer Churchill
(1874–1965), brit. državnik i pisac; kao političar isprva liberal pa konzervativac (od 1924); brit. časnik u kolonijalnim ekspedicijama u Indiji i Sudanu (1898) i englesko-burskom ratu (1899); 1900. poslanik u Parlamentu, u više navrata ministar (trgovine 1908–10., unutar. poslova 1910–11, mornarice 1911–15., rata i zrakoplovstva 1919–21., financija 1924–29). Protivnik popuštanja Hitleru i protivnik Münchenskog sporazuma (1938). Lord Admiraliteta 1939. Zamijenivši 1940. Chamberlaina kao premijer, postao gl. strategom brit. otpora nacističkoj Njemačkoj. Sudionik savezničkih konferencija (Casablanca, Québec, Kairo, Moskva, Teheran, Jalta, Potsdam). Od 1945. vođa oporbe. 1946. govorom u Fultonu zahtijevao zaustavljanje sovj. ekspanzije i označio početak »hladnoga rata«. Premijer 1951–55., nakon toga se povukao. Pisao pov. djela. Za memoare Drugi svjetski rat 1953. dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Ivana Brlić-Mažuranić
(1874–1938), hrv. književnica; unuka Ivana Mažuranića. U najuspjelijem djelu Priče iz davnine oživljava slav. mitologiju. Pripovijetka za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića.
Vladimir Becić
(1886–1954), hrv. slikar; jedan od začetnika modernoga hrv. slikarstva. Slikao pejzaže, portrete i mrtve prirode, isprva s naglašenim volumenom; o. 1935. prelazi na mekše, koloristički rafinirane nijanse i bogatiju rasvjetu. Autoportret; Akt pred ogledalom; Konjic.
George Gershwin
(1898–1937), am. skladatelj. Spojivši elemente jazza i crnačkoga glazb. folklora s tradicionalnim oblicima umj. glazbe, pridonio izgradnji spec. am. glazb. izraza. Melankolična rapsodija (u nas nazvana Rapsodija u plavom); Amerikanac u Parizu; opera Porgy i Bess; glasovirski koncert.
Franjo Tuđman
(1922), hrv. časnik, povjesničar i političar; u partiz. postrojbama od 1941. Poslije II. svj. rata general u JNA. 1961–67. ravnatelj Instituta za historiju radničkoga pokreta u Zagrebu. Zbog zastupanja nacionalnih prava hrv. naroda i demokr. orijentacije došao u sukob s komun. režimom krajem 1960-ih. Osuđen na vremenske kazne 1972. i 1983. Uporno politički djelovao, i javno i tajno, nastojeći povezati hrv. dijasporu s Hrvatima u domovini. 1989. osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) preko koje je formulirao takav nac. polit. program koji je doveo do nac. i polit. mobilizacije hrvatskoga naroda u Hrvatskoj i BiH. To je bila osnovica za snažan otpor sve grubljim nasrtajima srpskoga šovinizma i presezanjima na hrv. prostore. Na toj je osnovici s HDZ na prvim višestranačkim slobodnim izborima 1990. odnio pobjedu, bio izabran za predsj. Republike i formirao prvu demokr. vladu Hrvatske. Zbog sve većih pritisaka srp. hegemonizma i jugosl. centralizma, ubrzano radio na organizaciji uprave, policije i vojske. Kada je tijekom 1991. počela otvorena agresija Srbije i JNA na Hrvatsku (pošto je proglašena neovisnost), Tuđmanova politika, balansirana između hrv. mogućnosti i nepovoljnih općih prilika, omogućila je da se zaustavi srp. vojno nadiranje na hrv. prostore i da se parira međunar. čimbenicima koji su bili izrazito neskloni osamostaljenju jugosl. republika. Nakon proglašenja neovisnosti, vješto je izbjegavao zamke u diplomatskim igrama oko Hrvatske, a napokon do 1995., sa svojim suradnicima, doveo vojsku i policiju u takvo stanje da je Hrvatska vlastitim snagama mogla osloboditi najveći dio svojega teritorija (akcija »Bljesak«, proljeće 1995., akcija »Oluja«, ljeto 1995). Ponovno izabran za predsjednika u kolovozu 1992. Rat protiv rata; Partizanski rat u prošlosti i budućnosti; Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941; Velike ideje i mali narodi; Hrvatska politika u prvim godinama borbe protiv vidovdanskog centralističko-hegemonističkog pokreta; Bespuća povijesne zbiljnosti; Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji; Usudbene povjestice.