Zaneseni Pijetao
Ljudi rođeni u godini Pijetla vrlo dobro opažaju i većina će njihovih opažanja biti točna i precizna. Može se reći da Pijetlovi imaju vrlo snažno šesto čulo. Kod Pijetlova je ono što vidite ono što dobijate: u njima nema skrivenih motiva, oni nisu ni komplicirani ni profinjeni. Obrnuto od toga, Pijetlovi su vrlo izravni i iskreni.
Pijetlovi vole biti zapaženi i vole kad im se laska. Zbog toga se znaju odjenuti u nešto uočljivo, no u srcu su potpuno konzervativni. Izgledom će Pijevac uvijek biti atraktivan i lijep, jer i u ljubavi i u društvu želi da mu se posveti pažnja.
Vjerovali ili ne, Pijevca nije lako prevariti. On razmišlja oprezno i skeptičan je, što s velikom moći zapažanja od njega čini izvrsnog detektiva, doktora, medicinsku sestru ili psihijatra. Pijetlovi su uvijek budni, spremni i djeluju. Rijetkost je naći kojeg da besposleno sjedi u dnevnoj sobi. Pijetlovi imaju više talenata i svaki posao mogu obaviti na više različitih načina.
Svi su Pijevci svjesni svoje odjeće i svojeg izgleda do opsjednutosti, usprkos konzervativnoj naravi. Tako primjerice satima mogu stajati pred ogledalom ili ne trepnuvši kupiti komad odjeće vrijedan dvije-tri tisuće kuna. To ne znači da im do novca nije stalo: oni vole uspoređivati cijene, pa ako time ili cijenkanjem mogu uštediti i desetak lipa, biti će zadovoljni.
Iako oštrouman, praktičan i dosjetljiv, Pijetao voli i sanjariti. I baš zbog toga će razočarati ljubavnog partnera, jer stvarnost nikada ne odgovara snu kojeg će htjeti podijeliti s njim. No on je vrlo iskren o tim sanjarijama.
Pijetao je izvrstan domaćin i zabavljač. Glavna mu je karakterna crta lojalnost što ga čini odanim prijateljem. Uvijek će održati obećanje i uvijek će ostati pri onome što je rekao. Kada Pijevac nekog voli i kad se nekome divi, skinut će i Mjesec s neba da ga usreći.
Slavne osobe:
Konfucije
(latinizirani oblik Confucius prema kin. K’ung tzu ili Kong Futzi: Učitelj Kong) (¬ 551. (?) do o. ¬ 479), kin. filozof i društv. reformator; za njega je ideal dosezanje potpune vrline; država bi se trebala temeljiti na etičkim načelima. U ¬ 2. st. njegovo je učenje sistematizirano i postalo nekom vrstom pučke religije pa i njegova osoba postaje svetac, odn. božanstvo kojemu se grade hramovi i prinose žrtve. Sam nije pisao; učenje mu je sačuvano u 3 knjige: Razgovori; Uzvišeni nauk; Zlatna sredina.
Josip Jelačić, grof
(1801–59), ban hrv.-dalm.-slavonski 1848–59. Imenovan banom kao krajiški zapovjednik i narodnjak, J. je u rujnu 1848. poveo rat protiv Madžara. Kako je madž. politika istodobno prijetila i interesima bečkog dvora, to je Jelačićev pohod značio i obranu interesa dvora i rat Austrije protiv madž. revolucije. Kao lojalan carski službenik, održanje Austrije smatrao je zalogom slobode za narode monarhije, pa je sudjelovao i u ugušivanju bečke listopadske revolucije. Kao ban koji je nakon više stoljeća okupio većinu hrv. zemalja, postao je simbolom obrane hrv. državnosti i nac. interesa.
Giuseppe Verdi
(1813–1901), tal. skladatelj; najveći majstor tal. romantične opere. Naslijeđene operne oblike uskladio s dramskom radnjom te ih glazbeno i izražajno obogatio i povezao u veće dramatske prizore postigavši skladnu ravnotežu između pjevnih belkantističkih vokalnih linija i orkestra. Nabucco; Ernani; Macbeth; Rigoletto; Trubadur; La Traviata; Sicilijanske večeri; Krabuljni ples; Moć sudbine; Don Carlos; Aida; Otello; Falstaff; kantata; romance; Requiem.
Richard Wagner
(1813–83), njem. skladatelj; središnja ličnost opernoga kazališta u drugoj pol. 19. st.; kasnoromantik, razbio tradicionalnu strukturu opere te ostvario svoju zamisao o glazb. drami kao sveobuhvatnom umj. djelu (Gesamtkunstwerk); proveo simfonizaciju opere i konstruktivno načelo provodnoga motiva (lajtmotiva); sâm spjevao tekstove za svoje glazb. drame; imao dalekosežan utjecaj. Ukleti Holanđanin; Tannhäuser; Lohengrin; Tristan i Izolda; Majstori pjevači; Nibelungov prsten; Parsifal.
Sergej Vasiljevič Rahmanjinov
(1873–1943), rus. skladatelj, dirigent i glasovirski virtuoz, 1918. izbjegao u SAD. Stilski se vezuje za romantizam P. I. Čajkovskoga. Glasovirski koncerti (poznati II. koncert u c-molu); Rapsodija na Paganinijevu temu; glasovirske minijature; crkv. (Deus meus) i komorne skladbe; ciklusi solo pjesama.
Antun Gustav Matoš
(1873–1914), hrv. književnik; istaknuti predstavnik hrv. moderne; artistička lirika po uzoru na europske simboliste; u novelu unio spoj lirike, fantastike, ironije i bizarnog; kao kritičar i polemičar obilježio hrv. književno razdoblje 1908–14. Iverje; Novo iverje; Ogledi; Vidici i putovi; Umorne priče; Naši ljudi i krajevi; Moralist i druge satire; Pečalba; Feljtoni i eseji.