HIMZO POLOVINA (1927-1986), vrsni ‘tumac i bastinik sevdalinke’, bio je reprezentativan primjer dozivljaja i interpretacije sevdalinke. U par narednih redaka evo nekoliko misljenja o njegovom pristupu i nacinu tumacenja sevdalinke:

“Grad Mostar je iznjedrio vrsnog umjetnika iz etnomuzicke bastine, punog melodicnosti i treptaja bosanskohercegovacke duse. Godinama je nadopunjavao nase osjecaje bitnosti nasih postojanja kroz interpretiranje pjesama prenesenih iz davne bastine nasih predaka. Njegove interpretacije su smirivale, zanosile naseg covjeka, umove nase zbilje, proslosti i sadasnjosti. Nije bio egoista - samo za svoju dusu. Bio je lepeza otvorenosti svojih interpretacija prema ljudima. Takvoga ga poznajemo i takav je ostao u nasim sjecanjima.” (ISMET CUMURIJA).

"To je pjevac koji raspolaze glasom veoma ugodnog timbra, a svoju interpretaciju bazira na SOTTO VOCE pjevanju sto odgovara ne samo njegovim glasovnim mogucnostima nego izrazitom interpretativnom daru koji se odrazava u melanholicnom ukrasavanju i dinamicnom cizeliranju pjesama koje izvodi." (ZVONIMIR NEVZALA).

“Mada u repertoaru Himze Polovine sve pjesme nisu prave sevdalinke, vec ih ima koje su stvarane kasnije na njihovim tradicijama, njegovo pjevanje produzava melanholicnu ljubavnu osjecajnost ove pjesme, izrazava njenu osobenu atmosferu i aromu, oslikava likove njenih junakinja i junaka, u tjesnacima duhovnih rasipanja i kidaja, iznosi njenu poetsku dusu, onu posebno sto je umjetnicki oplemenjena ovakvim sazaljevanjem, postaje tu ne samo posrednik i tumac, izvoran, vibranta i autentican, nego i umjetnicki subjekt koji svojim izvodjenjem vrsi izbor po emocionalnoj srodnosti dajuci uz to pjesmi i dio svoga vlastitog.” (MUHSIN RIZVIC).

[Izvor za tri gore navedena citata: ISMET CUMURIJA: Tumac i bastinik sevdalinke: Povodom 13-godisnjice smrti Himze Polovine. Most, br. 117-118 [28-29], Mostar, 1999.]

 “U repertoaru Himze Polovine dominiraju pjesme sa ljubavnim osjecanjima, koja ovaj interpretator melodijskim ukrasima sugestivno prenosi na svoje slusaoce. Pjesme koje je Himzo Polovina odabrao cesto su varijante vec publikovanih pjesama, i one najrjecitije govore o odnosu ovoga pjevaca prema narodnoj umjetnosti koju interpretira. Ponekad ljepota pojedinog stiha odluci koju ce varijantu odabrati.” [DJENANA BUTUROVIC, pogovor na LP-iju: HIMZO POLOVINA: Kliknu vila sa vrha Porima. Zagreb, 1979.]

“Nama [Himzo Polovina, nap. S.V] ostavio merdzanli đerdan sa mnogo zrna, od kojih je svako zrno jedna muslimanska pjesma… Vecina tih pjesama bi umrla da ih tako maestralno ne istumaci rahmetli Himzo. Kad drugi nisu smjeli ili htjeli, rahmetli Himzo je donosio bosnjacko-muslimanske pjesme… BOSNI NIKO NIJE OSTAVIO TAKAV MEKAM I TOLIKO DUSE NA TAKO MALO TRAKE. (istakao, S.V.)” [OMER POBRIC: Sevdah nadahnut zivotom…slobodom, Visoko, 1996., str. 267; Takodjer pogovor na kaseti: HIMZO POLOVINA: Sevdah i suze. Visoko, 1995.]



                                      Himzo Polovina:  PJESME  SRCA

 

1.      MEHMED-PASA TRI CARA SLUZIO…

Mehmed-pasa tri cara sluzio,
Zasluzio devet kula blaga;
Pa je sjeo misli razmisljati,
Kud ce tol’ko blago dijevati?
Il’ ce blago sirotinji dijeliti,
Il’ ce blago popiti u vinu,
Il’ ce blago bacati niz Drinu,
Il’ ce pravit’ po Bosni hajire,
Nek’ se Bosna u pjesmama spominje?
Aman, aman, jasa, jasa Mehmed-pasa!
Nit’ ce blago sirotinji dijeliti,
Nit’ ce blago popiti u vinu,
Jer je vino car zla svakojaka,
Nit’ ce blago bacati niz Drinu,
Vec ce praviti po Bosni hajire,
NEK’ SE BOSNA U PJESMAMA SPOMINJE!
A najprije na Drini cupriju!
NEK’ SE BOSNA U PJESMAMA SPOMINJE!
Aman, aman, jasa, jasa Mehmed-pasa!
I SAGRADI NA DRINI CUPRIJU!


2. OMERE, PRVO GLEDANJE

Omere, prvo gledanje,
Zamalo ti se zagledasmo,
Zamalo dvije godine.
Ko li nas, bolan, rastavi?
Ko li nas, bolan, zavadi?
Mostar se cudom zacudi!
Dusa mu raja ne vid’la,
Nego se vila i vila,
Na sred se pakla savila!


3.      OD MORA, ETO SVATOVA…

Od mora, eto svatova,
Da vode Ajku Sarajku.
Ajka se, Sarajka, majci zaplaka:
“Ne daj me, majko, daleko!
Osta mi cv’jece nejako.
Ko ce ga, majko, zal’jevat’?”
“Ja cu ga, kceri, zal’jevat’.
U zoru hladnom vodicom,
Uvecer toplim suzama!”


4.      OKLADI SE MOMCE I DJEVOJCE

Okladi se momce i djevojce,
Da spavaju, da se ne diraju.
Momce daje sedlo i djogata,
A djevojka djerdan ispod vrata;
To rekose u djerdek legose,
Jedno drugom ledja okrenuse.
Momce lezi kao ledenica,
A djevojka kao zeravica;
Kad je bilo oko pola noci,
Progovara lijepa djevojka:
“Okreni se, ne okrenuo se,
Poljubi me, ne poljubio me!
Ja ne zalim djerdan ispod vrata,
Nemoj ni ti sedlo ni djogata.
Mog djerdana popili hajduci,
A tvog djogu rastrgali vuci!”


5.      IZVI SE MUJO NA GRADE

Izvi se Mujo na grade,
I pade dragoj na grane.
Pita ga draga zalosno:
“Mozes li, Mujo, preboljet’?”
“Ne mogu draga preboljet’,
Ja cu ti mladjan umrijet’.”
Ljubi ga draga milosno,
Poskoci Mujo radosno!


6.      STADE SE CVIJECE ROSOM KITITI

Stade se cvijece rosom kititi,
Stade se biser zlatom nizati,
Stade se srma srmom srmiti,
Stadose momce cure ljubiti.

Samo ja nemam nigdje nikoga,
Samo ja nemam azgin-dilbera,
Samo ja tuzna tugu tugujem,
Samo ja nicem se ne radujem.

Gledam ja goluba, golubicu,
Gledam ja lastu i lastavicu,
Gledam ja jedno drugo cjeluju,
Gledam ja, zivotu se raduju.

Nikad me nije niko volio,
Nikad me nije niko ljubio,
Nikada nisam zorom zorila,
Nikada nisam sevdah vodila.

Dadose mene mladu za stara,
Dadose mene starcu zbog para,
Da mu ja mlada kucu redujem,
Da mu ja sijedu bradu milujem.

Star meni vise mladoj ne treba,
Star mene samo mladu zamara;
Ja hocu ljubav, zivot i radost,
Ja hocu sevdah, pjesmu i radost!


7.     OJ, BOGA TI, SIVA ‘TICO SOKOLE

Oj, Boga ti, siva ‘tico sokole,
Jesi l’ skoro ti od Bosne ponosne?
Jesi l’ gdje god moju Fatu vidio?
Nosi l’ Fata od sedefa nanule?
Nosi l’ Fata od kadife papuce?
Nosi l’ Fata od dzamfeza dimije?
Nosi li se k’o sto se je nosila?
Voli li me k’o sto me je volila?


8.     GDJE SI, DA SI MOJ GOLUBE

“Gdje si, da si, moj golube,
Sto se ne javis?”
“Evo mene, pokraj tebe,
zar me ne vidis?!”
“A gdje ti je stara majka,
ne vidjeh ti je?”
“Otisla je u djul-bascu,
neven da bere.
Neven bere, mene kiti,
Da sam najljepsa!”


9.     MAGLA PALA DO POLA SARAJ’VA

Magla pala do pola Saraj’va,
Ne vidi se kula ne kapija,
A kamoli djevojke avlija!
Puce puska iznad Sarajeva,
Te pogodi Mul’ Aziza na sred Saraj’va!
Pogodi ga Mula Jusuf s B’jele tabije,
Zbog djevojke, komsinice, l’jepe Mevlije!
Kune majka pusku i junaka,
djevojku: “Nevesela bila,
Sto mi sinu, smrti uzrok bila!
Ubise mi cedo njegovano,
Sto je, majci, tugo moja,
Suncem darovano!
Mul’ Azize, mili sine, zar mi pogibe?
Ko ce sada tvojoj seji, pjesme pjevati?
Ko ce sada starom ocu dizgin drzati,
Ko ce tvojoj staroj majci mezar kopati?
Ko ce tvoju staru majku u grob spustiti?”


10.  TAMBURALO MOMCE UZ TAMBURU

Tamburalo momce uz tamburu,
Tambura mu od suhoga zlata,
Tanke zice - kose djevojacke,
A terzijan - pero sokolovo.

Gledala ga Ajka sa cardaka:
“Vidi, majko, lijepa junaka!
Da mi ga je u dvoru gledati,
Na njegovim grud’ma sevdisati.

Karanfil bi pod njega sterala,
A pod glavu rumenu ruzicu,
Nek’ mirise, nek’ me cesto budi,
Cesto budi, i cesto me ljubi!”


11. U STAMBOLU, NA BOSFORU

U Stambolu, na Bosforu bolan pasa lezi.
Dusa mu je na jeziku crnoj zemlji tezi.
Molitva je njemu sveta pa mujezin s minareta,
Uci na sav glas: “Allah, illallah, selam-alejkum!”

Kad ste vjerno sluge moje sluzili moj harem;
Neka od vas svaki uzme jednu zenu barem:
Iz oka mu suza kanu pa na minder mrtav panu,
Stari musliman: “Allah, illallah, selam-alejkum!”

Kad je cula pasinica za tu tuznu vijest;
Da se pasa preselio sad na drugi svijet:
Iz oka joj suza kanu pa na minder mrtva panu,
Ljubav pasina: “Allah, illallah, selam-alejkum!”


12. MUJAGU MAJKA BUDILA

Mujagu majka budila:
“Ustani sine Mujaga!
Drugi ti dragu odvede,
Na tvome konju alatu,
Na tvoju Mujo sramotu!”
“Nek’ ide, majko, ne dosla,
U dvoru nikog ne nasla;
Ako me draga ne voli,
Nek’ hljeba sa mnom ne lomi!”


13.  POKRAJ VRELA PLOCA B’JELA MERMERA

Pokraj vrela ploca b’jela mermera,
Na toj ploci od biljura mastrafa.
U mastrafi tri cvijeta procvala:
Plavi zumbul, karanfil i ruza.
Da je meni tri cvijeta trgati,
Ah, da mi je l’jepu Esmu ljubiti!
Od meraka ne znam sta bih cinio!
Razbio bih od biljura mastrafu,
Smrvio bih plocu b’jela mermera!


14.  POLJEM SE VIJA HAJDAR DELIJA

Poljem se vija Hajdar delija,
Po polju ravnom, na konju vranom.
Gleda ga Ajka sa gradskih vrata:
“Hajdar delija i perje tvoje,
Tvoje me perje, po gradu penje!”
“Ajko djevojko, i kose tvoje,
Tvoje me kose po polju nose!”


15.  PUSTI ME, MAJKO

“Pusti me majko, pusti me mila,
da vidim svoje luce, pusti me!”
Golube poleti, pozdrav joj odnesi,
Doci cu, doci ja.
“Dodji mi draga, dodji mi zlato!”
“To pjesmom mene, majko, doziva!”
Golube poleti, pozdrav mu odnesi,
Doci cu, doci ja.

“Dodji mi draga, dodji mi zlato,
da ljubim tvoje usne, dodji mi!”
Golube poleti, pozdrav joj odnesi,
Doci cu, doci ja!


16.  RAZBOLJE SE LIJEPA HAJRIJA

Razbolje se lijepa Hajrija,
Pod orahom i pod jorgovanom.
Ob’lazi  je c’jeli Mostar redom,
A najvise tri dilbera mlada.
Prvi veli: “Bolujes li Hajro?”
Drugi veli: “Bolov’o bih za te!”
Treci veli: “Ja bih umro za te!”
Progovara lijepa Hajrija:
“Niti boluj, niti umri za me,
Skin’ dolamu, pa legni uza me,
Cini mi se, lakse bi mi bilo!”


17.  SARHOS ALJO DRUME ZATVARASE

Sarhos Aljo drume zatvarase,
Na drumove djumruk uzimase.
Sve djevojke po zut dukat daju,
Sama Fata ogluk ispod vrata!
“Neces proci Atlagica Fato,
Neces proci dok te ne poljubim!”
“Nemoj Aljo, poznat ce mi majka,
Stara majka, dva brata junaka!”


18.  OTVOR’ VRATA OD HAMAMA

“Otvor’ vrata od hamama,
L’jepa djevojko, secer jabuko!”
“Sto cu ti ih otvarati,
Mladi delijo, jangin dzidijo?”
“Da ti vidim b’jelo lice,
L’jepa djevojko, secer jabuko!”
“Sto ces mi ga ti gledati,
Mladi delijo, jangin dzidijo?”
“Da ti ljubim medna usta,
L’jepa djevojko, secer jabuko!”
“Ostat ce ti zelja pusta,
Mladi delijo, jangin dzidijo!”


19.  VOLJELO SE DVOJE MLADIH

Voljelo se dvoje mladih,
Sest mjeseci i godinu.
Ihtjedose da se uzmu,
Dusmani im ne dadose.
Razbolje se l’jepa Fatma,
Jedinica u majke,
Pozeljela zute dunje,
Zute dunje iz Stambola.
Ode dragi da donese,
Zute dunje carigradske,
Al’ ga nema tri godine,
Nit’ se javlja, niti dolazi.
Dodje dragi sa dunjama,
Nadje Fatmu na nosilima:
“Dvjesta dajem, spustite je,
Trista dajem, otkrite je,
Da jos jednom Fatmu vidim ja!”


20.  MILA MAJKO SALJI ME NA VODU

“Mila majko salji me na vodu,
Jer me moj dragi kraj izvora ceka.”
“Hajde kceri, al’ se odma’ vrati,
uzaludu vremena ne trati!”

Izvoru hita djeva ponosita,
Bl’jedi je mjesec zamisljeno gleda.
“Oj, mjesece, tako ti mladine,
ti obasjavas brda i doline.

Daj mi sad reci, da l’ me dragi zeli,
Da li se momu dolasku veseli?”
“Oj, djevojko, ti si puna cara,
al’ tebe dragi, kraj izvora vara!”


21.  ZUTA LALA, DUSO

Zuta lala duso, zuta lala srce,
Zuta lala, moj dragane,
Kajtazova Najla.
Bil djul-behar duso, bil djul-behar srce,
Bil djul-behar moj dragane,
Kajtazova Zejna.
A karanfil duso, a karanfil srce,
A karanfil moj dragane,
Ugljenova Dika.

Gondje ruza duso, gondje ruza srce,
Gondje ruza moj dragane,
Celebica Duda.
Katmer ruza duso, katmer ruza srce,
Katmer ruza moj dragane,
Celebica Zilka.

A musketim duso, a musketim srce,
A musketim moj dragane,
Celebica Djula.

Carev’ oko duso, carev’ oko srce,
Carev’ oko moj dragane,
Muftijina Biba.
Katmer seboj duso, katmer seboj srce,
Katmer seboj moj dragane,
Osman-age Vasva.
Zimi-zelen duso, zimi-zelen srce,
Zimi-zelen moj dragane,
Dervis-age Djula.

Plavi sumbul duso, plavi sumbul duso,
Plavi sumbul moj dragane,
Temimova Ajsa.
A zerina duso, a zerina srce,
A zerina moj dragane,
Deronjica Duda.
Seboj-tuba duso, seboj-tuba srce,
Seboj-tuba moj dragane,
Mujagina Fata.


22.  KRADEM TI SE U VECERI

Kradem ti se u veceri,
U veceri pod pendzere,
Da ti bacim struk zumbula,
Da ti cvijet prozbori,
Koliko te silno ljubim,
Mrijem, duso, za tobom!

Ti ne hajes za bolove,
Za bolove srca moga.
Cvijet vehne, mlad se susi,
Sevdah ode uzaman.
Allah nek’ ti drugog dade,
Mrijem, duso, za tobom!


23.  GONDJE RUZO, U ZELENOM SADU

[Tekst: Aleksa Santic]

Gondje ruzo, u zelenom sadu,
Lijepo li mirises u hladu!
Ljepse nego sav bosiljak rani,
I zumbuli rosom pokapani!

Gondje ruzo, u zelenom sadu,
Lijepo li mirises u hladu!
Zaman ruzo ja te necu brati,
Niti brati, niti dragoj dati.

Moja draga i ne haje za me,
Niti haje, niti ceka na me;
Drage nema, a sve mislim na nju,
I kunem je i nocu i danju:
Ne pobjegla od moga harama,
Sto je mene ostavila sama!


24.  DUNJALUCE, GOLEM TI SI

Dunjaluce, golem ti si,
Sarajevo, seir ti si,
Bascarsijo, gani ti,
A Vratnice, gazi ti si.

Oj, Bistrice, strmen ti si,
Cemaluso, duga ti si,
Latinluce, ravan ti si,
Bezistane, mracan ti si.

Taslihanu, sirok ti si,
L’jepa Maro, l’jepa li si!
Dosta si me napojila,
Od dusmana zaklonila!


25.  DOBRO DOSLI, KICENI SVATOVI

“Dobro dosli, kiceni svatovi,
Jeste li se putem umorili?
Jeste l’ vrane konje oznojili?”
“Mi se nismo putem umorili,
kad smo ‘vako zlato zadobili!
Djul-djevojku prema suncu sjaji,
B’jelo lice prema mjesecini!”
L’jepo ti je stati pogledati,
Rumen-ruzu medju listovima,
I nevjestu medju djeverima!


26.  KLIKNU VILA SA VRHA PORIMA

Kliknu vila sa vrha Porima,
Pa doziva mostarskog vezira:
“Cujes li me mostarski vezire?
Cuvaj Stoca, ne daj Pocitelja,
Nit’ Mostara ne ostavljaj sama,
Vis’ Mostara ljuta guja spava,
Ljuta guja, Cengic Smail-aga!
Ako bi se guja probudila,
Ni Saraj’vu ne bi lahko bilo,
A kamoli svijetu niz Neretvu!”


27.  STO LI MI SE RADOBOLJA MUTI

Sto li mi se Radobolja muti?
To se na me moja draga ljuti.
Sto joj nisam skoro dolazio,
I bijelo lice obljubio.


28.  KARANFILE, CVIJECE MOJE

Karanfile, cvijece moje,
Da sam Bog d’o sjeme tvoje!
Ja bih znao gdje bi’ cvao,
Mojoj dragoj pod pendzere;
Kad mi draga ide spati,
Karanfil ce mirisati,
Moja draga uzdisati!


29.  POSETALA SULJAGINA FATA

Lijepi li su mostarski ducani!
Jos su ljepsi mladi bazerdzani;
A najljepsi bazerdzan Mustafa!
Posetala Suljagina Fata,
Posetala do Mostara grada,
Luta Fata po carsiji sama,
Ona trazi Muju bazerdzana,
Nadje Muju u sedmom ducanu:
“Bolan, Mujo, daj mi oku zlata!”
“Nemam, nemam, Suljagina Fato,
Danas, Fato, ja ne mjerim zlato;
Tereziju nosili jarani,
Pa se nesto terezija kvari,
Nego udji, magaza ovamo,
Uzmi zlata koliko ti drago!”
Prevari Suljagina Fata,
Prevari se zalosna joj majka!
Udje Fata u magazu sama,
Za njom udje Mujo, zamandali vrata!


30.  KRAJ TANAHNA SADRVANA [AZRA]

[tekst: Heinrich Heine
 (1797-1856), prijevod na bosanski i prepjev:
 Safvet-beg Basagic (1870-1934)]

Kraj tanahna sadrvana,
Gdje zubori voda ziva,
Setala svakog dana,
Sultanova kcerka mila.

Svakog dana jedno ropce,
Stajalo kraj sadrvana.
Kako vrijeme prolazilo,
Sve je blijedje, blijedje bilo.

Jednog dana zapita ga,
Sultanova kcerka mila:
“Kazuj, robe, odakle si,
iz plemena kojega si?”

“Ja se zovem El-Muhammed,
Iz plemena starih Azra,
Sto za ljubav zivot gube,
I umiru kada ljube!”


31.  IKINDIJA, SUNCE ZALAZASE

Ikindija, sunce zalazase,
Gondje Meho s majkom vecerase.
Dolazi mu kona iz mahale,
Dolazila, pa mu govorila:
“Kako mozes, Meho, vecerati,
kada ti se draga preudala?
Da je za kog’, ne bi ni zalio,
Vec za tvoga najboljeg jarana!”


32.  OJ, DJEVOJKO POD BRDOM

Oj, djevojko pod brdom,
Spuci puce pod grlom;
Da ti grlo ne gledam,
Da mi srce ne puca!

Oj, djevojko sa Zala,
Sto mi nisi kazala?
Da mi draga boluje,
Da joj nosim ponude.

U mahrami secera,
U mastrafi serbeta,
U mahrami secera,
Da mi draga vecera.


33.  POSETALA HANA PEHLIVANA

Posetala Hana Pehlivana,
Ispred dvora Firdus-kapetana.
Za njom ide Kumrija robinja:
“Kumrijice, po Bogu, sestrice,
je l’ kratka peca i feredza?
Vide l’ mi se dzamfezli dimije?
Vide l’ mi se noge do sljanaka?
Gleda li me Firdus-kapetane,
Gleda li me i begenise l’ me?”


34.  HASANAGIN SEVDAH [STO TE NEMA]

(tekst: Aleksa Santic)

Sto te nema, sto te nema,
kad na mlado poljsko cv'jece,
biser nize ponoc n'jema,
kroz grudi mi zelja l'jece,
sto te nema, sto te neme?
Kad mi sanak spokoj dade,
i dusa se miru sprema,
kroz srce se glasak krade,
sto te nema, sto te nema?
Procvjetala svaka staza,
k'o sto bjese divnih dana,
po ruzama i sad prska,
bistra voda sadrvana.
Ispod rose zumbul gleda,
iz behara miris vije,
a za mene k'o da cvili,
i u bolu suze lije.
Sto te nema, sto te nema,
vedri istok kad zarudi,
u treptaju od alema,
i tad srce pjesmu budi,
sto te nema, sto te nema?
I u casu bujne srece,
i kad tuga uzdah sprema,
moja ljubav pjesmu krece,
sto te nema, sto te nema?
Kako mi je srce jadno,
kao da ga neko bode,
te sve place i sve pita:
Kuda moja Zejna ode?
Je li grijesna sabah zora,
il' nebeska sjajna zvijezda,
je li grijesna ljubav moja,
k'o glas ptice iz gnijezda?


35. NA PRIJESTOLJU SJEDI SULTAN

(tekst: Safvet-beg Basagic)

Na prijestolju sjedi sultan, silni Ekber car,
a do njega mlad vezire, mladi Behmen-han.
"Kazuj meni mlad vezire, imena ti tvog,
ko ti dade zlatne kljuce od harema mog?"
"Dala mi ih seja tvoja i poljubca dva,
a do zore kol'ko bjese ni sam ne znam ja!"
"Znas li bolan mlad vezire, snasao te jad,
da ce dzelat glavu tvoju odrubiti sad?"
"Cekaj malo, saslusaj me, ja sam svemu kriv,
ja je ljubljah, ljubit cu je, sve dok budem ziv!"
A sad cini, sto ti drago, na volju ti bas,
ili da mi seju dades, ili samrt das!"
Na te rijeci skoci sultan k'o razjaren div,
mir zavlada, k'o da niko ne imade ziv!
Dok najednom zazubori milostivi glas:
"Ljubite se, sultan Ekber, blagosilja vas!"


36. TELAL VICE OD JUTRA DO MRAKA

Telal vice od jutra do mraka,
koj' u koga nocas na konaku,
nek' ne ide rano sa konaka,
utekla je pasina robinja,
i odnijela dva tovara blaga,
i ukrala sahat iz njedara,
i povela ata iz ahara,
i povela Muju haznadara.
Susreta je pasin kavaz:
"Sto pobjeze pasina robinjo?
Sto s' uzela dva tovara blaga?
Sto ukrade sahat iz njedara?
Sto odvede ata iz ahara?
Sto povede Muju haznadara?"
"Blago nosim da putem ne prosim,
sahat nosim da gdje ne zadocnim,
ata vodim da pjeske ne hodi,
haznadara da ne spavam sama!"


37. IMA L’ JADA K’O KAD AKSAM PADA

Ima l' jada ko kad aksam pada,
kad mahale fenjere zapale,
kad saz bije u pozne jacije,
kad tanahni drscu sadrvani?
Aman jada k’o kad aksam ovlada,
u minute kad bulbuli sute,
kad bol sanja sred djulova granja,
a dert gusi i suze osusi!
Usne male kad sapcu iz tame:
"Slatko gondje da l' jos mislis na me?"
Draga dragog doziva bez daha:
"Aman luce, mrijem od SEVDAHA!"


38. NEMA LJEPSE CURE OD MALENE DJULE

Nema ljepse cure od malene Djule!
Ja zapalim lulu, pa poljubim Djulu,
oj, Boze moj!

Curo moja mala sto si mi lagala?
Prevari me ludog, pa ode za drugog,
oj, Boze moj!

Meni l'jeka nema kijamet se sprema!
Sad su duge noci, a ja u samoci,
oj, Boze moj!

Moram drugoj poci, sta cu u samoci?
Bolje gubit dane uz djevojke mlade,
oj, Boze moj!

Sad se srce grije kraj moje Rabije!
Ja zapalim skiju, poljubim Rabiju,
oj, Boze moj!


39. DVORE GRADI KOMADINA MUJO

Dvore gradi Komadina Mujo,
sred Mostara najljepsega grada!
Oblazi ga c'jeli Mostar redom,
samo nema Zaimove Zibe!
"Sto te nema Zaimova Zibo,
za tebe su sagradjeni dvori.
Za tebe sam dvore sagradio,
izezenim zlatom pozlatio!
Ruke traze topla milovanja,
lice zeli njezna njegovanja!
Srce trazi cita drugovanja,
usne traze pusta sevdisanja!


40. AKSAM GELDI

(tekst: Osman Djikic)

Aksam geldi, sunce zadje,
na tvom licu osta sjaj.
Aksam geldi, tvoje lice,
od sunasca ljepse sja.
Da mi se je ogrijati,
na ljepoti lica tvog!
Moja draga na siltetu,
uziva k'o padisah!
A ja nigdje nista nemam,
ja sam puki siromah.
Aksam geldi, dan se gubi,
moje srce zaman ljubi.
Aksam geldi, mrak se sprema,
a za mene sanka nema!


41. DJEVOJKA JE ZELEN BOR SADILA

Djevojka je zelen bor sadila,
bor sadila, boru govorila:
"Rasti, rasti moj zeleni bore,
da se penjem tebi u vrhove!
Da ja vidim Ravne i Konavle,
da ja vidim Dubrovcane mlade!
Da ja vidim mojega dragana,
da ja vidim sta moj dragi radi!
Da li pije ili drugu ljubi?
Ako pije nek' se ne napije,
ako ljubi nek' se ne zaljubi!"


42. ZAPLAKALA STARA MAJKA DZAFER-BEGOVA

Zaplakala stara majka Dzafer-begova:
"Dzafer-beze, ludo dijete, sta mi dovede?
Dovede mi ludo, mlado nece da rodi,
vec se bijeli i bakami, i asikuje!"
Kad to cuo Dzafer-beze ode na cardak,
na cardaku ljubu nadje, podne klanjase.
"Hajde ljubo, hajde duso selam predaji!"
Sablja zveknu, ljuba jeknu, cedo proplaka!
"Sta ucini Dzafer-beze ja se salila!"
"Eto majko moga grijeha, moga i tvoga!
[Vise tvoga, nego moga, tako mi Boga!"]


43. JESI LI CULA, DUSO

Jesi li cula, duso
Da ponoc uzdise,
Kad joj na tamnim grudima,
Zvjezdicu ranise?

Onda ces znati draga,
Kako je srcu mom,
Kako je srdascu mome,
Dusi mi ranjenoj.

Jesi li vidjela duso,
Da slavuj umire,
Kada mu ledeni vjetar,
Dusicu razdire?

Onda ces znati draga…
I ja da umrem duso,
I da me sahrane,
Te kao proljetne rose,
Da mene nestane.

Ostat ce moja ljubav,
Vjeruj mi, ostati,
Sve dok je svijeta i vijeka,
Ljubav ce trajati!


44. CIJE JE ONO DJEVOJCE

Cije je ono djevojce,
Sto ‘no rano rani na vodu,
Sto ‘no nosi fesic nad okom?
Nanule joj cine ripa rapa rap,
Dukati joj zvece cinga, canga, cang!

Ono je moja djevojka,
Sto ‘no rano rani na vodu,
Sto ‘no nosi fesic nad okom.
Nanule joj cine ripa, rapa rap,
Dukati joj zvece cinga, canga, cang!

Dva oka k’o dva ugljena
A lica bijela, rumena,
Ustasca mala, medena!
Nanule joj cine ripa, rapa rap,
Dukati joj zvece cinga, canga cang!

Moje je oci gledale,
Moje je ruke grlile,
A moje usne ljubile!
Nanule joj cine ripa, rapa rap,
Dukati joj zvece cinga, canga cang!


45. OJ, DJEVOJKO DZIDZO MOJA

Oj, djevojko dzidzo moja,
Dzidzala te majka tvoja.
Nadzidzanu meni dala,
Dala, pa se pokajala.
Jer ja jesam kujundzija,
Kujundzija, Sarajlija
Sarajlija, meraklija.
Sto ‘no kuje tepeluke,
I na ruke belenzuke.
Nove cu ti sakovati,
Njima cu te darivati!


46. SARAJEVO, DIVNO MJESTO

Sarajevo, divno mjesto,
L’jepo, gizdavo,
U tebi su perivoji,
K’o sunce jarko!

U tebi su izvor-vode,
Bistre studene.
Tu dolaze mlade mome,
Mlade mladjahne.

Medju njima moja draga,
Od svih najljepsa!
Ljepotom je nadvisila,
Zvijezde s nebesa!


47. CRNE OCI DOBRO GLEDE

Crne oci dobro glede,
Gdje u tami dvoje sjede.
Jednom drugom progovara:
“Gdje je nasa ljubav stara?
Gdje su oni divni dani,
U ljubavi odabrani?
Gdje su one divne rijeci,
O ljubavi i o sreci?
Momce veli: “Tesko meni,
Nece otac da me zeni!”
Djeva veli: “Teze meni,
Nece majka da me spremi!”


48. U TREBINJU GRADU

U Trebinju gradu vel’ka zalost kazu,
Gdje umrije mlada Zubcevica Fata.
Na umoru Fata majci govorila:
“Dobro moje, majko, svate docekajte;
Svakom svatu, majko, po boscaluk dajte;
Mome dragom, majko, vezenu mahramu:
Neka suze brise, za mnom nek’ uzdise!”


49. FALILA SE SARICA KADUNA

Falila se Sarica kaduna,
U hamamu medju kadunama:
“Sagradit cu kulu na Brankovcu,
i na kuli sahat od celika!
Nek’ se cuje po c’jelom Mostaru,
Kada kucne sahat od celika!
Jos da nije te Velez planine,
Culo bi se ravnom Nevesinju,
Culo bi se Fazlagica kuli,
Cuo bi ga Ibro Fazlagicu!
Po kucanju sah’ta od celika,
On bi cuo kucaj srca moga!”


50. EMINA

(tekst: Aleksa Santic, nadopuna teksta: Himzo Polovina)

“Kapidzik otvori, jer moga dina,
razvalit cu direk i baglame tvrde,
pa neka se na me svi alimi srde,
jer za tobom, beli, ja umrijeh, Emina!

Sinoc kad se vracah iz topla hamama,
Prodjoh pokraj basce staroga imama.
Kad tamo u basci u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajase Emina.

Ja joj nazvah selam, jes’ tako mi dina,
Ne sce ni da cuje lijepa Emina!
Vec u srebr’n ibrik zahvatila vode,
Pa niz bascu djule, zaljevati ode!

S grana vjetar duhnu, pa niz pleci puste,
Rasplete joj one pletenice guste;
Zamirisa kosa k’o zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Ja kakva je pusta, moga mi imana,
Stid je ne bilo da je kod sultana!
Pa jos kada sece i plecima krece,
Ni hodzin mi zapis vise pomoc’ nece!

Zamal’ ne posrnuh mojega mi dina,
Al’ mi ne dodje lijepa Emina!

Samo me je jednom pogledala mrko,
niti haje alcak sto za njome crkoh!

Umro stari pjesnik, umrla Emina,
Ostala je pusta basca od jasmina!

Salomljen je ibrik, uvehlo je cvijece,

PJESMA O EMINI NIKAD UMRIJET’ NECE!