NAJLJEPSE SEVDALINKE V


102. OTKAKO JE BANJA LUKA POSTALA


[zabiljezio Munib Maglajlic po kazivanju
Hanumice Kazaz iz BanjaLuke]

OtkakojeBanjaLukapostala,
Nijelipsaudovicaostala,
Neg’ sto ona Dervis-bega nevista.
Zaprosi je sarajevski kadija;
Ona nece sarajevskog kadiju,
Ona hoce banjaluckog bekriju!


103. PEHLIVANI SAVU PRELETJESE


Pehlivani Savu preletjese,
U petak su Gradiskom dosli,
U subotu tenefe penjali,
U nedjelju vas dan preigrali.
Igru igra pehlivan Hasane,
Gledalo ga malo i veliko:
Dvij’ unuke Ceric-kapetana,
Prelijepa Borica Begzada,
I Ajkuna kroz kitu ljubice,
I Fatima kroz zrno bisera!


104. TAMBURALO MOMCE UZ TAMBURU


Tamburalo momce uz tamburu,
Tambura mu od suhoga zlata,
Tanke zice - kose djevojacke,
A terzijan – pero sokolovo.

Gledala ga Ajka sa cardaka:
“Vidi, majko, lijepa junaka!
Da mi ga je u dvoru gledati,
Na njegovim grud’ma sevdisati.

Karanfil bi pod njega sterala,
A pod glavu rumenu ruzicu,
Nek’ mirise, nek’ me cesto budi,
Cesto budi, i cesto me ljubi!”


105. SVI DILBERI, MOJA MILA MAJKO


Svi dilberi, moja mila majko,
Svi dilberi, mog dilbera nema!
Mili Boze, sto li mi ga nema?
Il’ boluje, il’ asikuje?
Volila bih da mi i boluje,
Neg’ da s drugom dragom asikuje.
Bolujuci, opet ce mi doci,
Asikujuc’, nigda do vijeka!


106. B’JELI BISCU, GOLEM TEFERICU


B’jeli Biscu, golem tefericu,
Sa tebe se vidi nadaleko,
Gdje moj dragi b’jele dvore gradi.
Poduminte mece jasenove,
A pendzere oci djevojacke,
A demire od junaka ruke,
Smilju tese, a pozlatu mece!


107. BUTUM TUZLU OPASALA GUJA


Butum Tuzlu opasala guja:
Metla glavu na Dzindic mahalu,
A repinu trgla na Gradinu.
Zelen bore na Dzindic mahali,
Pod tobom cu cardak naciniti,
Na cardaku sjesti, besjediti…


108. SVADILI SE ORLI I SOKOLI


Svadili se orli i sokoli,
Vise Zepca na Jelec-planini.
Orli vele: “Nasa je planina!”
A sokoli: “Nasa djedovina!”
Kol’ko su se ljuto zavadili,
Sve su bistre vode zamutili!
Ne mogase bistra Kiseljaka,
Njega cuva trista djevojaka!


109. MLADO MOMCE ZA SJENICU PITA


Mlado momce za Sjenicu pita:
“Je l’ Sjenica dje je nekad bila?
Jesu l’ stare kule pod cenare?
Je l’ Mekica kafana kraj hana,
Je l’ jos ziva l’jepa Umihana?”


110. KISA PADA, TRAVA RASTE
[ovo je jedna od najranije zabiljezenih sevdalinki]


Kisa pada, trava raste,
Gora zeleni;
I gora se s listom sasta,
A ja nejmam s kim.

Imam dragog na daleko,
U tudjoj zemlji,
Pa mu sitnu knjigu pisem:
“Dodji mi dragi moj!”

“Ne mogu ti, draga, doci,
ni za godinu;
Ja sam ti se razbolio,
Hocu umrijet’!

Ako Bog da, pa ozdravim,
Onda cu ti doc’,
Samo ce nas kabur zemlja,
Rastaviti moc’!”


111.TAMNA NOCI, TAMNA LI SI


Tamna noci, tamna li si!
Nevjestice, bl’jeda li si.
“Kako necu bl’jeda biti!
Imam dragog adzamiju!
Nikad kuci ne dolazi;
I kad dodje, s jadom dodje,
Sa mnom jadnom ne govori!”


112. SJUTRA PETAK, JA SE DRAGOJ SPREMAM


Sjutra petak, ja se dragoj spremam,
Ikindija, a ja konja sedlam;
Aksam geldi, a ja na po puta;
Jacija, a ja pod pendzerom,
Kad mi Fata s’jelo sakupila,

I na s’jelu ruho razlozila.
Pa mi drûge Fatu rasplakale:
“Bona Fato, zeni ti se Salko!”
“Nek’ se zeni, zeljela ga majka!”
Kad je Fata s’jelo ispratila,
Stade Fata duseke sterati,

Stade Fata suze prolijevati.
Dusek stere, suzam’ noge pere,
Jastuk mece, pendzeru ga krece:
“Moj pendzere, moja sirotinjo,
Cesto mi te Salko ob’lazio!”


113. STA SE CUJE IZA GRADA

Sta se cuje iza Grada,
Dzido, jado?
Sta se cuje iza Grada,
More dzidijo?

Il’ je svadba, il’ je kavga,
Dzido, jado?
Il’ je svadba, il’ je kavga,
More dzidijo?

Nit’ je svadba, nit’ je kavga,
Dzido, jado!
Nit’ je svadba, nit’ je kavga,
More dzidijo!

Vec djevojka kara momka,
Dzido, jado!
Vec djevojka kara momka,
More dzidijo!


114. ALI-BEG SE NA JEZERU STRIJELJA

Ali-beg se na jezeru strijelja,
Da ustrijeli utvu zlatokrilu;
Iz jezera nesto progovara:
“Nisam vila, da mi strijeljas krila,
Vec djevojka od zla pobjegnula!
Mlad me prosi, za stara me dase!
Mene majka za nedraga dala,
Za nedraga, zarad pusta blaga!
Volim s dragim po vodi ploviti,
Neg’ s nedragim u bijeloj svili!”


115. OMERE, PRVO GLEDANJE
(po pjevanju dr. H. Polovine)

Omere, prvo gledanje,
Zamalo ti se zagledasmo,
Zamalo dvije godine.
Ko li nas, bolan, rastavi?
Ko li nas, bolan, zavadi?
Mostar se cudom zacudi!
Dusa mu raja ne vid’la,
Nego se vila i vila,
Na sred se pakla savila!


116. OD MORA, ETO SVATOVA
(po pjevanju dr. H. Polovine)

Od mora, eto svatova,
Da vode Ajku Sarajku.
Ajka se, Sarajka, majci zaplaka:
“Ne daj me, majko, daleko!
Osta mi cv’jece nejako.
Ko ce ga, majko, zal’jevat’?”
“Ja cu ga, kceri, zal’jevat’.
U zoru hladnom vodicom,
Uvecer toplim suzama!”


117. UMIHANA HADZI-JUSUFOVA
(po pjevanju Z. Cuturic)

Umihana hadzi-Jusufova,
Na Vrbasu abdest uzimala.
Kraj Vrbasa djugum ostavila,
Na djugumu fesic s dukatima.
Papuce je vodi okrenula,
Anteriju, u Vrbas bacila,
Nek’ svi misle da se utopila!
Sva gospoda vodi doletjela,
Niko ne sm’je u Vrbas, u vodu,
Osim jednog deli-Ibrahima!
On Vrbasu mutnom dotrcao,
Pa on baca djuzel odijelo,
On ce skocit’ u Vrbas, u vodu!
Al’ se neko iz djul-basce javlja:
“Ne budali, deli-Ibrahime!
Ne muci se, ne skidaj odijela.
Nisam mlada u vodu skocila,
Vec sam mlada lice umivala,
Da ga ljubi deli-Ibrahime!”


118. CUDNA JADA OD MOSTARA GRADA
(po pjevanju dr. H. Polovine)

Cudna jada od Mostara grada,
Sve od lani, pa evo do sada,
Kako Biba od ljubavi strada.
U Habibe, Celebica zlata,

Svaka rijec hiljadu dukata!
Bol boluje Celebica Biba,
Bol boluje nikom ne kazuje.

Jadna Biba bole bolovase,
A majka joj ruho prelagase:
“Kceri Bibo, ti rumena ruzo,
Kazi, majci, sta te boli duso?”
“Mene boli i srce i glava,

Otkad Ahmo u lageru spava!”
“Kakav Ahmo, voda ga odn’jela,
Zbog njega si, Bibo, oboljela!”

“Mila majko, nemoj Ahme kleti,
Rek’o me je na jesen uzeti;
Mila majko, selam ces mi Ahmi,
Nek’ mi Ahmo u petak ne dr’jema,
Nek’ se Bibi na dzenazu sprema!”


119. BADEME, DRVO OD HLADA
(po pjevanju E. Zecaj)

Bademe drvo, bademe dzanum mori,
Bademe, drvo od hlada.
Ti si me drvo, ti si me dzanum mori,
Ti si me drvo skrivalo.

Kad me je dragi, kad me je dzanum mori,
kad me je dragi ljubio!

Pa me je, babo, pa me je dzanum mori
Pa me je babo vidio.

Badem drvo, bademe dzanum mori,
Bademe, grom te spalio!


120. ZAPLAKALA VRATNICKA DJEVOJKA

Zaplakala vratnicka djevojka,
U halvatu, kraj dzamli pendzera.
Slusala je ostarjela majka,
Slusala je, pa joj govorila:
“Ne plac’ Fato, jedina u majke!
Ako ti se Ibro ozenio,
Drugom ce te majka pokloniti:
Sa Bistrika Orhan-kapetanu,
Sto pred pasom zelen bajrak nosa!”


121. KLADNICE, VODO STUDENA

Kladnice, vodo studena,
S koje si strane Sjenice?
S desne sam strane Sjenice,
A s l’jeve strane Javora,
Gdje majka radja sokola!


122. IZVI SE MUJO NA GRADE
(po pjevanju dr. H. Polovine)

Izvi se Mujo na grade,
I pade dragoj na grane.
Pita ga draga zalosno:
“Mozes li, Mujo, preboljet’?”
“Ne mogu draga preboljet’,
Ja cu ti mladjan umrijet’.”
Ljubi ga draga milosno,
Poskoci Mujo radosno!


123. STADE SE CVIJECE ROSOM KITITI

Stade se cvijece rosom kititi,
Stade se biser zlatom nizati,
Stade se srma srmom srmiti,
Stadose momce cure ljubiti.

Samo ja nemam nigdje nikoga,
Samo ja nemam azgin-dilbera,
Samo ja tuzna tugu tugujem,
Samo ja nicem se ne radujem.

Gledam ja goluba, golubicu,
Gledam ja lastu i lastavicu,
Gledam ja jedno drugo cjeluju,
Gledam ja, zivotu se raduju.

Nikad me nije niko volio,
Nikad me nije niko ljubio,
Nikada nisam zorom zorila,
Nikada nisam sevdah vodila.

Dadose mene mladu za stara,
Dadose mene starcu zbog para,
Da mu ja mlada kucu redujem,
Da mu ja sijedu bradu milujem.

Star meni vise mladoj ne treba,
Star mene samo mladu zamara;
Ja hocu ljubav, zivot i radost,
Ja hocu sevdah, pjesmu i radost!


124. UMORIH SE KONJA JAHAJUCI

Umorih se konja jahajuci,
Pljesevicom gorom putujuci.
Kisa pada, a ja iz Bisca grada,
Sunce sinu, a ja na Udbinu.
Sve Licanke pendzer otvorile,
Moja draga i ne haje za me.
Otvori mi, dzamli pendzer, draga,
Umoran sam, umr’jet cu od jada!


125. KONJA KUJE ZLATO MUHAREME

Konja kuje zlato Muhareme,
Konja kuje, po dragu se sprema.
Muhu vila iza gore zvala:
“Ne kuj konja, zlato Muhareme,
Ne kuj konja, ne trosi dukata,
Draga ti se za drugog udala,
Za drugoga, za jarana tvoga,
Za najmladjeg Selimbegovica!”


126. KOLO IGRA U KAZANFERIJI
[zabiljezio Munib Maglajlic po pjevanju Hanumice Kazaz]

Kolo igra u Kazanferiji,
Kolovodja Hata Maglajlica.
Do podne je kolo preigrala,
A od podne jade jadovala:
Izgubila sitnu hamajliju,
Nas’o ju je Sado kujundzija,
Pa je daje bratu Ahmet-agi:
“Vidjaj brate, sta u njojzi pise,
Vidjaj, brate, cuda velikoga,
Vidjaj, brate, hujhudove glave,
I dva zuba pomamnoga vuka,
I dva oka mamena junaka!
S cim je Hata Maglaj zamutila,
Dok je Muju sebi primamila;
U tom Mujo pamet izgubio!”


Napomena: “O neobicnom putu pjesme i njezinih junaka upecatljivo svjedoci sacuvana pojedinost o opjevanoj Hati Maglajlic, koja se, kao starija zena, zatekla u banjskom lijecilistu u okolici Banja Luke, kad su djevojke u bazenu zapjevale pjesmu o njoj. Zacudjena, ona je uzviknula: ‘Vela havle, zar me jos u pjesmi pjevaju!’” [Izvor: MUNIB MAGLAJLIC: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo, 1991, str. 80].


127. KAD IZGORE BESIR-AGE KULA

Kad izgore Besir-age kula,
Ne moze se Gacku polju prici,
Od plamena dvora i ahara,
Od figana agin sibijana.
Besir-age tude ne bijase,
Na aharu kljuckog kapetana,
Besir-aga na rucku bijase.
Ulazi mu sluga Huseine:
“A, moj aga, izgorjese dvori!”
‘Hvala Bogu, slugo Huseine,
Kad ja imam stotinu cifluka,
I na njima stotinu cifcija,
Lasno cemo pograditi kule,
B’jele kule i lahke ahare!”


128. O TREBINJE RODNO MJESTO MOJE
(po pjevanju dueta: Z. Deovic – Z. Dubljevic)

O Trebinje rodno mjesto moje,
ti si lijepo k’o dugine boje,
tvrdjava si nekad bila jaka
i carsija kamenih sokaka.

Platan visok u srebrnoj boji,
tvoje ruho lijepo ti stoji,
priroda ti poklonila dara,
zelenila, cvijeca i behara.

Trebisnjicu, ljepoticu pravu,
i Leotar prema nebu plavu,
blage zime i proljeca rana
i svjezinu divnijeh platana.
Trebisnjica priprema ti dara,
plodna polja i jezera plava,
od Popova polja do Bilece,
ljepseg kraja nigdje biti nece!


129. OJ, ZUMRETA DUSO MOJA

Oj, Zumreta duso moja,
Da si blize dvora moga,
Cesto bih ti dolazio,
I od stare majke krio.

I sinoc sam dolazio,
Pod tvoj pendzer postajao,
Vezen jagluk izgubio.
Ako si ga, draga, nasla,
Operi ga, posalji ga!

“Ne mogu ga oprat’, poslat’,
Dzirit safun poskupio,
Lasva voda zamucena,
Jarko sunce na visoku!”

“Draga moja poslusaj me:
Dzirit safun - tvoje ruke,
Lasva voda - suze tvoje,
Jarko sunce – lice tvoje!”


130. U SEHERU, KRAJ BISTRA VRBASA

U Seheru, kraj bistra Vrbasa,
Setala se lijepa Almasa.
Ja kakva je u pojasu svome,
Sav se Seher ponosi sa njome!
Oj, Almasa, mladosti ti tvoje,
Budi moja, ukrasi mi dvore.
Ja cu tebi sina darivati,
I sav sevdah tebi pokloniti!


131. CUDILA SE PO HAZ-BASCI TRAVA

Cudila se po haz-basci trava,
Za kog’ podje Zil-hanuma,
Pod Pecine, pod najvise st’jene!
Ne sce bega, ne begenise ga,
A ni age, jer joj nisu drage.
Ona ode za esnafa mlada!


132. DIVOJKA SAM, NA SVE MI SE ZALUJE

Divojka sam, na sve mi se zaluje,
Gdi moj dragi drugu dragu miluje.
Nit’ je visa, nit’ je lipsa od mene!
Esmer-lica k’o misirska Arapka;
Usmur-struka k’o kaurska Latinka;
Zubi su joj k’o skopljanska smitiljka;
Oci su joj k’o bosanska surutka!
A ja mlada k’o suh sorguc od zlata!


133. OJ, BOGA TI, SIVA ‘TICO SOKOLE
(po pjevanju dr. H. Polovine)

Oj, Boga ti, siva ‘tico sokole,
Jesi l’ skoro ti od Bosne ponosne?
Jesi l’ gdje god moju Fatu vidio?
Nosi l’ Fata od sedefa nanule?
Nosi l’ Fata od kadife papuce?
Nosi l’ Fata od dzamfeza dimije?
Nosi li se k’o sto se je nosila?
Voli li me k’o sto me je volila?


134. NASA BOSNO, NASE VEL’KO DOBRO

Cutahijo, najvisa planino,
S tebe mi se Adpazar vidi!
I po njemu secerli sokaci,
Tu se secu bosanski junaci,
Serbe piju, a Bosnu spominju:
“NASA BOSNO, NASE VEL’KO DOBRO,
U tebi su do tri dobra moja:
Jedno dobro – ostarila majka;
Drugo dobro – moj roditelj babo;
Trece dobro – moja vjerna ljuba.
Zarko sunce, na visoko ti si,
Moja draga na daleko ti si!
Zarko sunce, spusti mi se nize,
Moja draga, primakni se blize!”


Napomena: Ovu je pjesmu zabiljezio rah. Alija Nametak (1906-1987) od Hatidze Sirco iz Mostara, bosnjacke emigrantkinje u selu Dzerdinu u Turskoj 1967. godine. Profesor Nametak navodi zivu vezanost [prisilno] iseljenih Bosnjaka u Turskoj za svoju maticu Bosnu, isticuci cinjenicu kako svi oni govore bosnjacki [gotovo cijelo selo Dzerdin je naseljeno hercegovackim Bosnjacima iz: Trebinja, Bilece, Gacka, Ljubuskog, Mostara, etc. Cak im je i zastupnik u to vrijeme u turskom parlamentu bio Bosnjak!]. Jedan je Bosnjak prof. Nametku rekao i ovo: “NECE NASA DJECA ZABORAVIT BOSNJACKI DO KIJAMETA. MI JI NAJPRIJE NAUCIMO BOSNJACKI, PA ONDA TURSKI”. Prof. Nametak takodjer istice da kada je interpretatorka Sirco otpjevala stih “NASA BOSNO, NASE VEL’KO DOBRO”, »tako je othuknula sa dna srca da su mi se srsi nadigli«. Takodjer su spomenuti toponimi Adpazar i Cutahija turski, ali je pjesma, ocito, prava bosanska. [ALIJA NAMETAK: Od besike do motike: Narodne lirske i pripovjedne pjesme bosanskohercegovackih Muslimana. Sarajevo, 1970, str. 201-202].


135. AH, MOJ ALJO

Ah, moj Aljo crne oci,
Ti ne hodaj sam po noci,
Ti ne hodaj sam po noci,
Ja cu tebi sama doci.

Ja cu tebi sama doci,
Sama doci do ponoci.
Na vrancicu kosmatome,
U odijelu gospodskome [bosanskome].

Moj se vranac uz br’jeg penje,
Nogom staje na kamenje;
Iz kamena vatra sijeva,
A moj Aljo pjesme pjeva!


136. ZAPUHNULA ZIMA OKO LIMA

Zapuhnula zima oko Lima,
Ja kako je jadna Djula ziva.
Niti cosa, niti asikuje,
Ona ceka Cerim-efendiju.
Otis’o je u velik’ hidzaret,
Cerim hoda, a Djuli sto Bog da.
Cerim hoda, Cerim vino pije,
Cerim pije,  Djula suze lije!


137. SINOC MEHO IZ NOVOGA DODJE

Sinoc Meho iz Novoga dodje,
Staru majku na vratima nadje.
Ne pita je ni kako si majko,
Neg’ je pita: “Gdje je moje zlato?”
“Tvoje zlato, za drugog je dato!”


138. KOLIKO JE PR’JEDOR POLJE

Koliko je Pr’jedor polje,
Dugo, siroko,
Jos je ljepsa Pr’jedorcanka,
Mlada djevojka.

Otud ide mlado momce,
Tanko, visoko;
Konja jase, sablju pase,
Ide po dragu.

Makni mi se, mlado momce,
Ja sam zalosna!
Siroko je Pr’jedor polje,
Umorit cu se,
Duboka je Sana voda,
Utopit cu se!


139. KNJIGU PISE VJERNA LJUBA…

Knjigu pise vjerna ljuba Hasan-agina:
“Eto knjige, Hasan-aga Biogradlija:
Dvore sam ti sagradila, sve se bijele;
Kceri sam ti poudala, sve za kadije,
Sinove ti ozenila, sve od hadzija,
A ja sam se pomladila kao nevista!”

Otpisuje Hasan-aga vjernoj ljubi svoj:
“Ako si se pomladila, ti se udaji!”


140. U GRADACCU, GRADU BIJELOME

U Gradaccu, gradu bijelome,
Gradila se Bijela dzamija.
Nju mi gradi Husein-kapetan,
Alem mece Salko Sarajlija,
Alem mece, alem stati nece:
“Stan’ aleme, stan’ dragi kamene,
Dobrom sam te hajru namijenio:
Da s’ udadu cure Begzadica,
Da s’ ozene momci Fidahica!”


141. U MOSTARU SADRVAN VODICA

U Mostaru sadrvan vodica,
Sve mladice pohvatala groznica.
Nekog muce, nekog asicare,
Asicare celebiju Muju.
Pitala ga ostarjela majka:
“Gdje ces, sine, bole bolovati?
Il’ u dvoru ostarjele majke,
Il’ u dvoru lijepe djevojke?”
Bolan Mujo majci odgovara:
“Mila majko, ne pozali na me!
Ako hoces da prebolim bole,
Pusti mene bolovati, majko,
U bijelu Ajisinu dvoru,
A na krilu Ajise djevojke!”


142. NEMOJ MI SE PONOSITI DRAGI

Nemoj mi se ponositi dragi,
Zbog ljepote b’jela lisca tvoga,
Zbog dubine crnijeh ociju,
Lijepih kosa i secerli usta.
Nemoj mi se ponositi dragi,
Ponositi i cuda ciniti!
Iako si pamet mi zanio,
Ljepota je k’o rosa do sunca,
A dobrota skuplja od alema!
Vrijeme ide, ljepota ce proci,
Zlatno srce – mehlem do vijeka!


143. GDJE SI, DA SI MOJ GOLUBE

“Gdje si, da si, moj golube,
Sto se ne javis?”
“Evo mene, pokraj tebe,
zar me ne vidis?!”
“A gdje ti je stara majka,
ne vidjeh ti je?”
“Otisla je u djul-bascu,
neven da bere.
Neven bere, mene kiti,
Da sam najljepsa!”


144. OJ, DJEVOJKO U VRANDUKU GRADU

Oj, djevojko u Vranduku gradu,
Vele, ti si u veliku jadu!
To mu djevojka s prozora,
Mahom odpijeva:
“Oj, junace, ti si u goremu:
Prenoseci hranu na samaru!”


145. GOROM JEZDE KICENI SVATOVI

Gorom jezde kiceni svatovi,
Gorica im listom porucuje:
“Kud jezdite kiceni svatovi,
Kud jezdite, kud konje morite?
Umrla je prosena djevojka!
Na umoru majci govorila:
‘Dobro, majko, svate docekajte.
Svakom svatu po boscaluk dajte!
Mome dragom devet boscaluka.
Neka znade da je im’o dragu!’


146. POD LOZNICOM STUDENA VODICA

Pod Loznicom studena vodica,
Tu se sece dilber udovica.
Na njoj kosa od stotinu grosa,
Anterija trista madzarija.
Jedne usi, a dvoje mindjusa,
Jedne ruke – dvoje belenzuke.
Gledalo je momce preko Drine,
Gledalo je, pa joj govorilo:
“Sapni puce, dilber udovice,
Sapni bolje, puknut cu na dvoje!”


147. STO NAM NEMA SA DRINE VEDRINE

Sto nam nema sa Drine vedrine?
Sto nam nema, ko je rek’o doci?
Sto nam nema Muje i Halila?
Mujo dodje, a Halila nema.
Pola noci, a meni se dr’jema,
Mujo dodje, a Halila nema;
Ima noci, i Halil ce doci!


148. KOLIKA JE DUGA FOCA KLETA

Kolika je duga Foca kleta,
S kraja na kraj puna djevojaka.
Sve to ljubi gondje Mehmed-aga.
Skupise se po Foci djevojke,
Pa odose pasi pod cadore:
“Aman, paso, zemlje gospodare,
Kolika je duga Foca kleta,
S kraja na kraj puna djevojaka,
Sve to ljubi gondje Mehmed-aga.
Od zuluma duskat ne mozemo,
Smakni nama naseg zulumcara!”


149. OJ, PETROVCE MOJE MISTO BILO

Oj, Petrovce moje misto bilo,
U tebi sam odgojila tilo.
Udat cu se prvi petak dodje,
Jali Ripcu, jali Golubicu,
Jal’ onome koji prvi dodje.
Ne dao Bog da udovac dodje,
Ja bih svoje ruho zapalila!
Nek’ se svila u havu izvija,
Nek’ se srma u hrpu saliva!


150. KAD JA PODJOH NA BENDBASU

Kad ja podjoh na Bendbasu,
Na Bendbasu, na vodu,
Ja povedoh bijelo janje,
Bijelo janje sa sobom.

Sve djevojke Bendbasanke,
Na kapiji stajahu,
Samo moja mila draga,
Na demirli pendzeru.

Ja joj nazvah: “Selam-alejk,
Selam-alejk djevojce!”
Ona meni: “Alejk-selam,
Dodj’ dovece, dilberce!”

Ja ne odoh isto vece,
Vec ja odoh sutradan.
Drugog dana moja draga,
Za drugog se udala!