Pocetna

Cvrcine i druge price

Predgovor

Prica o Aski
Prica o Sljivi
Prica o Darku
Prica o Bubi
Prica o Arniju
Arni i Buba
Prica o Fidi
Prica o Larisimi
Prica o Rusi
Prica o Igici
Prica o Amonu
Prica o Gricku
Prica o Susku
Prica o Bjelku i Bjelkici
Prica o Pikici
Prica o Koki
Prica o Nansi

Prica o Susku

Azdaje i vitezovi


Iz price o Gricku vec znate kako nam se u spajzu uselio mis, i u njoj se ponasao kao da je njegova. A, kako je spajza iskljucivo gazdaricina, misa je trebalo uloviti. Znamo takodjer da je Gricko na tom planu odbio bilo kakvu suradnju. Pa sam se s misem morao obracunati ja.

Mene osobno jedan mali misic u spajzi uopce nije smetao. Cak sto vise, bilo mi je simpaticno imati i takvoga kucnog ljubimca. Ali moja supruga u odnosu na miseve ima potpuno suprotno misljenje. I, nisam imao izbora. Trebao sam se obracunati s misem.

Prvo sam dobro pregledao teren okrsaja. Prvi pregled bio je jako povoljan. Susenih kobasica nema, nema ni speka, nema susenih rebarca, nema sunke, pa ni prsuta nema. Sve ostalo uredno je poslozeno na polici. I dobro zatvoreno, bilo u limenkama, plasticnim posudama ili staklenkama. I gazdaricin je ponos, pekmez, bio u staklenkama. Sve je dakle bilo dobro zatvoreno i nedostupno nasemu nezeljenom gostu. To me je malo umirilo i vec sam se poveselio da ce moj kucni ljubimac ostati u kuci. Ovaj u spajzi. I samo moj kucni ljubimac. Gazdaricin nikako.

Nakon onih nekoliko uspjesnih Grickovih lovova, i serije miseva koje bi poredao ispred kucnih vrata, moja se supruga malo primirila. Privremeno. I nije vise svakodnevno pitala: "Kad ces se rijesiti onoga misa?"

A moj se novi ljubimac izgleda udobno smjestio u spajzi. Kad bih navecer dulje radio cuo bih ga kako suska medju starim novinama u spajzi. I bilo mi je ugodno cuti ga. Dobio je i ime. Susko.

I sve bi bilo u redu, da se Susko nije previse ohrabrio.

Jednog jutra, bila je to subota, toga se sjecam k'o danas, moja je supruga izletjela iz spajze k'o furija. Isto onako kao kad je prvi puta otkrila da imamo misa. Ali ovaj puta, njezina je srdzba bilo nemjerljiva.

"Dodji da ti nesto pokazem!" - siktala je. U spajzi je naoko sve bilo na svojem mjestu. Ali ipak nije sve bilo kako bi trebalo biti. To mi je supruga pokazala. Celofan na svakoj od staklenki s pekmezom bio je malo nagrizen. Tek toliko da unutra moze uci zrak. Susko nije mogao uci. On je samo htio probati kakav je pekmez. Ali je zato usla plijesan. Ne doduse u sve staklenke, ali na povrsini pekmeza u nekima vec su se vidjele male bijele flekice. I to je moju suprugu dovelo gotovo do bjesnila. Iz ociju su joj frcale iskre. Cak mi se cinilo da joj iz usta suklja plamen, a iz nosnica i usiju dim.

I odmah mi je bilo jasno da su price vitezova iz proslosti o azdajama i zmajevima istinite. Samo malo preuvelicane. Te azdaje, kojima iz ociju frcaju iskre i koje bljuju plamen i dim, nisu bile nista drugo do li njihove gazdarice kad bi im misevi upropastili pekmez. A vitezovi bi to ignorirali.

"Da si odmah uhvatio toga misa, ili …" - nalog je bio jasan i odrjesit. Narocito me zabrinulo ono "ili …". Moglo je znaciti svasta, a najgore bi bilo da zimus ne cu jesti domace kolace. One s pekmezom od marelica.

Moja se supruga odmah prihvatila prekuhavanja onoga pekmeza. Ja sam u medjuvremenu trazio oruzje, kojim bih se obracunao s misem. Buduci da tako nesto u kuci nismo imali, otputio sam se do najblize zeljezarije po misolovku. Ali, tamo su imali samo one s federom. Objasnili su mi da su to najbolje. Iz uvoza. I trenutno ubiju misa. Ali, ja nisam htio ubiti misa. Htio sam ga samo izbaciti iz nase spajze. Tocnije to je htjela moja supruga, a ja sam kao dobro odgojen i poslusan pas, ovaj suprug, to morao izvrsiti. I u drugoj su mi zeljezariji ponudili iste onakve, kvalitetne, uvozne misolovke, koje misa sigurno ubiju. Kad sam prodavacu objasnio, da zelim misolovku pletenu od zice s malim otvorom kroz koji mis udje i onda vise ne moze izaci, gotovo se nasmijao. "Dragi gospon" - rekao je: "pa vam takve misolovke vise nitko ne izradjuje."

Vec sam htio otici, kad se on dosjetio: "Gospon, probajte na sajmistu. Mozda to netko nudi medju starom kramom."

Tako sam se otputio na sajmiste. Sva sreca da se to dogodilo u subotu, kada je kod nas sajmeni dan.

I, nasao sam. Cak ni ne medju starom kramom. Kupio sam misolovku, novu novcatu. Ispod cekica. Pravi rucni rad. Malo umjetnicko djelo. Od jednoga cice iz obliznjeg sela, koji jos uvijek izradjuje bas takve misolovke. Koje ne ubijaju miseve.

Dalje je bilo lako. Usput sam u mesnici kupio malo speka. I zadovoljan stigao kuci. Odmah sam u misolovku stavio onaj spek, kao mamac, i misolovku postavio u spajzu. Sada je trebalo samo cekati.



Sto je bilo dalje citajte u slijedecoj prici.
Na vrh

Moj prvi ulov


Sutradan sam odmah pogledao u spajzu. I gle cuda. U misolovki je cucao mali misic. Susko. Izgledao mi je nekako uplasen, ali nikako nije djelovao neprijateljski. Ili opasno. Cak mi se cinilo kao da mi je sapnuo: "Pa ne bus me valjda vubil?" Naravno da nisam. Pa zato sam i kupio misolovku koja ne ubija miseve. Iz nekog proslog, miroljubivog, vremena.

Ponosno sam pokazao moj ulov supruzi. Bila je vrlo zadovoljna mojim uratkom. Znaci, bit ce zimus kolaca od marelica. Flase, s prekuhanim pekmezom, vec su se polako hladile oblozene jastucima.

Probudio sam Gricka i pokazao mu misolovku sa Suskom. Ali on je samo prezrivo pogledao moj ulov, i promrmljao ispod brka: "I ti to zoves lovinom? Tako maloga i zgoljavoga misa? Kaj te ni sram? Ja lovim samo kapitalce!" I nastavio je mirno spavati u svojoj kosari.

Ja sam pak izisao u dvoriste i otvorio vratasca od misolovke. Ali, Susko se izgleda osjecao sigurnijim u mojoj misolovki, nego li vani na otvorenom. A, ja sam ga nutkao da izadje: "Hajde, ne boj se. Nema opasnosti. Vidis da Gricko lovi samo velike i tuste miseve." I, nakon nekoliko pokusaja Susko je ipak napustio misolovku i nestao u travi.

Ipak, ako mi se nije pricinilo, jos je jednom provirio iza busena trave. Pogledao me i zahvalio.

Ako ste pomislili da time zavrsava prica o Susku prevarili ste se. Kao i ja.



Sto se s Suskom dogadjalo dalje, citajte u slijedecoj prici.
Na vrh

Kako sam se konacno obracunao s misem


Nakon nekoliko dana opet se zacula grmljavina iz spajze. Vjerojatno vec naslucujete. Moja je supruga ponovno nasla nedvojbene dokaze da je Susko opet u spajzi.

Sada vise nisam trebao ici u potragu za misolovkom. Imao sam jos i onaj komadic speka od proslog lova na Suska. I ponovno sam postavio misolovku u spajzu. Na isto mjesto.

Pri izlasku iz spajze susreo sam Gricka. Mogao bih se zakleti da mi se ispod brka smijao, i vise kao za sebe promrmljao: "Bas si mi ti neki lovac. Ulovis misa i onda ga pustis. Pa jasno je da bu dosel natrag."

I obistinilo se. Iduceg jutra Susko je ponovno bio u misolovci. Sada vise nije bio uplasen. Veselo je gledao svojim crnim ocicama. I, kao da mi je namignuo. Znao je da mu se nista opasno ne ce dogoditi. I, nije.

Opet sam s misolovkom izisao u dvoriste i pustio Suska. Ali, ovaj puta u najudaljenijem kutu dvorista. Da se Susko ne bi znao vratiti u spajzu.

I, nije se vratio. Bar ne odmah. Vratio se za nekih tjedan dana. Ili mozda malo vise. To je sad vec bilo treci put. I ponovno je usao u misolovku. Istu noc nakon sto sam je postavio. I ponovno me je veselo gledao svojim crnim ocicama. Nije ni cudo. Pa mi smo vec bili stari prijatelji.

Kad nas je tako Susko posvojio, ja sam neoprezno istrcao s prijedlogom, da ce biti najbolje da ga zadrzimo. Kao kucnog ljubimca. Napravit cu mu kavez od zice, da ne bi ponovno upropastio pekmez.

Bolje da ne pricam kakvu sam "jezikovu juhu" dobio nakon ovoga prijedloga. Jer, ne vole svi miseve kao kucne ljubimce. Narocito ne gazdarice koje u spajzi cuvaju pekmez od marelica.

Dobio sam ultimatum. Susko mora van iz kuce. Odmah. I ne smije se vise pojavljivati u spajzi.

Ali trebalo je rijesiti zagonetku. Kako je Susko triput usao u spajzu? Ocito da negdje ima tajni prolaz. Pa sam ja, prije nego sto sam ponovno pustio Suska na slobodu, poceo pretrazivati spajzu. Puzao sam po podu poput Serloka Holmsa. Samo mi je falila lula i karirana silt kapa. I povecalo u ruci. Naravno.

I nasao sam. Sasvim u dnu spajze, ispod stepenica bila je mala rupa. Rupica. Ali dovoljna da se misic poput Suska provuce. Tu sam rupu zabrtvio i ponovno pustio Suska.

Prijateljski smo se rastali. Cak mi je mahnuo prije nego li je nestao u travi.

I vise nije provaljivao u spajzu. A meni je nedostajalo njegovo suskanje kada bih radio dugo u noc.



Cvrcine i druge price Na vrh Pocetna