|
|
Prica o Fidi
Fidino zagonetno ponasanje
Fido je pas krizanac. Tako je cupav da se jedino po repu moze odrediti da mu je tamo ona suprotna strana od glave. Ne zna mu se porijeklo. Jako simpatican i pametan. I ima vlasnike. Usprkos tomu i nas je ljubimac. Doduse ne kucni, ali onako prolazni.
Fido se u, nasoj ulici, pojavio prije godinu dvije. Tako nekako. Tada jos nismo znali kako se zove. To smo saznali tek kasnije. Buba ga je prva spazila i veselim lajanjem najavila njegov dolazak. Kao da se vec dugo poznaju. On se jednostavno pojavio pred vratima, dignuo straznju nogu, i ostavio svoju "poruku" stupu pokraj vrata. Ali nije odmah otisao. Vjerojatno su mu drugi psi u gradu rekli da ce na tim vratima biti u najmanju ruku ugoscen. I po to je dosao. Dok je on tako cekao na ulici i nesto razgovarao s Bubom, moja je supruga otvorila vrata dvorista i ponudila mu da udje. Nije htio uci. Pristojno je zahvalio, i samo je veselo mahao repom. I, skakutao oko moje supruge. Nije ga htjela prisiljavati da udje, pa ga je na ulici ponudila frolikama. To je sa zahvalnoscu prihvatio. Pojeo je sto mu je bilo ponudjeno i veselo otisao niz ulicu. Supruga je pritom zapazila, da tamo gdje nije rep, pas ima ogrlicu. Pravu ogrlicu s vazecom markicom. I da je uredan i dobro njegovan. E, dakle pas nije izgubljen. Samo je dosao pozdraviti Bubu i nesto prezalogajiti. Nama je laknulo. Ne ce dakle biti problema oko zbrinjavanja.
Nekoliko dana kasnije, jednog popodneva, Buba je ponovno pocela lajati, jednako tako veselo kao kad se Fido prvi puta pojavio. I zaista. Fido se ponovno pojavio. Dosao je iz istoga smjera kamo je otisao prije nekoliko dana. Ponovno je podigao straznju nogu i "obiljezio" nasa vrata. I cekao. Ponovno ga je supruga ponudila da udje. I ponovno je ljubazno odbio poziv. Ali rado je pojeo ponudjene mu frolike. Supruga je zapazila da ima daleko bolji apetit nego sto je imao pri prvom susretu. Ocito je bio gladan. Jos je uvijek imao ogrlicu, ali bio je nekako prljav i neuredan. Nakon sto je pojeo dvostruki obrok, ljubazno je zahvalio veselim lajanjem i otisao. Ali, ovaj puta ne niz ulicu nego uz ulicu. Mi smo zacudjeno gledali, sve dok nije zavrnuo iza grmlja po livadi prema gradu. Tu nesto nije bilo u redu. Samo sto.
Vec smo gotovo zaboravili na njegov posjet, kadli se nakon tjedan ili dva ponovno pojavio. A mozda i nakon mjesec ili dva. I sve se ponovilo kao prvi puta. Buba ga je prva spazila i pozdravila veselim lajanjem. Fido je podigao straznju nogu i "obiljezio" nasa vrata. I ponovno je odbio poziv da udje u dvoriste. Ali je zato sa zahvalnoscu pojeo ponudjene mu frolike. Veselo je odlajao zahvalu i odsetao niz ulicu. Supruga, koja mu je i ovaj puta ponudila gostoprimstvo, odmah je primijetila da je cist i uredan. I da bas i nije bio gladan. Pojeo je frolike pristojnosti radi. Da domacica ne dobije kosaricu.
Za koji dan, ponovno se pojavio. Ovaj puta, prva ga je spazila supruga. Dolazio je uz ulicu iz istoga smjera kamo je otisao. Ponovno je bio prljav i neuredan. I gladan. Ponovno je dobio frolike. Ovaj puta i vode u zdjelici. Za sve sto je dobio pristojno je zahvalio i veselo otisao uz ulicu. I ponovno po livadi prema gradu. A dosao je iz suprotnoga smjera.
Cudnovato ponasanje psa nismo znali objasniti. Ocito je da pas ima vlasnika. Ocito je da pas nesto smisljeno radi. Ali sto. Rjesenje zagonetke doslo je nesto kasnije posve slucajno. Za koji mjesec ili mozda nesto manje.
Rjesenje zagonetke citajte u slijedecoj prici.
|
Na vrh
Sto to Fido smisljeno radi?
Rjesenje zagonetke iz prosle price.
Ali samo jedne.
Ovdje ce biti i necega u cemu nisam osobno sudjelovao. Prepricano po pricanju supruge.
Na jednom domjenku bivsih kolegica s posla, neposredno nakon odlaska u mirovinu, supruga je pricala o nasoj Bubi. I ostale su kolegice pricale o svojim ljubimcima. U nasem malog gradu rijetko koja kuca nema psa ili macku. Neki imaju oboje, ili cak vise njih. Pri tom je supruga spomenula neobicnog cupavca koji dodje i prodje. I nesto smisljeno i tajnovito radi. Neko ga vrijeme nema, pa se onda pojavi dva puta u razmaku od samo dan dva. I onda ga opet po mjesec dana nema. Jedna se od nazocnih dama odmah uzvrpoljila i pitala: "Da to nije omanji pas s bogatim rascupanim krznom?" Opis se podudarao. I nacin ponasanja. A i vrijeme pojavljivanja maloga cupavca.
Tako je moja supruga saznala da se pas zove Fido. I da stanuje na istoj strani brijega kao i mi, samo mnogo blize gradu. I pri tom je supruga jos mnogo toga saznala. I sto je najvaznije, s kakvim se planovima Fido sece pokraj nase kuce. I da se tamo setao i prije nego sto smo ga mi zapazili. To je i razumljivo kad smo mi jos radili i rijetko smo preko dana bili kod kuce. Kao sto smo sada nakon odlaska u mirovinu. Prica je poprilicno nevjerojatna, ali to se stvarno dogodilo. I jos se dogadja.
Moramo se vratiti nekoliko godina unatrag. Tada je Fido bio mladji. Jos nije bio gospodin u godinama kao danas. U susjednom dvoristu stanovala je mlada zenkica slicna Fidi. Bila je cupavija od njega. I imala je ime u skladu s izgledom. Zvala se Pufica. I danas se tako zove. E, dakle, Fido i Pufica bili su neposredni susjedi i odrastali su zajedno. I naravno cesto se zajedno igrali. Fido bi cesto napustio svoje dvoriste, i upadao u Puficino. Tu bi se onda zajedno veselo igrali. Navecer bi se obicno vracao u svoje dvoriste. Na veceru i spavanje.
Ali kao sto to obicno biva, idila nije mogla vjecno potrajati. Susjedi su, naime, stanovali u iznajmljenoj kuci. I jednog lijepog dana odselili su. Kao i mi s brijega pokraj Zagreba. Ne znam jesu li odselili u svoju kucu ili opet u iznajmljenu. Ali odselili su.
Fido je bio nesretan. I tuzno je lajao danima nakon odlaska Pufice.
I, jednog je dana nestao.
Sada su Fidini vlasnici bili nesretni. Ali nisu lajali. Jasno, kad nisu znali pseci jezik.
Nije proslo nekoliko dana, kadli kod njih zazvoni telefon. S druge strane zice njihova bivsa susjeda, Vlasnica Pufice. Javlja da je Fido kod njih u dvoristu, i igra se s Puficom.
Fidina je vlasnica, jasno, odmah sjela u auto i odjurila u Breganu. Po Fidu. Tamo su naime odselili vlasnici Pufice. To je mjesto udaljeno od Samobora oko 5 km. A, mozda i koji kilometar vise.
Fido bas nije bio zadovoljan sto mora kuci. On bi se jos igrao s Puficom. Ali, sto se mora mora se.
I cijela se prica pocela ponavljati. Fido bi nestao iz svojega dvorista, i za koji dan telefon bi zazvonio. I ponovno bi otisli po Fidu i vratili ga u njegovo dvoriste.
Kako je nasa kuca negdje na najkracoj liniji od Fidinog dvorista prema mjestu novoga prebivalista Pufice, jasno je, da je Fido prolazio i pokraj nase kuce. I, upoznao je Bubu, pa se usput s njom malo porazgovarao. Na tom putu ima on jos prijatelja. Oko kilometar od nas prema Bregani, ili mozda malo manje, Fido se sprijateljio s psom po imenu Ridji. To je jedan pravi pravcati irski setter. S papirima. A, jos malo dalje s Bethovenom. Pravim bernardincem. A mozda i s jos nekima.
No, zagonetka jos nije rijesena do kraja. U cijeloj prici ima jos ponesto nerijesenoga. Odgovori se mogu samo naslucivati.
Ostaje nejasno kako je Fido saznao gdje je Pufica. Zasto sada vlasnica vise ne ide autom po Fidu? Pa se on, onako gladan, prljav i zapusten, vraca kuci.
Odgovore cemo potraziti u iducoj prici. Barem pokusati. Jer, mogu se samo naslucivati.
|
Na vrh
Kako je Fido pronasao Puficu
Rjesenje jos jedne zagonetke
Danas cemo samo pokusati odgovoriti kako je Fido pronasao Puficu. Jer tocan odgovor zna samo Fido. Za sada nije nasao nekoga kome bi se povjerio. Od ljudi mislim.
Mi mozemo samo pretpostavljati sto se i kako se dogadjalo. To je sad vec s onu stranu vjerovati ili ne.
Oni koji ne vjeruju da psi imaju sposobnosti o kojima mi malo znamo ili ne znamo nista, bolje da ovaj nastavak ne citaju. Ili ce im biti smijesno ili ce me proglasiti potpuno ludim. Ili budalom. Malo luckast jesam, ali za ludnicu ipak jos nisam. Pa poslusajte, ovaj procitajte, moja glasna razmisljanja.
Jedna od mogucnosti jest da je Fido jednostavno krenuo u bijeli svijet u potragu za Puficom. Mogao je krenuti bilo kojim smjerom, prema sjeveru, prema jugu, prema istoku, prema zapadu. Vrlo je mala vjerojatnost, da je krenuo bas prema zapadu, prema Bregani, gdje je sada stanovala Pufica. I da je od prve nasao Puficu. I to u tako kratkom vremenu od njegova odlaska iz svojega dvorista.
Po njuhu to nije mogao uciniti, jer Puficu su odvezli autom. Tu su se mirisi sigurno tako ispremijesali, da ni najbolji pas tragac ne bi nanjusio Puficu.
Mozda je vjetar, koji ovdje cesto puse sa zapada, donio Puficin miris do Fide. To je onda morao biti jako brizan vjetar, koji bi u njedrima njezno i pazljivo prenio Puficin miris cak pet kilometara daleko, a da se putem ne rasprsi ili ne pomijesa s drugim mirisima. A na tom putu ima mnogo drugih pasa.
Postoji mogucnost da je autostopirao poput Sljive. To je moglo kobno zavrsiti. Ima vozaca, koji bi ga jednostavno pregazili. Ili odvezli u sinteraj. Da je tako stopirao moju suprugu, koja razumije pseci jezik, ona bi ga povezla. Ali ne k Pufici, nego k nama. Kao Sljivu. Jer ni ona, kao ni Fido, nije mogla znati gdje je Pufica.
A najvjerojatnije je da se dogodilo bas ovako. Ako nije, ali moglo je.
Posto su Puficu odvezli, Fido je poceo lajati. Tuzno, ali i odlucno, da nadje svoju Puficu. Prevedeno, taj je lavez mogao zvucati kao: "Molim sve prijatelje, i prijatelja prijatelje, i prijateljevih prijatelja prijatelje, da mi jave ako slucajno doznaju za moju prijateljicu Puficu. Ona nije velik pas. Ima crno i bogato krzno i ovih se dana mogla doseliti u vasu blizinu."
Tu je poruku cesto slao na sve strane. I tako se moglo dogoditi da je poruku cuo Grom. To je jedan prekrasan njemacki ovcar, koji stanuje u blizini Fide. Grom je svojim gromkim glasom zagrmio, i poruku prenio dalje. To je cula Saba, mala kujica koja stanuje u ulici ispod nas. Saba i Buba cesto razgovaraju, pa je Saba poruku odmah prenijela Bubi. A te su poruke putovale i na druge strane na isti nacin. Buba je odmah pitala Dona, zna li on ista o Pufici. Don je inace Bubina simpatija iz slijedece ulice. To je krizanac, ne zna se koga i s kim. Ali je lijep i krupan pas. Ima kratku dlaku i ponesto lici na boksera. Njega su nasi susjedi dovezli odnekud iz Dalmacije. Don ima poseban nacin lajanja, koji se daleko cuje. I on je odmah pitao zna li itko ista o Pufici. To je sigurno culo mnogo pasa u okolici. Medju njima i Ridji. Ridji je pak pitao svojega prijatelja Bethovena. Ovaj pak nekoga jos dalje. I tako je Pufica jednoga dana, od svojih novih susjeda, cula da je Fido trazi. Bila je jako sretna i odmah odgovorila: "Ja sam ovdje. U Bregani. Dodji da se igramo. Cekam te." I, poruka je krenula istim putem natrag. Od Pufice u prvo susjedstvo, pa onda malo dalje. Onda je poruku cuo Bethoven. Pa je poruku prenio Ridjemu. Ridji pak Donu, Don Bubi, Buba Sabi, Saba Gromu. I na kraju, Grom je odlajao Fidi: "Pufica je nadjena. Pozdravlja te i ceka da dodjes. Hodi do Sabe. Ona ce ti reci kamo dalje."
I Fido je odmah, ne caseci ni casa, preskocio preko plota. Odjurio je do Groma. Zahvalio mu i otisao do Sabe. Saba mu je pokazala put do Bube, Buba do Dona, don do Ridjega, Ridji do Bethovena, Bethoven do svojega prvog prijatelja, …. I tako se Fido nasao u dvoristu Pufice. Zahvaljujuci svojim prijateljima. Poznatim i nepoznatim. Oboje su se jako veselili i radosno igrali. Kao nekad, dok su bili prvi susjedi. I bili su zahvalni svim svojim prijateljima, koji su Fidi pomogli da nadje Puficu.
Ali, sreca Pufice i Fide nije dugo potrajala. Puficina gazdarica vidjela je u dvoristu Fidu. Telefonirala je Fidinoj gazdarici i dalje znate sto se dogodilo.
E, pa sad, tko ne vjeruje da se dogodilo kako sam ispricao, neka dodje i pita Fidu.
Ja vjerujem da je bas tako bilo. Tko jos?
U iducoj prici bit ce rijeci o tome zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu. I jos nesto zgodno o Fidi.
|
Na vrh
Zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu
Rjesenje jos jedne zagonetke.
I svih ostalih u tajanstvenom ponasanju Fide.
Fido i dalje bjezi iz svojega dvorista, iako su vlasnici ucvrstili i podigli ogradu. Ne prodje ni mjesec dana, a vec Fido otkrije novi nacin kako pobjeci iz dvorista. Da bi posjetio Puficu i svoje prijatelje, koji su mu pomogli da nadje Puficu. Jednom je cak iskopao tunel ispod ograde. Vlasnici vise ne znaju kako zadrzati Fidu u dvoristu. A kad on zazeli posjetiti Puficu i prijatelje, on to i ucini. I nadje nacin da pobjegne iz dvorista. Jedino ga mogu zadrzati tako da ga vezu lancem. A to ne voli ni Fido ni njegovi gospodari.
Ne bi se moglo reci da je Fido nepristojan, neodgojen i neposlusan pas. Cak sto vise. On je i pristojan i dobro odgojen i poslusan. To se lijepo moze vidjeti kad gazdarica dodje po njega u Puficino dvoriste. Cim ga gazdarica pozove Fido poslusno dodje, iako bi se rado jos malo poigrao s Puficom. Ili barem jos malo porazgovarao. A rado bi obisao i svoje prijatelje, ali to se vise ne moze, kad ga gazdarica u autu vozi kuci.
Ali, Fido nije samo dobro odgojen pas, pristojan i poslusan. Fido je i vrlo pametan pas. Pas koji razmislja, predvidja dogadjaje i donosi zakljucke. I ponasa se u skladu s time. Tako je Fido shvatio da nije dobro ulaziti u Puficino dvoriste, jer ce ga tamo Puficina gazdarica vidjeti i odmah obavijestiti njegovu gazdaricu. I tada od igranja i razgovora s Puficom nista. Postao je oprezniji i sada s Puficom razgovara samo kroz zicu od ograde. I ne ulazi vise u dvoriste, pa makar ga Puficina gazdarica najljubaznije pozivala.
I zato ne ulazi ni u druga dvorista, pa tako ne ulazi ni u nase. Iako ga moja supruga ljubazno poziva. A ona zna razgovarati s psima. Fido pak zna da dvoriste moze biti klopka iz koje se ne moze brzo pobjeci. I u kojem ce ga njegova gazdarica naci prije nego on to zeli. A Fido ce se, kao dobro odgojen pas, odmah odazvati, cim cuje svoju gazdaricu.
Ali, sto ako on ne cuje svoju gazdaricu? Tada se, jasno samo po sebi, ne mora ni odazvati. Kad ne cuje da ga gazdarica zove. Tako je vjerojatno i Fido razmisljao.
Pa je sada slijed dogadjaja priblizno ovakav.
Fido zazeli posjetiti Puficu i usput pozdraviti sve svoje prijatelje. Tada nadje nacin da pobjegne iz svojega dvorista. Na putu prema Bregani posjeti Groma, Sabu, Bubu, Dona, Ridjega, Bethovena i sve ostale prijatelje pri tom. Oprezno pozove Puficu. Pufica se tada odsulja u najskrovitiji kutak svojega dvorista, i tamo njih dvoje vode povjerljive razgovore. Pufica iznutra. Fido izvan ograde.
To ipak ne moze izbjeci oku Puficine gazdarice. Ona odmah zna da je Fido vani kad joj Pufica nije u blizini. I, naravno odmah zove Fidinu gazdaricu. Koja, jasno, odmah uskace u auto i odlazi po Fidu.
Ali Fido je oprezan. Dobro poznaje gazdaricin auto, pa kad ga ugleda, na uzbrdici prema Puficinoj kuci, nestaje istog casa. Pobjegne tako daleko, da ne moze cuti kad ga gazdarica zove. Pa onda, kad ne cuje poziv, ne mora se ni odazvati. Iako zna da ga gazdarica zove. I ne moze se reci da je neposlusan pas. Samo sto je predaleko da bi cuo gazdaricu.
Fidina gazdarica malo poprica s Puficinom gazdaricom i odveze se kuci. A Fido zna kad je zrak cist, ili mu to odlaje Pufica ili Puficini susjedi. Tada se Fido vraca i nastavlja zabavljati s Puficom. Katkada i prenoci u obliznjem grmlju.
Kad se tako lijepo narazgovara s Puficom, krene kuci. Istim putem kojim je dosao. I usput porazgovara sa svim svojim prijateljima. I s Bubom naravno. I jednostavno se nadje u svojemu dvoristu.
Fidina gazdarica vise ne ide po njega. Zna da ce se vratiti u svoje dvoriste. Gladan, ako usput nesto ne prezalogaji, prljav i neuredan.
Jedino je jako zabrinuta da se Fidi putem nesto ne dogodi.
I pomalo nezadovoljna, jer mora okupati i urediti Fidu. A on ima bogato krzno, koje nije lako urediti. I bas se ne voli kupati.
A prije kupanja izvodi jako zgodnu predstavu. Tu predstavu izvodi i kad ga pokusaju vezati lancem. I u jos nekim prigodama.
O tome vise u iducoj prici.
|
Na vrh
Fidina mudrolija
Zagonetki vise nema. Sve se zna.
Jednog smo popodneva bili u posjetu Fidi. Tocnije njegovim vlasnicima. Pozvali su nas da vidimo kako su preuredili kucu. Bilo je to prosloga ljeta, ako se ne varam. Tada smo imali samo Bubu. Arni je dosao tek ljetos. Isli smo bez Bube. Buba se bas ne voli voziti u autu, pa smo je ostavili da cuva kucu.
Fido ima lijepu kucu. Jos ljepse dvoriste. Ogradjeno, zna se. U dvoristu kucica za Fidu. Da se ima gdje skloniti, ako ne zeli biti u kuci. A on je malo u kuci, malo u dvoristu i malo spava u kucici. Uz kucicu je i lanac kojim vezu Fidu. To je vrlo rijetko, ali katkad se mora.
Kad, na primjer, u dvoriste dodju Fidi nepozeljni gosti. On odmah prepozna zloceste ljude i one koji ne vole zivotinje. Pa, makar to i ne pokazuju.
Kad smo usli u dvoriste, Fido nas je radosno docekao. Veselo je lajao i skakutao oko nas. Ocito nas je prepoznao. Narocito se vrtio oko moje supruge. Sjetio se kako ga je hranila frolikama kada je posjecivao Puficu. I sada je ocekivao nekakvu poslasticu. A kako moja supruga razumije pse, Fido je poslasticu i dobio. Koju je ona za njega ponijela od kuce. Pristojno je zahvalio i povukao se do svoje kucice da sredi poslasticu.
Mi smo dotle razgledali kucu. Poslije smo sjedili u dvoristu i pijuckali kavicu. I pricali o svemu i svacemu. A najvise o nasim ljubimcima. Fido je u medjuvremenu sredio onu poslasticu, i pridruzio nam se. Saznali smo mnogo o Fidi. Koliko ima godina. Sto voli, a sto ne. I svasta jos.
I tada se domacica necega sjetila, i pozvala nas blize Fidinoj kucici. "Dodjite da vam nesto pokazem" - pozvala nas je. Prisli smo blize. I Fido s nama. Tada je Fidina gazdarica pozvala Fidu i podigla lanac s poda.
I dogodilo se nesto neocekivano.
Fido ne voli biti vezan lancem. To dozivljava kao najgoru kaznu. Ali nije pobjegao. Vec znamo da je on dobro odgojen i poslusan pas. I slusa svoju gazdaricu.
Fido je prisao gazdarici, sjeo i podignuo prednju desnu sapu. I tako molecivo pogledao svoju gazdaricu, da bi i kamen proplakao. Drzao je tu sapu podignutu i pokazivao je gazdarici, dok ona nije ispustila lanac. Fido se tada podigao i poceo veselo skakutati oko gazdarice i oko nas.
Objasnjenje je brzo uslijedilo. Ispricala ga je Fidina gazdarica.
Kad je Fido jos bio stenac, ne bas onaj sasvim mali, ali ipak stenac, ozlijedio je prednju desnu sapu. Nije bilo nista opasno, ali u veterinarskoj su mu stanici zamotali tu sapicu, da se rana ne bi inficirala.
Jasno je da su ga vlasnici tada nosili na rukama. Da jadnik ne bi morao hodati. I da ga pritom ne bi boljela sapica. A kako je Fido kucni ljubimac, tada su ga svi ukucani njegovali i jako mazili. Hranili su ga svakojakim poslasticama, nosali po kuci, drzali u krilu. Cak je i na krevetu smio spavati. Bilo je dovoljno da Fido podigne sapicu s onim zavojem i vec bi ga netko pomazio, uzeo u krilo ili podigao na krevet. Vec prema tome sto bi on htio. A to je znao tocno pokazati. Podignutom sapicom, sa zavojem na njoj.
Kad je rana zacijelila, zavoj su mu skinuli i Fido je mogao veselo skakutati. Ali je dobro zapamtio kako su ga mazili i pazili kad bi podignuo sapicu sa zavojem. I da mu je sve bilo oprosteno samo kad bi podigao sapicu. Jos se danas toga sjeca. I to iskoristava. Pa kad ga recimo pokusaju vezati lancem, on podigne sapicu i kao da kaze: "Kako me mozete kaznjavati? Pa vidite da me boli noga."
Ili kad bi ga pripremali za kupanje. Ili kad god bi htio sprijeciti nesto sto se njemu ne svidja. Podigao bi prednju sapicu i molecivo pogledao, tako da mu se u ocima moglo procitati: "Zar mene nemocnoga?"
I uvijek bi upalilo. Ili gotovo uvijek.
|
|
