|
|
Arni i Buba
Dva psa i dvije kosti
Arni i Buba vec se posve dobro slazu. Tu i tamo Buba zarezi na Arnija, ali mislimo da je kriticno proslo. S hranjenjem imamo i dalje problema, pa ih hranimo odvojeno. Svako se zuri pojesti svoj obrok, pa onda trci na onu drugu zdjelicu. Mozda je tamo bilo nesto ukusnije. Tocno znaju koja je cija. Zanimljivo je, da je od dolaska Arnija i Buba pocela vise jesti. Ona je prije sama svela svoju prehranu na jedan obrok dnevno, a sada, uz Arnija hoce i tri.
Jucer smo im dali da se zabavljaju, svako sa po jednom kosti. Buba takve kosti nije htjela zvakati a sad je kost prihvatila. Za inat Arniju. Ipak nakon nekoliko minuta napustila je zvakanje kosti. Bas joj se i nije zvakalo.
Arni je medjutim nastavio sa zvakanjem. Kad se poprilicno nazvakao, ozednio je, pa se htio napiti vode. Ali to se ne moze s necim u ustima.
To je trebalo vidjeti. Nervozno je svrljao dvoristem i trazio mjesto gdje da sakrije kost. Najzad je odlucio da ce biti najsigurnije ako kost zakopa. Iskopao je rupu, stavio u nju kost i zatrpao njuskom. Ali pola kosti ostalo je viriti izvan rupe. Sada je kost ponovno izvadio i pokusao isto s novom rupom. I tako nekoliko puta. Kako mu nikako nije uspjelo zakopati kost, a bio je zedan, najzad je kost jednostavno ostavio. E, sada se zvakanje kosti odjednom dopalo Bubi, pa je dohvatila Arnijevu kost i pocela je slavodobitno zvakati. Za inat Arniju.
Arniju smo, kad se napio, dali onu kost koju je Buba ostavila, pa smo tada imali dva psa, koji jedan pokraj drugoga zvacu svako svoju kost. Arni s uzivanjem. Buba preko volje. Tek toliko da i ona nesto zvace.
|
Na vrh
Buba postaje poduzetna
Postupno se odnos Bube i Arnija razvija u nesto podnosljivo. Mozda cak i nesto vise od toga. Samo da se Arni sto prije uozbilji. On je naime uvijek onaj koji pokrene igru. Nikad nema mira. Kad, kao slucajno, prolazi pokraj Bube samo je malo cvakne zubima. Tek toliko da ona pojuri za njim da mu to vrati.
Ipak, za divno cudo, jucer smo zapazili da je to ucinila i Buba. No, nazdravlje. Ako "dama" u najboljim godinama poput Bube zapocinje igru kakvu je naucila od jednoga "smrkljivca", onda smo nadrapali kad Arni jos malo odraste.
Danas nas je Buba upravo iznenadila. Pozivala ja Arnija na igru. I to jako zgodno. Arni se dohvatio papuce moje supruge, i zdusno je zapoceo glodati, s namjerom da od jedne napravi dvije.
Buba se pak nije htjela igrati sama, a nije bilo nikoga na koga bi preko plota lajala. Zato je s terase, u zubima, donijela jednu moju staru carapu s kojom se njih dvoje s uzivanjem natezu. Zamahnula je carapom Arniju ispred nosa i odskocila u stranu.
Ali Arni se nije dao smesti. Nije lako docepati se gazdaricine papuce, i jos je neometano glodati. Tada je Buba ponovila izazov, ponovno je zatresla carapom ispred Arnijeve njuske. I opet bez uspjeha.
Arniju je papuca bila zanimljivija. Buba je uspjela tek u cetvrtom pokusaju. I tada je pocelo natezanje carape. I nismo dobili dvije papuce od jedne, sto je bila Arnijeva namjera.
|
Na vrh
A gdje je aufpuc?
Buba se izgleda pomirila s cinjenicom da vise nije jedinica. Sada se vec Buba i Arni lijepo igraju. Hrvaju se, grizu, reze i laju, da je prava milina gledati i slusati ih. Povremeno jos Buba pokazuje agresivnost, ali po svemu sudeci to ce je proci.
Danas je Arni dohvatio moju staru carapu, pa su se s njom cijelo poslije podne natezali na terasi.
U kuci se "igraju" lovice. Malo se makljaju, pa onda jedno kao da pobjegne iz dnevnog boravka u hodnik. No, zacas se vrati kroz druga vrata i tako "vrti kolo naokolo". Lukavi su i jedan i drugi. Kad jedan pobjegne u hodnik drugi vec zna da ce proviriti kroz druga vrata, pa ga brze bolje tamo doceka. E, onda pocne jurnjava u suprotnom smjeru. Sve dok se ne izmore. Onda malo odspavaju, pa "hajd Jovo nanovo". Makljanje, pa jurnjava, pa opet makljanje. Kad se izmore oboje spavaju snom pravednika.
Hranimo ih odvojeno, ali svako od njih bi radije nesto od onoga u tudjoj zdjelici. Tako se dogadja da oboje ostave nesto malo pri dnu. E, pa onda kad otvorimo vrata ako jurne na zdjelicu onoga drugoga. U tudjoj zdjelici uvijek je nesto bolje.
Za divno cudo, sada Buba pojede i "krugljice". Tako mi zovemo suhu psecu hranu. Ali samo ako su u Arnijevoj zdjelici.
Inace "milostiva" jede samo psece konzerve. A povrh svega treba biti malo "aufpuca". A taj "aufpuc" mora biti nesto s nasega stola. Malo, ali da mirise po nasemu.
Ako nije tako samo ponjusi i sjedne pokraj nasega stola. I gleda u moju suprugu, pa kao da kaze "A gdje je aufpuc?" I vodi suprugu do svoje zdjelice.
|
Na vrh
Pristojno ponasanje
Ne znam ponasaju li se drugi psi tako, jer do sada nismo imali dva psa istovremeno. Osim Aske s njezinih sestero stenaca. Ali to je bilo drugo. Mama i djeca.
Buba naime uci Arnija pristojnom ponasanju. Malo je cudno, ali tako je. Mi Bubu nismo posebno morali uciti sto se smije, a sto ne. Ona kao da je sama znala da se ne smiju zvakati rubovi tepiha, da se ne smiju potezati zavjese, glodati noge od stola, skrivati papuce da bi ih se kasnije zvakalo itd. Ako bi ipak ucinila nesto nedopusteno, dovoljno je bilo reci NE i to samo jednom. Arni to ne zna i kad recimo stavi prednje sape na stol, da vidi ima li tamo sto za jelo, Buba pocne lajati i tako mu daje na znanje da to sto je ucinio nije pristojno. I Arni poslusa Bubu. Slicno se ponasa kada Arni ucini bilo sto sto ona smatra nedopustenim. Ili, ako za neku nepodopstinu Arniju kazemo NE Buba odmah dojuri pa ga pocne i ona "spotati". Za svaki slucaj. Da bolje upamti lekciju.
|
Na vrh
Kucni red
Buba i dalje poducava Arnija kucnom redu, ali Arni jos uvijek glodje tepihe. Onaj kojega je prvoga proglodao vec ima rupa k'o svicarski sir.
Kad Buba nije sigurna sto se smije, a sto ne smije, dodje i pita. Neki je dan Arni ukrao i sakrio gazdaricinu papucu. Buduci da je nije glodao Buba nije bila sigurna smije li papuca biti tamo gdje ju je Arni sakrio. Dosla je do mene i po obicaju stavila mi glavu u krilo. To je njezin znak da nesto zeli. Kada se dignem od kompjutora Buba me vodi tamo kamo zeli i pokazuje zasto me je digla od posla. Tako me je i tom prigodom odvela tocno do mjesta gdje je Arni sakrio papucu, pokazala je. I, kao da je pitala: "Je li papuci ovdje mjesto?". Valjda s namjerom da ubuduce Arniju pokaze sto se s papucama smije, a sto ne smije.
|
Na vrh
Iznenadjenje. Ne jedno nego dva.
Nedavno se Arni htio uvaljati u krilo svojoj gazdarici, a Buba ga je tako napala da smo se uplasili za njegovu sudbinu. Jedva smo je umirili. Je li to bila ljubomora, malo grublje ucenje pristojnosti ili je Buba pomislila da Arni napada njezinu gospodaricu pa ju je isla braniti? Nije smatrala potrebnim objasnjavati nam svoj postupak.
Mala napomena. Mi Bubu nikada nismo uzimali u krilo, niti to ona od nas trazi. Ipak Buba nije mali pas, i nije joj mjesto u krilu. Kao ni Arniju.
Koji dan kasnije, Buba nam je priredila jos jedno iznenadjenje, kad je Arni pokusao iskopati palmu iz lonca za cvijece. Cim je poceo kopati, Buba ga je pocela spotati. A Buba nikada prije nije kopala zemlju iz lonaca za cvijece, pa nije mogla znati da se to ne smije, jer joj mi nikada za takav postupak nismo morali reci NE.
Jednostavno, ne mozemo vjerovati, da je Buba sama zakljucila, da je zemlji mjesto u loncu, a ne na plocicama terase.
|
Na vrh
Tko od koga uci
Buba kao starija i pametnija uci Arnija kucnom redu. Vecinom uspjesno. Cak uspjesnije od nas.
Ali, Buba uci i od Arnija. Naravno samo ono sto zeli.
Arni naime jako voli da ga se mazi. Narocito voli kad ga se gladi po trbuhu. Cak mu vise ni ne treba reci "lezi". Okrene se na ledja, rasiri sve cetiri i kao da kaze: "Ceskaj me po trbuhu."
Ako to ne bismo odmah ucinili digne se i povlaci nas prednjim sapama. Tada ponovno legne i ceka ceskanje.
Sada to isto radi i Buba. Samo sto prije dolaska Arnija Buba bas i nije voljela da je se gladi i mazi. Ovo najvjerojatnije radi zbog konkurencije i za inat Arniju. Nije nam o tome do sada nista rekla.
|
Na vrh
Zajedno su jaci
Buba i Arni izvrsno se slazu kad treba lajati na nekoga treceg. Tako, na primjer, ovih dana zdusno tjeraju "hofirante" od susjedove ograde. Njihova se maltezerica tjera, pa cijela ceta pasa "hodocasti" oko njihova dvorista. A Buba i Arni ih zajedno tjeraju. Uspjesno. "Hofiranti" malo protestiraju, ali se ipak povlace. Nas je lajavi duet efikasan. Buba laje u sopranu, a Arni u basu. Dobro, nije jos cisti bas, ali kad odraste bit ce. Jos je, recimo, bariton.
Sada se vec posve udomacio i zajedno s nasom Bubom pravi dar mar po kuci. I pomaze joj lajati na sve nepozeljno u susjedstvu.
|
Na vrh
Bubino lukavstvo
Arni se potpuno udomacio. Uhvatio je svoja mjesta za spavanje, a to sto su neka od njih i Bubina, nista ga ne smeta. Interesantno da psi na nekim mjestima vise vole spavati nego na drugima. Mozda ipak ima nesto u tvrdnjama radioestezista, da postoje neka zracenja, koja zivotinje osjecaju, a vecina ljudi ne. Jer svi nasi psi birali su ista mjesta za spavanje. Arni je doduse pronasao jos neka, na kojima mu je ugodno, jer se tamo ispruzi i rastegne k'o pracka. A ta su mjesta nekako u istoj mrezi kao i ostala. Osvojio je sva Bubina mjesta za spavanje, pa se sada po redu zamjenjuju. Neki je dan osvojio cak i Bubin trosjed. Povremeno upadne u tudji posjed, ali nocu ipak na njemu spava Buba. I ujutro, nakon sto se malo izjurcaju po dvoristu.
Arni voli zasjesti na trosjed, i onda kao da izaziva Bubu.
A Buba, lukavica jedna, kad zeli skinuti Arnija s trosjeda, dodje po mene da je pustim na terasu i dvoriste.
Buba zna da ce Arni skociti s trosjeda cim se vrata otvore, da ode na terasu i vidi sto se dogadja na ulici. Buba tada jednostavno izadje kroz vrata i odmah se vrati u sobu, i uvalja na trosjed. A Arni dotle gleda preko ograde zasto je Buba trazila izlazak.
No, ni Arni nije bedast. Samo je pitanje vremena kad ce shvatiti trik i ostati na trosjedu. Sto ce se tada dogadjati, vidjet cemo.
|
Na vrh
Staro ili novo pitanje je sad
Danas su obje nase bestijice nesto mirnije. Nisu se mnogo makljale, tako nekako oko dva do tri sata.
Sada Arni glodje jedan stari tepih, a Buba spava pod mojim nogama, ispod stola s kompjutorom. Pri tom povremeno zarezi na Arnija, jer on ipak radi nesto nedopusteno. Glodje tepih pa makar i stari. Blazeni mir. Samo koliko ce dugo potrajati?
Sada se Arni nekuda povukao. Moram pogledati ne radi li kakvu nepodopstinu, kad je tako tih i miran. To je uvijek sumnjivo.
E, sad smo nadrapali. Svi troje, Arni, Buba i ja. Bit ce munjevito i gromovito, kad se gazdarica vrati iz susjedstva.
Arni, naime, nije glodao stari tepih, koji smo mu podmetnuli, nego tepih koji jos nije za baciti, skoro je nov. I proglodao je kroz njega rupu od dva cola. Zato je Buba povremeno i rezala.
Ali kad ja nisam reagirao, valjda je pomislila: "Kad se vec gazda ne ljuti, zasto da samo ja pravim red". A meni su oba tepiha na izgled vrlo slicni. Arni ih je lukavo zamijenio. Pa, nema smisla glodati stari tepih!
Sada spava. Glodanje tepiha izgleda da ga je umorilo.
Slicno radi i s mojim papucama. Dobio je dvije stare, ali te nisu tako dobre kao one na mojim nogama. Ako sam samo malo neoprezan, Arni je bar s jednom mojom novom papucom u trenu na terasi. Ako nista ne primijetim, evo njega zacas po drugu. Ne znam zasto hoce bas nove papuce, novi tepih?
Sto se rupe na novome tepihu tice, stvar je ipak prosla bez munja i gromova, i Arni je dobio jos jedan tepih za glodanje. Sad ima dva. Onaj stari kojega smo mu dali za glodanje i onaj novi kojega je proglodao i pretvorio u stari. Ipak smo i supruga i ja malo trknuti sto se pasa tice. A mozda i onako opcenito.
|
Na vrh
Arnijevo sesto osjetilo
ili pazite sto govorite pred svojim bestijicama
Nismo sigurni ima li Arni sesto osjetilo, pa nekim nama nepoznatim putovima cita nase misli. Ili razumije ono o cemu se razgovara. Samo to nam ne zeli reci.
Jucer smo supruga i ja razgovarali o preuredjenju dvorista s obzirom na novo nastalu situaciju. To jest, dva psa koji se makljaju i jurcaju po dvoristu da se sve prasi. Tako smo dogovorili da danas iz jednog dijela dvorista, uz ogradu, izvadimo veliki grm forsitije. Tamo namjeravamo postaviti betonske ploce, da bude vise mjesta za natjeravanje Arnija i Bube. Nasi su psi u to vrijeme drijemali u blizini, a mozda i prisluskivali sto mi to planiramo. Narocito nam je sumnjiv Arni.
Jutros, odmah posto je obavio sve svoje jutarnje potrebe ukljucivsi i makljanje s Bubom, nestao nam je iz vidokruga. Nismo na to obracali paznju. To cesto cini. Njuska po svim dijelovima dvorista i obavlja temeljitu inspekciju terena. Da slucajno nije tuda prolazio netko bez njegova znanja.
I gle cuda. Nakon nekog vremena pojavio se s ogromnom granom forsitije u zubima. Blatnjav od glave do repa. Izisli smo na dvoriste i nismo mogli vjerovati svojim ocima. Grmovi forsitije, zajedno s korijenom i busenima zemlje, bili su raskopani i razbacani po dvoristu. A na mjestu gdje su bile forsitije zjapila je ogromna rupa.
Nije nam preostalo drugo nego odmah zatrpati rupu i sve lijepo pokriti betonskim plocama.
A Arnija okupati. Nije imalo smisla spotati ga. Pa on nam je samo pomogao. Jedino nam nije jasno kako je znao sto namjeravamo uciniti. Ili razumije sto govorimo ili je vidovit.
Imate li dvije zivotinjice slicne Arniju i Bubi pazite sto pred bestijicama govorite. Mozda vas slusaju i sve razumiju. Samo vam to ne ce reci.
|
Na vrh
Arnijeve umjetnicke sklonosti
Arni je vec i ranije pokazivao sklonosti prema aktivnostima koje su Bubi bile strane. Cak sto vise, ona zna sto se smije ciniti, a sto ne. To povremeno poducava Arnija. Ali Arni malo poslusa DA, a malo poslusa NE.
Jedno poslije podne nesto sam pisao na kompjutoru i odjednom osjetio nesto sumnjivo. Lebdjelo je u zraku. Nastala je tisina. Arni i Buba nisu se makljali. Nisu lajali ni na koga. Nisu tjerali postara s racunima. Nisu se natjeravali po terasi. Vrlo sumnjivo. Trebalo je odmah utvrditi razloge tome neobicnom stanju.
Tisina je nastala iz dva razloga.
Prvi razlog. Bubi je bilo dovoljno natjeravanja i lajanja pa se povukla na svoj trosjed i otputovala u carstvo snova. Ipak je ona dama. Nije vise teen-ager.
Drugi razlog. Arni je nasao neobicnu zabavu u dvoristu. To je vec drugi puta, ali je ovaj puta pokazao da njegova domisljatost nije za podcjenjivanje. Preslozio sam, naime, betonske ploce u dvoristu, i da bas ne bude sve beton, uz rub skarpe ostavili smo traku zemlje. Tu ce u proljece niknuti trava i biti posadjene tuje. Naravno, ako to Arni ne osujeti.
Kad smo sve to lijepo sredili i tu traku zemlje dobro prekopali i pomijesali s kompostom, i poravnali naravno, umijesao se Arni.
Lijepa mekana crna rastresita zemljica. K'o stvorena za kopanje. Nismo se pravo ni snasli, a zemlja je bila raskopana, i razbacana po cijelom dvoristu. A Arni je uzivao u svojem umjetnickom stvaralastvu. Jedva smo ga obuzdali i izvadili iz pola metra duboke jame, koju je uspio iskopati. I iz koje su komadi zemlje izlijetali k'o iz katapulta. O tome kako je izgledao ne moram ni pisati.
Iduceg sam jutra, da preduhitrim Arnijeve stvaralacke porive, pokrio zemlju daskama. Neka ceka do proljeca, po zimi tu ionako nista ne ce rasti.
Dok sam ja opet nesto pisao, Buba je spavala na trosjedu, Arniju je postalo dosadno. I ponovno je osjetio svoje stvaralacke porive. Ali kako stvarati kad je zemlja pokrivena daskama. A silno mu se kopalo. I dosjetio se. Zemlja se moze kopati samo ako se maknu daske. I tako je ucinio. Maknuo je nekoliko dasaka, i ponovno stvorio umjetnicko djelo od dvorista. Ali i od sebe. I, nikako mu nije bilo jasno zasto smo ga nakon toga kupali i ponovno postavljali daske. Kad je dvoriste ljepse s hrpicama zemlje posvuda.
Ovaj sam puta otezao daske s nekoliko betonskih ploca.
"E, Arni! Da te sada vidimo na djelu!"
|
Na vrh
Jutarnje budjenje
Arni me redovito budi u svitanje. To mu je najnoviji stos. Nazalost ne razlikuje radni dan od subote i nedjelje, kao sto je to razlikovao Dark, pa me budi svakim danom. A mozda i on razlikuje radni dan od subote i nedjelje, ali gad mali, zna da sam u penziji pa me budi svako jutro. Tocno u cik zore. Ne ceka ni minute da svane. Trazi da ga pustim na dvoriste. A ja, pomislim da tamo mora nesto obaviti. Ali vraga, vani pocne lajati, a da sam ne zna na koga ni zasto. Dotle Buba, milostiva, spava i dalje. Lajanje ni na koga i ni za sto nju ne zanima.
Arni sad vec ima glasinu, da bi i mrtve probudio. Zato se, zbog mira u susjedstvu, moram s njime igrati na dvoristu. Da ne bi lajao. Kad se tako malo, jedno pola sata, natezemo s nekakvom krpetinom po dvoristu, vrati se na svoje mjesto i nastavi spavati. A meni vise nije do spavanja. Potpuno me je razbudio. E, blazene Darkove subote i nedjelje.
Sada sjedim za racunalom i razmisljam kako bi bilo dobro da se Arni samo malo uozbilji. Ne mora odmah postati stariji. Samo da spava koji sat dulje. K'o Buba, na primjer. A ona je ipak tek prestala biti teen-ager.
A mozda Arni i nije pravi pas. Mozda je u prijasnjem zivotu bio nekakva nocna zivotinja. Pa je sada zamaskirani sismis, na primjer. Bi li on mogao biti sismisic? Nikako. U najboljem slucaju nekakva sismisetina. Koja budi ljude prije zore.
|
Na vrh
Dvostruki Arni
Arni je izmislio novu igru. Negdje iza dnevnika nase se aktivnosti smiruju. Supruga obicno gleda TV, nekakav film, seriju, ili tako nesto. Ja obicno nesto radim na racunalu. Buba se pak rastegne na trosjedu, od jednog naslona do drugog. Da slucajno ne bi ostalo malo mjesta za Arnija. A Arniju je dosadno. On bi se jos igrao. Bar malo. Ali, ne voli se igrati sam.
I, nasao je drustvo. Svoju sliku u staklu vrata koja vode na terasu. Kako je vani mrak a unutra svijetlo to se sve sto je u sobi odrazava na staklu, kao u ogledalu.
Arni tada skakuce pred vratima i izaziva onoga Arnija vani na igru. Cak ga dodiruje prednjim sapama ne bi li ga izmamio s terase u sobu. Onda se sakrije iza zida, pa se polako sulja prema vratima, da vidi gdje je onaj drugi Arni. Kad ga ugleda skoci opet iza zida, da mu se sakrije.
Ali to isto cini i onaj vani, pa se Arni lijepo zabavlja. Cak i zalaje na onoga vani.
E, onda se Buba probudi i sjuri se do vrata, da slucajno lajanje ne bi proslo bez nje. Tada neko vrijeme zajedno laju na ona dva psa vani. Koji jako slice na Arniju i Bubi.
Onda Buba shvati da je Arni ili bedast, pa misli da je vani zaista neki drugi pas, ili da se samo jako zaigrao.
I vrati se na svoj trosjed. Tek se tada Arni smjesti na njegovo omiljelo mjesto, izmedju trosjeda i stepenica prema vratima.
I sada pocinje jos jedna predstava. Arni zauzima sve moguce i nemoguce polozaje za spavanje, i uziva pri tom. Najcesce se izvrne na ledja i digne sve cetiri u zrak. Pa se malo premjesti na jednu, pa malo na drugu stranu. I kad se tako malo ispremjesta, otputuje u carstvo snova.
Ponekad imamo dodatnu predstavu i kad Arni zaspi. Kao mladi pas Arni cesto sanja i pri tom u snu svasta izvodi. Laje, rezi, mase nogama kao da trci i svasta jos. Sto sanja jos nam nije ispricao. Mozda jednom hoce. Kad odraste i kad bude trazio da mu protumacimo san.
|
Na vrh
Kako je Arni postao kavalir
Arni je jos uvijek jako zaigran. U svakom casu spreman je za igru. Igra se s Bubom, igra se sam, igra se s nama. Zadovoljan je svacime cime se moze igrati. Uvijek ce naci razloga za igru i nesto cime ce se igrati.
Ipak, vec se poceo i pristojnije ponasati. Dva tepiha je proglodao skroz na skroz. Naceo bi on i trecega, da Buba i gazdarica ne strazare na smjenu. Meni bi jos mogao podvaliti, ali one tocno znaju koji se tepih smije a koji ne smije glodati.
Sada se usredotocio na moje papuce. Ali ne na one stare, koje smo mu dali da se njima zabavlja. Te mu nekako nisu zanimljive. Stalno vreba na one koje imam na nogama. Doduse, ni te nisu bas nove, ali jos ih mogu nositi. Usprkos tome sto je Arni i njih naceo. Jasno, kad sam bio dovoljno neoprezan, pa ih se Arni uspio docepati.
Danas poslije rucka Buba je bila ljubazna, pa mi je prepustila trosjed, da odrijemam malo poslije rucka. Njoj je bilo udobnije na tepihu blizu vrata na terasu. Arni je pak uhvatio mjesto na tepihu iza fotelja. Prava atmosfera za odmor. Mir blazeni. Samo da potraje.
Nisam jos ni zadrijemao, kadli se Arnijeva glava oprezno pokazala iza fotelja. Da vidi je li jos netko budan osim njega. Ja sam se pravio kao da vec spavam. Da vidim sto ce se dogoditi. Kad se uvjerio da ga nitko ne gleda poceo se polako primicati mojim papucama. Onima, koje jos nosim, i koje on ne smije glodati. Oprezno je dohvatio jednu i s njom u zubima potiho se odsuljao iza fotelja. Ja sam razmisljao sto je pametnije uraditi. Zaspati, i prepustiti Arniju da dokrajci vec dobrano nacetu papucu, ili mu je oduzeti. Ova druga mogucnost imala bi za mene svakako neprijatne posljedice. Arniju se ocito, poslije rucka, nije spavalo, pa kad bih mu oduzeo papucu, sigurno bi na igru pozvao Bubu. Tada bi pocela takva makljaza, da od mojega poslijepodnevnog spavanja sigurno ne bi bilo nista. Odlucio sam da je bolje napraviti se ludim. I zrtvovati papucu za malo poslijepodnevnoga spavanja. Kad su me vec bestije probudile jutros oko tri sata.
Buba vec spava, Arni misli da i ja spavam, pa ce mozda biti tih s onom papucom.
Ipak, malkice sam skiljio, da vidim hoce li tako biti. Ali nije bilo. Nakon kratkog vremena, iza fotelja, ponovno se polako pojavila Arnijeva glava. Ponovno je Arni izvidjao je li zrak cist. Kad je ocijenio da su mu zvijezde naklonjene, polako se prisuljao i onoj drugoj papuci. Zgrabio je papucu zubima i ponovno se potiho povukao iza fotelja. A ja sam se pomirio s time da cu ostati bez obje papuce. Cak sam se i obradovao. Arni ce s dvije papuce imati dvostruko vise posla, sto za mene znaci dvostruko dulje spavanja. Ali nije bilo kako sam ja ocekivao.
Arni je doduse zamaknuo iza fotelja s onom drugom papucom, ali se odmah pojavio s druge strane. I jos je imao papucu u zubima. Onu drugu spremio je iza fotelja, ali sto namjerava s ovom? To se jos nije dogadjalo, pa sam nastavio spijunirati Arnija.
Arni je polako dosao do Bube, i polozio joj papucu pokraj glave. Gotovo sam siguran, da joj je pri tom sapnuo: "Evo ti jedne papuce. Gazda spava. Iskoristi prigodu." I vratio se k onoj papuci koju je prvu ukrao.
Buba medjutim nije bila zainteresirana za Arnijev kavalirski poklon, i nastavila je spavati. I ja sam tada zadrijemao. Iskoristio sam prigodu. Na Arnijevo zadovoljstvo.
Tako je eto Arni pokazao da zna biti i kavalir. Vjerojatno ipak u njemu ima francuske krvi.
|
Na vrh
Problemi s dvije hranilice
Buba je vec prije dugo vremena svela svoju prehranu na samo jedan obrok dnevno. Onaj za vrijeme nasega rucka. I tada bi preko njezine hrane trebalo biti nesto "aufpuca" s nasega stola. Od kada se pojavio Arni pocela je, kao i on, jesti tri puta dnevno. Malo, tek toliko da Arni ne bi jeo sam. Onda su oboje poceli preskakivati veceru. Sada su na dva obroka dnevno. Dorucak i rucak. Ni dorucak im izgleda vise ne treba, jer u zdjelicama ostave malo hrane. Ali i dalje nakon sto su se nasitili, vrebaju zdjelicu onoga drugoga. Da dokrajce ono sto je ostalo. Ono u tudjoj zdjelici ukusnije je.
Buba ustvari samo gricne po koju krugljicu i ostatak ostavi. A Arni bi jako rado kusao ono sto je Buba ostavila. Iako nije gladan. Kao ni Buba. Ali ako napusti svoju zdjelicu, ono sto je ostavio pojest ce Buba. Kako vidjeti, i okusiti naravno, sto je Buba ostavila u zdjelici a da pri tom njegovo ostane netaknuto?
I jutros se dosjetio. Evo kako se to dogodilo.
Prvo sam bestijama priredio dorucak. Pa onda sebi. Svako je dobio u svoju zdjelicu. Da ne bi bilo zabune, hranu u zdjelice dobile su samo bestije. Ja ne.
Zdjelice na pristojnoj udaljenosti. Iznad svake strazari jedna cupava glava. Ali nekako nisu bili gladni i nije im se jelo. Buba je pregrizla jednu ili dvije krugljice. Tek toliko. Isto tako i Arni. Ja sam u medjuvremenu doruckovao u kuhinji, i kroz staklena vrata promatrao sto se vani dogadja. Buba bi povremeno malo ponjusila zdjelicu, pa se malkice udaljila. Ali i dalje je zdjelicu drzala na oku.
Arni je pak legao ispred svoje zdjelice tako da mu
bude na dohvat ruku. Pardon, prednjih sapa.
I, ta bi se pat pozicija produljila do u nedogled, da Arni nije poceo s do sada neuobicajenim aktivnostima. Prednjim je sapama polako privukao zdjelicu. Ali nije jeo. Samo ju je cuvao medju prednjim sapama. Tada je zdjelicu lagano odgurnuo od sebe.
Ali ne na mjesto na kojem je bila prije. Lagano ju je gurnuo u stranu. Prema Bubinoj zdjelici. Pa sa onda, onako lezeci, primaknuo zdjelici. Ponovno ju je odgurnuo od sebe. I opet malo blize Bubinoj zdjelici. Pa se onda ponovno privukao zdjelici. I ponovno je odgurnuo od sebe. Naravno prema Bubinoj zdjelici. I nakon nekoliko takvih privuci odgurni medju Arnijevim su se prednjim sapama nasle obje zdjelice. Arnijeva i Bubina.
Buba je samo iznenadjeno promatrala sto se dogadja. I ja.
Sada je Arni bio u posjedu obje zdjelice. Plave i ruzicaste. Ali nije sve tako jednostavno kako si je Arni zamislio. Ne moze se istovremeno jesti iz obje zdjelice. S kojom poceti? Plavom ili ruzicastom? Tako je malo cuvao obje zdjelice. I pogledavao cas jednu cas drugu. Njuskao je jednu pa drugu. Najzad je zakljucio da je sadrzaj obje hranilice jednak, pa je napustio ovako pogodan polozaj. Nije mu se jelo.
Glavno da je isprobao taktiku. Kako doci do dvije zdjelice, a da se pri tom ne zakvaci s Bubom.
|
Na vrh
Ne guraj glavu kamo ne treba
Svi vec znaju da se Arni voli igrati. Katkada je umjesto igrom zadovoljan glodanjem. Dva tepiha je vec proglodao. Preostala dva vec je naceo. Jedne moje papuce posve je dokrajcio i sada se pokusava obracunati s onima na mojim nogama. I te su vec pri kraju, ali sada ih cuvam. Moraju mi izdrzati do Bozica. Kada cu dobiti nove pod bor. Kao iznenadjenje. Noge od stolca, na kojem upravo sjedim, opasno su nagrizene i sada moram na dijetu. Ako dobijem samo koji kilogram, bojim se da ce noge stolca popustiti.
Sve sto moze dohvatiti vec je isprobao. Tragovi Arnijevih zuba vidljivi su posvuda, iako ga Buba neprestano opominje i spota.
Danas se Arni zainteresirao za zicu od modema. Znajuci Arnijeve sklonosti, zicu sam dobro kamuflirao. Vidljiva je samo na mjestu gdje prolazi ispod radijatora, pa kako je smjestena uz sam zid Arniju je nedostupna. Ali Arni nije mislio tako. Ipak je nasao mjesto gdje bi tu zicu nekako mogao dohvatiti. A to je mjesto izmedju dva radijatora. Koji su, doduse, smjesteni dovoljno blizu, ali ipak tako razmaknuti da bi Arni mogao dohvatiti tu zicu. Bar je Arni mislio tako.
I poceo je gurati glavu izmedju ta dva radijatora u namjeri da dohvati zicu. Buba je mirno sjedila u blizini i promatrala sto Arni radi. Vec je i ona pomalo oguglala od spotanja, pa je samo upozorila Arnija: "Pazi kud guras tu svoju glavurdu. Znas da se zica ne smije dirati."
No, Arni je bio uporan i svakako je htio ugurati glavu izmedju ta dva radijatora. Da dohvati i pregrize zicu.
I, uspio je. Ali izmedju ta dva radijatora bilo je premalo prostora da dohvati zicu. Sada je trebalo izvuci glavu iz tog prostora. Ali to nije bilo tako jednostavno. Arni je poceo vuci, kako bi se oslobodio, ali radijatori ga nisu pustali iz svojih klijesta. Arni se uplasio. Valjda je pomislio da su se radijatori prometnuli u nekakvu neman koja mu hoce odgristi glavu. Trzao je i vukao, ali nije islo.
Buba ga je samo promatrala i podrugljivo mu rekla: "Jesam ti rekla. Prav' ti bilo. Ne guraj glavu kam' ne treba. Kaj bus sad?"
Arni se jos vise uplasio i poceo cviliti. Sam se nije mogao osloboditi. Prvo smo ga umirili, i polako i oprezno pomaknuli njegovu glavu da najsireg mjesta izmedju radijatora. I, uspjeli smo ga osloboditi.
Arni je bio tako uplasen, da ce ostati bez glave, da je legao na pod i potiho cviluckao.
A Buba nas je iznenadila, jer to je ucinila prvi puta.
Prisla je Arniju i pocela ga njezno lizati i tjesiti: "Hajde smiri se. Tako veliki decko pa cmizdri. Nemoj da te susjedi vide."
I, Arni se primirio. Za nekoliko minuta vec je vrebao moje papuce.
|
Na vrh
Arnijeva nova igra
ili gdje je rupa u ogradi
SArni je smislio novu igru u kojoj upravo uziva. No, prije nego li vam otkrijem u cemu se sastoji ta nova Arnijeva igra, htio bih vam ispricati sto je tom njegovom "izumu" prethodilo.
Za razliku od Bube, Arni jako voli ici u setnju. I, ne smeta ga "lajna", kao sto to smeta Bubu. Kad netko od nas uhvati "lajnu", bilo Arnijevu bilo Bubinu, Buba se odmah negdje sakrije, i time jasno daje do znanja da joj nije do setnje. Arni je medjutim odmah pred vratima. Lijepo sjedne i mirno ceka polazak na setnju. I "lajnu", naravno.
Jednoga je dana supruga, umjesto u setnju, povela Arnija u ducan. Pred ducanom je zakvacila "lajnu" o stalak za bicikle, i usla kupiti kruh, mlijeko i druge potrepstine. Arni je mirno sjedio ispred ducana i cekao suprugu. To se dopalo supruzi, pa je od tada kad god bi isla u ducan po kruh povela i Arnija. Arni bi ponosno cuvao onaj stalak za bicikle i cekao.
Ali, to se izgleda dopalo i Arniju.
I, dogodilo se ono sto smo najmanje ocekivali. Kad je ove zime napadao onaj veliki snijeg, nase su bestijice uzivale. Arni bi se valjao po snijegu i uzivao kad bi ga Buba prevrtala. Izgledao je poput snjegovica na cetiri noge. A, kad bi izronio iz snijega s njuske bi mu visjele sige, pa bi mu glava vise licila morzevoj nego li psecoj.
To jutro supruga je otisla u ducan bez Arnija. Ostavila ga je neka s Bubom uziva na snijegu. Dok su se Arni i Buba makljali po snijegu, ja sam s druge strane kuce cistio stepenice i pokusavao nas otkopati iz snijega. Zapusi su oko nase kuce bili visi od metra.
Taman kad sam prokopao tunel do dvorisnih vrata, na njima se pojavila supruga. Ali ne sama. S njom je bio Arni. A, Arni bi se trebao igrati s Bubom s druge strane kuce. Otkud sad on s ove strane?
I stvari su se polako pocele objasnjavati.
Kad je supruga kupila sve sto nam je bilo potrebno za nekoliko dana, izisla je iz ducana, i sad je nju skoro slag strefil. Ispred ducana, uz stalak za bicikle, ponosno je sjedio Arni, i repom veselo pometao snijeg iza sebe. Kad se malo pribrala od iznenadjenja pozvala je Arnija da podju kuci. I Arni je lijepo koracao uz nju i bez "lajne". I tako su se zajedno vratili kuci.
Ocito je, da je Arni vidio suprugu kad je prolazila pokraj ograde s one strane kuce, pa je pozelio poci s njom da cuva onaj stalak za bicikle dok ona kupuje u ducanu. I krenuo je za njom. Samo, nije nam bilo jasno kako je uspio izici iz ogradjenoga dvorista. To je tek trebalo otkriti.
No, bilo je lakse nego sto smo pretpostavljali. Arnijevi tragovi u snijegu jasno su pokazivali kuda je Arni prosao. I, nije mu uopce bilo tesko. Naime, na jednome je mjestu, s one strane kuce, zapuh snijega potpuno zameo ogradu, i Arni se jednostavno odsetao preko ograde. Nije mi preostalo drugo nego otkopati snijeg uz ogradu sve do zemlje. Tako da ograda opet dobije svoju zadacu. Da nase bestijice ne mogu otici iz dvorista. Bar smo mi tako mislili.
Ali Arni nije.
Iducega dana trebao sam nesto obaviti u gradu i posao nizbrdo, dok su se nase bestijice veselo igrale u dvoristu. Nisam prevalio ni stotinjak metara, kadli se uz mene pojavio snjegovic na cetiri noge - Arni. Vjerojatno me je vidio pri odlasku, kao dan ranije suprugu, i ponovno pronasao nacin da izidje iz dvorista. Nije mi preostalo drugo nego vratiti Arnija kuci. Ali, sada vise nisu bestijice ostale u dvoristu, nego u kuci. Da Arni opet ne bi pozelio nekoga pratiti ili otici cuvati onaj stalak za bicikle.
Po povratku kuci morao sam otkriti kako je Arni izisao iz dvorista. Pomocu snijega vise nije mogao. Zapuhe sam sve rascistio. Sada je vec bilo teze otkriti kuda je Arni prosao. Tragova njegovih sapa bilo je posvuda, s jedne i s druge strane ograde.
Nakon poduzeg trazenja otkrio sam rupu kroz koju se Arni provukao. Zabrtvio sam rupu granjem i mogli smo ponovno pustiti bestijice na dvoriste.
Ali Arniju se igra, izgleda, dopala. Za manje od pola sata Arni je nestao iz dvorista. Izjurili smo na dvoriste s druge strane kuce, a tamo je, pred vratima, sjedio Arni i veselo meo repom snijeg. Ali nije sjedio s unutrasnje strane vrata, nego s vanjske.
I, ponovno sam morao traziti rupu u ogradi. I, ponovno sam je zabrtvio granjem.
Iducega je dana Arni pronasao novu rupu, i ponovno sjedio pred dvorisnim vratima. S vanjske strane, naravno. Jos kad bi mogao dohvatiti tipkalo od zvonca sigurno bi nam odmah pozvonio. Da nam dade do znanja kako je brzo nasao novu rupu.
Ocito je da zivica nije pogodna za ogradu, ako imate psa poduzetnog i sklonog igri poput Arnija.
To mu je izgleda jako zabavno. I, sad se on i ja svakodnevno igramo novu igru - "gdje je rupa u ogradi".
Za sada je nerijeseno, ali Arni uvijek pronadje novu rupu prije mene.
|
Na vrh
Provalnik pred vratima
Vec sam pisao kako me Arni redovno budi prije svitanja. Jos po mraku. Katkada ranije, a katkada kasnije. Kako mu se prohtije. Katkada mu i Buba pravi drustvo, ali Arni je taj koji me cupa iz kreveta.
Sve do nocas.
Evo sto se dogodilo.
Taman sam lijepo zaspao, kadli osjetim kako mi netko povlaci pokrivac. I hladnom me njuskom pokusava probuditi. "Ni vrag da je vec jutro." - bilo je prvo sto sam pomislio. Ali nije bilo jutro. I nije me, kao obicno, budio Arni, nego Buba.
Pokusao sam smiriti Bubu, da mogu dalje spavati. Ali Buba se nije dala.
"Dodji, pred vratima je provalnik." - tiho mi je sapnula. Kad sam pogladio Bubu, da je smirim, osjetio sam kako joj se dlaka na hrptu nakostrijesila. Sad sam bio siguran da nesto nije u redu. Skocio sam iz kreveta i krenuo za Bubom u prizemlje.
Tamo je Arni vec cekao pred vratima u stavu za napad. I samo vrlo tiho, jedva cujno, rezao. A, s vanjske strane vrata netko je petljao oko brave. Buba je odmah zauzela isti stav kao i Arni. I oboje su bili spremni za napad. Ali, nisu lajali. Sto oni obicno cine, ako je nesto sumnjivo na ulici ili u sumi iza kuce. Sigurno su ocijenili da je provalnika bolje iznenaditi i uhvatiti na djelu, nego otjerati ga lajanjem. I ja sam ocijenio da je iznenadjenje najefikasnije. Nikakvog oruzja u kuci ionako nemamo. Osim iznenadjenja.
Polako sam se prisuljao prekidacu za svjetlo, i cekao, dok je provalnik jos uvijek nesto petljao oko brave.
Najzad, brava je skljocnula i vrata su se polako pocela otvarati. U hodnik se tiho uvlacila neobicna zamaskirana spodoba. Ja sam upalio svjetlo, i vec sam Arniju i Bubi htio reci "Sad!", kadli je provalnik skinuo masku.
I svima nam je odlanulo.
Bila je to moja supruga, koja se maskirana vratila s fasnika. Kako nije skinula masku, Arni i Buba nisu je prepoznali, kad je prolazila pokraj prozora dnevnog boravka.
I zajedno sa mnom priredili joj zasjedu.
|
|
